Nažalost, nećemo više viđati u našem Gradu poznati lik koji smo mogli svakodnevno sresti na ulici ispred Zeničanke, na Kamenitom mostu, ili bilo gdje, gdje su se okupljali Zeničani, onako u grupice i pričali o minulim danima, decenijama, o događajima iz sporta, politike, umjetnosti, kulture, i svega onoga što Grad čini Gradom. Naš sugrađanin, 70-godišnjak, preminuo je prije nekoliko dana, a sahranjen jučer.
A Grad čine Gradom njegovi žitelji, njegovi građani. Takav je bio naš Sulejman, rođen tamo gdje se spajaju Sarajevska i Šolajina ulica. Odrastanje, školovanje u školi Sead Škrgo, omiljen u naseljima Odmut, Sejmen, Londža, Stara čaršija. Pamtimo ga kao jednog iz prve ekipe Ragbi kluba Zenica, kao igrača koji je dao prvi zgoditak protiv ekipe RK Nada-Energoinvest, još davne 1972. godine, prve utakmice odigrane na Kamberovića polju. Bio je prvi kapiten Ragbi kluba „Zenica“, sadašnjeg Ragbi kluba „Čelik“, a historijski datum za RK „Čelik“ predstavlja 08.03.1972. godine kada je održan prvi trening na pomoćnom terenu stadiona “Blatuša”. Prvu test utakmicu su odigrali 20.09.1972. godine, a protivnik im je bila kombinovana ekipa Nade iz Splita i Energoinvesta iz Makarske. Zenički klub je izgubio ovu utakmicu, a prvi skor u historiji kluba je upravo postigao Sulejman Šabanović – Frenki. Već 1975. godine stekao je zvanje ragbi sudije. Pamtit će se i po organizaciji ragbi utakmice reprezentacije Grada i UNPROF-ora, Britanske ekipe pukovnika Bob Stjuarta. Završio je karijeru zvanja međunarodnog sudije Ragbija.
-Prvu međunarodnu utakmicu smo odigrali u Splitu, sa reprezetacijom Hrvatske, a ja sam bio i pomoćni sudija. U povratku, čula se vijest novinara Riste Đoge, da je na Bilinom polju zarobljeno 15.000 zeničkih Srba. Svojstveno meni i mom karakteru, rodila se ideja da dovedem Engleze, te je 12.12. 1992. godine odigrana prva međunarodna utakmica u bilo kom sportu, u ratom obuhvaćenoj BiH, kao demant toj propagandi. Najveće zadovoljstvo mi je jer sam ovdje uspio dovesti englesku jedinicu. Utakmica je igrana pod zaštitom transportera i tenkova“, rekao je Frenki za Našu riječ prije dvije godine.
Od 1992. godine nije sudio niti jednu utakmicu u BiH, a u maju 2004. godine je sudio ekipi Energoinvesta iz Makarske. Bilo je kasnije pokušaja da se aktivira i pomogne Ragbi klubu „Rudar“, međutim, zbog zdravstvenog stanja, taj angažman je trajao samo godinu dana.
Ali, pamtit ćemo ga i po onoj plakati koju je držao ispred GU, tražeći svoja prava za koja je bio uvjeren u njegovu istinitost. Lično ću ga pamtiti po posljednjem našem viđenju kada mi je predočio plan na napiše jednu svoju knjigu, knjigu svojih sjećanja kroz svoj život koji nimalo nije bio lak. Obećao sam mu saradnju, pomoć, ali eto nije sve teklo po planu. Bolest je učinila svoje, a ja kao njegov školski drug, dugogodišnji poznanik, na ovaj način sam htio izraziti barem dio onoga što je on imao na umu. Rahmet ti i pokoj duši prijatelju Sulejmane…
Ibrahim Emić za ZB
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
