Ako još niste posjetili Zenicu, nastojte čim prije (samima sebi) ispraviti tu nepravdu! Znamo, nije najveća u Bosni i Hercegovini, ali Zenica je među četiri – s razlogom – najznačajnija grada našeg “komšiluka”, centar Srednje Bosne, “grad rudara i zatvorenika”, kako ga se nekad nazivalo.
No, rudara više nema, s iskapanjem mrkog ugljena se prestalo, zatvorenici su doduše još tu ali teško ćete kojega vidjeti ako mu se nije posrećio slobodan vikend. Mirna koegzistencija zatvora kao “Drugog svijeta” onkraj višestrukih strogo čuvanih ograda i običnog, svakodnevnog života koji se mirno kotrlja uz rijeku Bosnu funkcionira – savršeno.
Ono što nas je odmah oduševilo u prvom susretu s Zenicom, koju je u bijegu iz tog dijela Bosne, kraljica Katarina Kosača Kotromanić (15. stoljeće) nazvala “oka zjenicom” – čuvena rečenica glasi: “Osta oka moga z(j)enica!”, ponajviše je vezan uz nešto što nije tipičan simbol grada. Barem ne “na prvu loptu”.
Autor: Slobodna Dalmacija/Lenka Gospodnetić/ FOTO: Duje Klarić/Cropix
Ne, taj adut nije NK Čelik, nije ni Željezara, ni čuvena kaznionica koja je odavno postala i dio pop-kulture prostora bivše Jugoslavije. Nije ni ugasli rudnik, ni Tvornica hartije… To je priroda, čarobna priroda koja prožima ovaj grad sa svih strana, barem u proljeće. Čista idila, nije floskula!
Drznut ćemo se na usporedbu zbog koje svjesno preuzimamo rizik izrugivanja po virtualnim prostranstvima: kakvi, bona, Versajski vrtovi? Zen‘ca, ba!
O da, bili smo u Versaillesu, dvorcu u Francuskoj ispred kojega je davnih dana projektirano ambiciozno (pogotovo u svjetlu tog vremena) hortikulturno uređenje. Čuveni Vrtovi Versaillesa; no, jeste li vi tu vidjeli ikoju travku? Gdje je tu vegetacija, sočna, bujna i mirisna? Nigdje! Samo kamen na kamenu, prehodano obućom bezbrojnih turista koji vrtove pohode, tu i tamo naiđete na štand gdje se prodaje preskupa cijeđena narančada. I to je to. Prirode “niđe”.
No, u Zenici je ima na pretek! To je grad sa velikim zelenim srcem, grad napojen vodom iz Bosne (rijeke), prepun je stabala, šetačkih staza, biciklista, djece koja žive u gradu, a svakodnevno su u prirodi.
Zenica ima mostove čiji su rukohvati ukrašeni maćuhicama u bojama po cijeloj dužini. Tu cvatu vrbe i lipe, hrašće, mnoge vrste vjerojatno nismo ni skužili, ali sve miriše na zelenu idilu, na proljeće. Trgovački centar (oni kažu “tržni”) je u srcu parka. Kažem vam, Zenica je prava zelena senzacija od grada!
Uokviruju je brda i brdašca, i tu ima kućica, kao na slikama naivaca, kao usred Švicarske. Stari grad nije uzbudljiv kao Baščaršija, ali glavna ulica vrvi malim obrtima, i moguće je dobiti pivo uz jelo (na Baščaršiji, primjerice, nema alkohola).
Pojeli smo u središtu grada senzacionalno (ne pretjerujemo) ukusan obrok u restoranu kod Salčinovića za šest eura: malu porciju teleće jetrice na žaru s pireom, miješanu salatu i Sarajevsko (malo) pivo. Šest eura! Jetrica s žara bila je neopisivo ukusna; trebali smo uzeti veliku porciju – savjetujemo vam, učinite to.
Ako volite navečer popiti pivo prije spavanja, u dobrom kafiću (recimo, u sklopu hotela ili u Gradskoj kavani) platit ćete ga najviše dva i pol eura. Monotortica-prekrasan kolač od pistacija-stoji tri i pol eura.
No, u slastičarnici arhaičnog naziva “Ukus” proći ćete puno jeftinije: sve divotice iz njihove vitrine stoje po dvije KM, to jest jedan (1) euro! Šampite, krempite, princess-krafne, Indijanac (to je izuzetno ukusan kolač-mješanac eklera i macronsa s kremom aromatiziranom nježnom notom limuna i vanilije), i drugi klasici: sve po euro.
Kava isto tako otprilike stoji, imaju i bozu, i sok od zove (bazge), jeftino je “za nevirovat”, nekome tko dolazi iz skupog Splita, jasno. “Ukus” je slastičarnica iz snova! Tamo dođite na desert nakon ručka u Salčinovića.
