fbpx
Naše

Ekskluzivni intervju: Tony Cetinski uoči osmomartovskog koncerta u zeničkoj Areni – ekipa je spremna, nestrpljiv sam da stanem pred publiku!

Hrvatska i regionalna muzička zvijezda Tony Cetinski osmog marta nastupiti će u zeničkoj Gradskoj Areni “Husejin Smajlović”, a njegovim koncertom u Zenici “zahuktati” će se regionalna turneja kojom će, praktično, ovaj pjevač obilježiti trideset godina svog prisustva naa regionalnoj muzičkoj sceni.

Samo za čitaoce portala Zenicablog, ponosnog medijskog partnera zeničkog koncerta, Tony je odvojio vrijeme i odgovorio na nekoliko pitanja o sebi, muzici, karijeri…

Godinama ste među najemitiranijim izvođačima po ZAMP-u u Hrvatskoj. Šta je recept?

Nema tajnog recepta. Moja životna misao vodilja je, budi uvijek svoj. Ne skrivaj mane, kao ni vrline, jer one su sastavni dio svakog od nas. Bez maski i bajkovitih priča.  Ne možeš se svidjeti svima, to je jednostavno tako. Na moju sreću, ljudi vole mene i moje pjesme, i tako već trideset godina, na čemu sam im beskrajno zahvalan.

Prije dvanaest godina ste radili sa Hoze Karerasom (Jose Carreras), bili gost Majkl Boltona (Michael Bolton), nastupali ste u Royal Albert Hallu, dva puta punili zagrebačku Arenu, ispunili san u pulskoj Areni…. – Šta u suštini može biti nekom sa takvim referencama ideja vodilja, nešto čemu stremite nakon svega toga?

Ideja je uvijek ista, trudim se svaki dan raditi na sebi, biti bolji, kako bi publika, ali i moji suradnici bili što zadovoljniji. Jedino konstantnim radom i prilagođavanjem novim okolnostima, tehnologijama, možete ići naprijed. Tako je bilo sa svim iznimnim trenutcima u dosadašnjoj karijeri. Jednostavno su stigli kao rezultat rada, upornosti ali i određene doze sreće.  Nakon svega, uvijek kažem i ponavljam, da mi se ništa više ne dogodi, svoje sam napravio, snove sam ostvario, i imat ću se čega sjećati.

Znate li uopće gdje ste i koliko dobili nagrada u životu, spisak na Wikipediji, sigurno nepotpun, je fascinantan…

Iskreno ne. Nikada nisam bio opterećen nagradama. Naravno da mi kao glazbeniku i čovjeku laskaju nagrade i da sam zahvalan na tome, ali ovo ne radim zbog njih.  Sva priznanja koja dobijete, zapravo su potvrda onoga što radite na ‘terenu’. Publika na koncertima i pjesme, najveća su i najbolja potvrda vaše vrijednosti. Nema tu filozofije, ili jesi ili nisi.

Zove li Vas iko Anthony?

Hahaha, ne. Ime je rezervirano jedino za službena mjesta i institucije, gdje se to ne može izbjeći, ili kad se zezamo. I meni ponekad predstavlja problem potpisati se tim imenom. Jednostavno se čovjek odvikne.

Možete otkriti nešto o sebi, popot onog toliko laičkog pitanja koje vjerovatno nervira sve sagovornike – šta radite u slobodno vrijeme?

Nema pitanja koja nerviraju, to su jednostavno sitnice koje ljude zanimaju, ali nema mistike oko toga. Svi smo mi različiti i imamo neke svoje rituale koji te opuštaju. Kod mene je to, obitelj i priroda. Najbolje se opuštam u krugu obitelji i prijatelja, bez velike gužve. Zato je Istra nakon svega, moj dom.

Zanimljivo je da ste kao jedan od motiva aktuelne turneje naveli i želju da nespornim publicitetom koji Vas prati pomognete jednoj obitelji. Možete nešto reći o tome?

Želja mi je jednostavno, pomoći kada sam u mogućnosti i koliko mogu. Istina, javna sam i relativno poznata osoba, pa i na taj način pokušavam senzibilizirati druge, da pomognu onima kojima je potrebno.

Početkom 11. mjeseca prošle godine ste sa fanovima podijelili informaciju da prestajete pušiti? Kako stojimo danas s tim?

Borba traje i dobro napreduje. Ali kako sam već imao pokušaja i onda bih nakon nekog vremena pokleknuo, ovaj puta neću o tome previše pričati. Manje priče, više rada, odnosno u ovom slučaju, ne misli na cigarete.

