FOTO: Pogledajte kako je izgledalo obilježavanje 70 godina izviđačkog pokreta u Zenici

Priča počinje krajem 1952. kada rahmetli Ćazim Nožić, po zadatku, u tadašnjoj Gimnaziji pokreće rad izviđačke organizacije. Marljivi učenici Nihaz Gradinčić – Niče i Antonija Stojak, nakon uspješno završenog 15-to dnevnog seminara za izviđačke vodnike u Pionirskoj dolini kod Sarajeva, 27. januara 1953. godine polažu prvu zvijezdu, i već 20. februara osnivaju prva dva voda – “Vučjak” i “Ciklama”.

I tako počinje istorija, koja evo, traje…

Tokom tih brojnih desetljeća desilo se mnogo toga.

Ostvarili smo velika postignuća. Svojim radom stvorili smo ugled i među našim sugrađanima, ali i među našim izviđačkim prijateljima s kojima smo se družili i rasli sve ove godine. Naši članovi, koji se u ovom dugom periodu mogu brojati u desetinama hiljada, su kroz svoj redovan rad usvajali znanja, vještine i vrline koje su bile i jesu prepoznate i poštovane svugdje gdje živimo – u školama, porodicama, susjedstvu, gradu! A i hiljadama mladih našeg grada pružili smo priliku da se druže s nama kroz brojne aktivnosti organizovane za sve one koji su željeli da neko vrijeme provedu s nama.

Ne možemo precizno izbrojati sve koji su koračali s nama tokom ovih 70 godina, niti dane provedene pod šatorima, u planini, šumi, u prirodi, pa ni zvijezde, letove, vještine i vještarstva, pehare i specijalnosti kojima smo bili nagrađeni za pokazana znanja i vještine.

Ne možemo tačnim, pa čak ni približnim brojem iskazati volonterske sate kojima smo, poklanjajući ih drugima, nagrađivali sebe.

Pa čak i kada bismo sve to izbrojali i sabrali, tim sasvim sigurno impozantnim zbirovima ne bismo spoznali suštinu! A suština je da nam je sve što smo živjeli i živimo u izviđačima i sa izviđačima – prilika da učimo! Toliko toga lijepog, a i korisnog, da učimo, i da naučimo!

• Da naučimo kako da budemo prijatelji i sebi i drugima.

• Da naučimo da prepoznamo sebe u drugom, ali i da prepoznamo i poštujemo i njegovo drugačije.

• Da živimo harmoničan život u zajednici bez gubljenja bogatstva individualnosti!

• Da naučimo sposobnost nenasilne komunikacije u kojoj znaš da kažeš, ali znaš i da slušaš!

• Da naučimo da se autoritet stiče ljudskim kvalitetom, a ne pozicijom.

• Da naučimo kako da vodimo i kako da budemo vođeni.

• Da naučimo da se ni poraz ni uspjeh ne trebaju smatrati krajem puta.

• Da naučimo da se bilo čije najvrjednije ne nalazi na njemu, nego u njemu!

• Da naučimo da nikada nećemo moći biti u skladu sa sobom, ako nismo u skladu sa prirodom.

Predugo bi bilo, ako ne i nemoguće, nabrojati i mnoga druga vrijedna znanja i istine koje smo sticali uz vrijedan rad, ali i uz druženje, igru, pjesmu. Nekada smo učili i kroz greške, nekada srećom bez greške, ali uvijek uz izvučenu pouku pomoću koje smo živjeli i živimo život u zajednici u kojoj nas poštuju i u kojoj mi poštujemo druge.

I tako 70 godina!

A nije uvijek bilo lako. Mijenjao se život oko nas, i neminovno smo se mijenjali i mi s njim. Iskušenja su često znala biti velika. I sada su! No opstali smo, jer sve ono važno, ostalo je isto!

To važno nama je lako prepoznati, jer je upisano u našim srcima, a iskazano je kroz naše zakone, zavjete i obećanja. Istina, tekstovi su se mijenjali, ali ne i njihov smisao.

U naizgled jednostavnosti, pa neki smatraju i naivnosti naših izbora i ideje oko koje smo se okupili, kriju se velike, svevremenske mudrosti.

Kroz raznolika, često jako zgusnuta iskustava, kao što su, recimo, prvo višednevno odvajanja od roditelja, prevazilaženje straha od buba i tristo drugih čuda, slaganje vatre, javni nastup u skeču, pjesmi, pa sve do brige o mlađima i njihovim mokrim čarapama, učimo vrijedne lekcije za cijeli život.

Veliko je i to što smo u mogućnosti da steknemo i raznovrsna praktična znanja iz topografije, pionirstva, signalizacije, prve pomoći, i mnoga, mnoga druga, koja nam život obogaćuju, a nerijetko i pomažu kada to najmanje očekujemo.

Duboko smo zahvalni na prilici da upoznamo i prihvatimo ovu prelijepu, časnu ideju, uz koju lakše i ljepše dišemo živote koji su nam podareni. Data časna riječ nas obavezuje, ali je ljubav ta snaga koja nas nadahnjuje da istrajemo i da uradimo sve što je u našoj moći da budemo ispravni među ispravnima!

Hvala svima koji su bili ili još uvijek jesu dio ove naše zajedničke priče! Hvala svima koji su s nama podijelili svoje osmjehe, mudrosti, vještine, vrijeme, svima koji su na bilo koji način utkani u ovih naših 70!

Veliko hvala i onima koji su nas prepoznali kao nekoga vrijednog njihove pažnje i pomoći. Zahvaljujući njima mnogo toga nam je bilo i jeste lakše!

Sa posebnom zahvalnošću se sjetimo i svih onih koji su ovu priliku donijeli nama. Mnogi od njih više nisu u ovoj stvarnosti, ali su ostavili nježne tragove u našim srcima! Pa evo, zahvalimo im u dubini naših srca! Zaslužili su!

A i nova, divna, mlada bića zaslužila su da im se ovakva prilika ponudi. To je i naša obaveza, uz želju i nadu da će je neki od njih prigrliti, i na najbolji način i iskoristiti.

Dio smo velikog pokreta! Nije neskromno reći da smo ga svojim radom učinili smo još većim!

Poželimo si još srećnijih, još sadržajnijih, i još nadahnutijih narednih 70. Pa zatim i 70 nakon njih. I tako redom.

I poželimo si opet da uvijek možemo čista obraza i sa osmjehom u srcu kazati da stvarno radimo ono što smo prepoznali kao nešto što nam život čini vrijednim – da STVARAMO BOLJI SVIJET!