Nemojte nasjesti na privlačne drumske restorane u okolici Zenice (na prilaznim cestama), pored rijeke Lašve – osim ukoliko vas ne hrani sam pogled na rijeku. Puno bolje ćete u takvoj konstelaciji proći u Hercegovini…
Primjerice, dva prosječna ručka s pićem smo platili 55 eura: dvije konfekcijske juhe (bistra goveđa i juha od rajčice), jetrica “sa žara” bila je tvrda i imala okus tave a ne žara, teleća peka-ništa posebno, dvije miješane salate s nezrelim rajčicama i ribanim kupusom, skromno, cijena u rangu splitskih. Izbjeći drumska hranilišta!
Tržnica u Zenici puno je uzbudljivije mjesto od konfekcijskih shopping-centara; za početak, ispred nje možete se slikati s papigom, kao u Dubrovniku. Vlasnik papige imena Roko (pernati prethodnik zvao se Koko) je Senid, i za nekoliko maraka će vam omogućiti fotografiju s ljubimcem koji mu privređuje kruh, a voli – trešnje.
Tržnica vrvi životom, ima od hidžaba do zove (bazge) u vrećicama, mirisno bazgino cvijećestoji 50 centi. Jagode su dvostruko jeftinije, jedna mirisna doza stoji od dva do dva i pol eura (posudica koja se u Splitu cijeni pet eura, doduše vrgoračkih jagoda). No, i ove bosanske mirišu…
Mustafa Kršin (Mujo) jedan je od poduzetnika na tržici – nudi ručne satove, obrt “Kod Muje”. Radio je, priča nam, čak 17 godina u zatvoru u Zenici. Što je to radio?
– Mućko sam! – ispali, mi mislili da se šali, no Mustafa je kemičar i za potrebe kaznionice u tamošnjem je laboratoriju izrađivao legure. Išao je u beneficiranu mirovinu rano – još nije bio navršio ni četrdesetu… I sad je radno aktivan u svom malom trgovačkom obrtu.
Na zeničkoj tržnici ima mirisnog povrća i voća, domaćeg meda svakovrsnog, marmelade od jabuka najviše. Da se smiju prenijeti preko granice, pun bi nam gepek bio… Jedino pršuta nemaju, ili ga mi nismo “sinjali”.
Ono što nije jeftinije nego kod nas su truristički aranžmani, recimo, za Toscanu – cijene su u rangu naših agencijskih ponuda. Ni (super)marketi nisu jeftini, za spizu (detergente i namirnice koje se smju unijeti) nema računice. Hoteli su jeftini: odličan smještaj u centru grada (četiri zvjezdice) platili smo četrdesetak eura za noć (s doručkom). Za obilazak muzeja i kulturnih znamenitosti nismo imali vremena, sigurni smo da je i to adut Zenice – uz ekološki aspekt, te guštanje u jeftinim izvanpansionskim opcijama ića&pića.
Za malo para kupila si nas zauvijek, o zelena, mila Zenico!
Čovjek iz pećine
U ćakuli sa Zeničanima saznali smo da postoji čovjek, jedan njihov, koji stanuje u pregrađu, prema Crkvicama (tako se zove ta zona), u kamenolomu. Živi, kažu nam, u pećini (spilji), zove se Žarko i voli pivo, ali nije pijanac. I pije samo pivo marke Nektar i Sarajevsko, svako drugo baci, prolije, neće da okusi.
Oboružani dvolitrenkom Sarajevskog odlazimo u goste, i nalazimo Žarka, 69-godišnjaka, ali ne u pećini, nego u staroj kamp-kućici. Okružen je desecima pasa-lutalica, ima najvjernije prijatelje na svijetu. Srdačno zahvaljuje za pivo, veli, ta marka može, nije opasna, dobra je.
Žarko Hrgić radio je nekoć u lokalnoj tvornici hartije, kaže, bio je i po inozemstvu. Danas se sklonio od svih, ima pogled dobrog čovjeka, tjelesno je očigledno zdrav kad već šest godina spava u prirodi, a uokolo Zenice – treba li podsjetiti? – nije uvijek proljeće; susretne se Žarko i sa ozbiljnim snjegovima. Njegov život tegoban je i neopran, samotan ali i miran; on ga je izabrao.
No, njegovu je priču teško prenijeti, neprohodan je taj tok misli, boji se urote, njemačke zavjere, ni psima ne da jesti “neprijateljske kekse”. Radioaktivne tvari su posvuda, smatra, neke plove i rijekom, liječe tumore dok ih druge generiraju.
Odlučili smo dobrog, siromašnog ali ponosnog Žarka ne mučiti pitanjima, nego šutke saslušati taj nadrealni monolog. Ima on planove, ići će opet u svijet, veli, mora neke stvari riješiti…
A psi, te puste lutalice uokolo Žarka mrlja su na duši onih koji pse ostaviše i pustiše ih da se raskote, pa bili oni i pored čovjeka. Nesretnog čovjeka, beskućnika za kojega se također treba pobrinuti, pomoći mu. Socijalne službe, rodbino, ima li vas?
Nekad i čovjek i pas zaslužuju više dostojanstva od obroka u kesici, keksiju bačenih uz cestu, stare kamp-kućice i boce piva – makar se to pivo zvalo i “Nektar”.
Autor: Slobodna Dalmacija/Lenka Gospodnetić/ FOTO: Duje Klarić/Cropix
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
