Da li smo homofobi? (priča o DRUGOSTI) – Ne bih se nikada posvetio homofobiji da mi kćerke nisu natrljale nos. Dakle, sve to zbog neprimjerenog vica koji ne bih ponavljao. Dakle, ispričao sam se kćerkama i dosjetio se mnogih neprijatnih viceva o gay orjentiranima, o glupim Bosancima, lijenim Crnogorcima, lukavim Latinima na prijevaru uvijek spremnim o crnima, žutima itd…
Nakon kraćeg dubokoumnog promišljanja u maniru meni svojstvenom opsujem srp i čekić: pa mi jesmo homofobi. HOMOFOBI!!! Jesmo, pa mi mrzimo sve homo sapiens modele koji nisu nama nalik, kao da smo Bogom dani, savršeni, građeni poput Apolona i Afrodite, a pametni, baš za Bože sačuvaj, poput starog dobrog Alberta ili Aristotela.
Čovjek bi pomislio kako su Bosanac i Bosanka univerzalni modeli po kojem bi trebalo sve čovječanstvo prekrojiti. Pa da i ostalih osam milijardi budu makar malo nalik na nas, korak bliže savršenstvu.
Ko im je samo dao pravo, tim, drugima, da budu drugačiji? Što bi čovjek bio crn kad može biti ovako bijel (ili kako komšije kažu beo) poput sira. I to vlašičkog, razumije se. Nisu, vala, ni ovi plavokosi u redu. Ni ćelavi. Ni krivonogi. Vidi ti žena, imaju prevelike grudi!?
Niti znaju kahvu popit` ko ljudi, niti se odjenuti kako treba, za ćevap nikad nisu čuli, ni za rahatluk ne znaju, ti, ti drugi.
DRUGOST, uvedimo novi, tipično bosanski pojam, opasan je poput crne kuge. Za ovu su bolešćuru našli lijeka, a li za DRUGOST, sumnjam da će naći. Ova se opaka bolest do te mjere raširila da su svi osumnjičeni. Svi koji nisu nalik na Bogom dani bosanski model.
Čak se i nekim drugim bogovima mole, a ne našem. Onom kojeg smo mi, izgleda, skrojili po našoj mjeri, a ne obrnuto. Drugi to rade na čudan način, klanjaju se, pokazuju čudne znakove rukama, prskaju vodicom, izgovaraju molitve na nerazumljivom jeziku, neki od drugih slikaju lice svoga Boga, neki ne, pod prijetnjom sankcija…
Elem, DRUGOST će riješiti problem.
Nije red da trpimo sve te drugačije. Nije red da uprkos našoj dobroj volji neće slijediti primjer, naš primjer. Niti žele izgledati poput nas, niti žele pričati poput nas, niti se odijevati, jesti, piti, baš sve poput nas, i našm se Bogu na naš način moliti. Ništa neće, ništa, i imena su im čudna, kamo li sve drugo.
Što da radimo?
Zna se! Pošto je DRUGOST strašno uznapredovala moramo se latiti drastičnih mjera.
Karantina.
Zapravo, nazovimo to pravim riječima, segregacija, koncentracijski logori, genocid, ima toga još.
Sve u ime našeg modela.
DRUGOST moramo iskorijeniti. Po svaku cijenu. Bez milosti. Bez savjesti.
Mogao bih ovako do stotinu stranica, ali mislim da je i budali jasno.
Jesmo homofobi, mrzimo sve što homo sapiens predstavlja, bogatstvo kultura, izgleda, običaja, načina, umjetnost, baštinu, jer nam ništa od toga ne pripada.
Jadni mali narod što živi samozadovoljan svojom gluposti, neznanjem, siromaštvom, poetikom ružnog, narod koji se hrani mržnjom, pohlepom, izolacijom. (primjedba autora: može i narodi u duhu rada troglavog predsjedništva – o tom Kerberu ćemo tek pisati)
Robinsoni na pustom ostrvu kojem je i ime bolje zaboraviti.
Što će im ime?
Nisu to insani.
Njihovi jadni životi se svakako svode na tri osnovna ciklusa: hranjenje, varenje i izmetanje. Ni više ni manje.
I… Ne zaboravimo, imaju oni i DRUGOST.
Bolest kojoj lijeka nema.
Adnadin Jašarević
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