Kad dolazite u neki grad, koliko se trudite da unaprijed ili kad već dođete upoznate taj grad ili je to samo za Vas “gaža”? Jeste li gurman po pitanju drugih lokaliteta, kultura, jela?

Jesam priznajem. Volim upoznavati nova mjesta, ljude, običaje, jela. Volim hranu i uvijek mi je zadovoljstvo probati ‘lokalne’ specijalitete. Nikada nije u pitanju samo nastup, uvijek se trudim odvojiti vremena za prijatelje koje rijetko vidim, a ako sam negdje prvi puta, pokušavam koliko mi raspored i obveze dopuste, bar malo vremena odvojiti da ‘prošvrljam’ gradom.

Zenica, Arena, Adna Šestić?

Jednom riječju Adna je čudo. Prvi puta kada sam čuo njen glas, izvedbu, jednostavno nešto nevjerovatno. Zadovoljstvo mi je što će Adna biti naša posebna gošća u Areni. Ona definitivno tu pripada, i sa zadovoljstvom ćemo joj moj bend i ja pružiti, dodatan vjetar u leđa na njenom putu.

Početkom ove godine Državno odvjetništvo u Puli je podiglo optužnicu protiv Vas zbog izazivanja saobraćajke sa smrtnim posljedicama. Koliko su se protekli mjeseci odrazili na Vas, koliko ne-reagirate na napise, na konstrukcije, na presude prije suđenja i kako se uopće nosite sa svim tim…

I dalje mi je teško govoriti o svemu tome. Taj tragični i nesretni događaj, me obilježio kao čovjeka do kraja života.

Ja ne znam nikog boljeg od tebe – ste napisali supruzi… Koliko u njoj i najbližim prijateljima imate danas oslonac kad ste u teškom stanju, situaciji…?

Miroslav Rus napisao je pjesmu za nas dvoje. Dubravka i moja obitelj su mi najveća utjeha i potpora. Oni su moji najbolji prijatelji, životni suputnici i sobe koje me u potpunosti razumiju i podržavaju.  Bez njihove podrške, sigurno ne bih danas bio gdje jesam. Dubravka je poseban anđeo i misao vodilja. Osoba koja me smiruje, čini sretnim, boljim, potpunijim.

Čija je, ako želite upravo dijeliti između supruge i Vas, bila odluka da se vratite živjeti nakon 25 godina u Istru iz Zagreba i je li to sa današnje tačke gledišta, bila ispravna odluka? I kako jedna Slavonka reagira na život u Istri?

Bila je to zajednička odluka, koja se u svakom pogledu pokazala kao pun pogodak. Toliko potreban mir, i uživanje u malim svakodnevnim stvarima je nešto neopisivo.  Dubravka se bez problema navikla na Istru, jer ona je isto pobornik života u manjoj sredini, bez pretjeranog i nepotrebnog stresa.

U ovoj godini Vas čeka tri jubileja, 50 godina života, trideset muzičkog rada i pet braka… Je li ovo pravi redoslijed ili…

Nije bitan poredak. Bitno je da si sretan, da uživaš u svakom novom danu. Naravno da sam neopisivo zahvalan na svim godinama iza sebe i svemu što se dogodilo. Ali istim se žarom veselim svakom novom danu, obljetnici.

Sad slijede Sarajevo, Banja Luka, Beograd, je li SAMO LJUBAV ono što Vas pokreće?

Apsolutno. Ljubav nas u svojim raznim oblicima, sve skupa pokreće. Poruka koncerata u Zenici i Sarajevu, kao i svih koji slijede, odnosno cijele turneje i je, #samoljubav. Ljubav prema životu!

Imate li neke rituale u danu pred koncert?

Nemam neke posebne rituale. Volim se pomalo osamiti, na neki način koncentrirati. Želja je publici ponuditi najbolje od banda i sebe, da uživaju, jer tu smo zbog njih, a nakon koncerta slijedi druženje s prijateljima.

I na kraju – još jedno šablonizirano pitanje, ali odgovor ne mora biti takav – poruka onima koji dođu u Arenu Zenica – šta da očekuju

Očekujte, neočekivano! #samoljubav u svim izdanjima.

Ekipa je spremna, osobno sam nestrpljiv da stanem pred publiku, a oni koji me poznaju i koji su već bili na koncertima znaju da nikada nije dosadno, da volim kako se kaže, iskočiti iz tračnica. Najvažnije je da se svi skupa zajedno zabavimo i da dugo pamtimo nastup u Zenici!

Foto: Promo/web

loading...