ANALIZA: Sigurnosni izazovi Evropske Unije na Zapadnom Balkanu – Balkan, posebno dio koji često nazivamo Zapadni Balkan, istorijski gledano, mjesto je stalnih sukoba, obračuna i ratova koji su imali uticaj i na širem, globalnom planu. Prvi svjetski rat počeo je na tom području, mnoge značajne bitke tokom Drugog svjetskog rata vodile su se upravo tu, a Balkan je poprište i ratnih dešavanja devedesetih godina kojima smo i sami svjedoci.
Smatralo se da će, uvođenjem demokratije, cijelo područje doživjeti svojevrsnu katarzu i „europeizaciju“. Međutim, proces je jako spor i mukotrpan i za očekivati je da stabilan i trajan mir neće biti postignut tako lako i brzo kao ni ispuniti uslovi za članstvo u Europskoj uniji za koje se većina zemalja ovog područja opredjelila. Sigurnosni pitanja i izazovi se neposredno vežu za ekonomsko – političke prilike i demonstraciju ekonomsko – političke moći. Taj međuodnos je mnogo izraženiji u manjim i siromašnijim zajednicama gdje je evidentan jaz između ekonomske i političke elite i većinskog siromašnog stanovništva.
Jasno je da takvi osiromašeni slojevi društva i manje države, osjetivši se ugroženima, mogu uticati na sigurnost u širim okvirima i predstavljati prijetnju po globalnu sigurnost, u konkretnom slučaju sigurnost zemlja Europske unije. Istovremeno, pravog, stabilnog mira i sigurnosti nema bez demokratije a za njeno postojanje ni u kom smislu na Zapadnom Balkanu nisu ostvareni uslovi.
Zbog navedene specifične istorijske pozicije i odnosa na području Zapadnog Balkana Europska unija se na tom području godinama suočava s mnogobrojnim sigurnosnim izazovima kao što su terorizam, ekstremizam, radikalizam, izbjeglička i migrantska kriza, krijumčarenje migranata, šverc narkoticima i oružjem, visokotarifnim robama, trgovina robljem, automobilima, pljačke, ubistva itd. Uslovi za međunarodni i organizovani kriminal su jako povoljni kao i za druge, mnogobrojne nelegalne aktivnosti uslijed korumpiranosti i slabosti institucija.
Poseban izazov predstavlja terorizam motisivan religijskim ekstremizmom koji se velikom brzinom širi Internet prostorom i dovodi do fenomena stranih boraca. Zadnjih godina čitava Europa se suočava sa masovnim migracijama s Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike. Veliki broj migranata preko Albanije, Grčke, Srbije i Crne Gore dolaze u Bosnu i Hercegovinu a odatle idu prema Hrvatskoj. Rastući val ilegalnih migranata ozbiljno uzdrmava temelje Europske unije pa se kao izazov postavlja način integracije pridošlih migranata i njihovih potomaka u društvo kako bi se spriječilo formiranje zatvorenih i izolovanih zajednica u kojima se stvara pogodno tlo za odbijanje poštovanja europskih vrijednosti i različite nelegalne radnje. Same zemlje članice Europske unije nisu bile jasnog stava oko toga kako tretirati migrante pa su se unutar samog sistema stvorile frakcije dodatno podgrijavajući nesigurnost.
Neosporno je da je migrantska kriza „uhvatila“ Europu nespremnu. Kontekstualno gledano ona predstavlja samo jednu u nizu kriza koje su pogodile Europsku uniju u proteklih nekoliko godina, uključujući prije svega haos oko grčke dužničke krize, neizvjesnost oko položaja Ujedinjenog Kraljevstva unutar Unije i sl. Zemlje izvan Europske unije praktično postaju čuvari same Unije i utočišta mnogobrojnim migrantima na njihovom putu ka bogatijim društvima na zapadu. Bojazan je na koji način će se kretanje migranata odraziti na ionako poljuljanu sigurnost na Zapadnom Balkanu. Institucije koje ne djeluju sinhronizovano, nemaju dogovor niti zajedničku politiku po mnogobrojnim bitnim pitanjima kao ni strategiju i kapacitete za rješavanje ovog pitanja nikako ne mogu biti plodno tlo za adekvatno tretiranje migracija.
Kao moguća rješenja unutar Europske unije, obzirom da raspodjela izbjeglica po kvotama nije dala željene rezultate, spominje se pojačano pružanje pomoći zemljama iz kojih izbjeglice dolaze što bi učinak imalo tek kroz nekoliko godina, a kao brže rješenje spominje se uspostavljanje jedinstvenog stava zemalja članica po pitanju pružanja političkog azila. Upravo migracije isprepletane terorizmom i ideologijom religijskog radikalizma i nasilnog ekstremizma jesu ključni sigurnosni izazovi koji se u Europi mogu definirati kao “rastuća nestabilnost”.
Brze i teško predvidive promjene kao i čvrste veze između unutarnje i vanjske sigurnosti ključna su zajednička karakteristika koja opisuje aktualno sigurnosno okružje. Situacija u Jugoistočnoj Europi još uvijek je pod utjecajem posljedica raspada nekadašnje Jugoslavije, geostrateških interesa globalnih i regionalnih igrača na ovom prostoru te prelijevajućih učinaka kriza u europskom susjedstvu. U samoj Europskoj uniji došlo je do krize povjerenja, vođenja i krize u pogledu budućnosti europskih vrijednosti. Trenutna situacija odstupa od prvobitne ideje Europe saradnje, povjerenja, međusobnog popuštanja, usklađivanja i pomoći bez ikakvih raskola. Pored toga, EU je pred širenjem ili smanjenjem. Ni sami čelnici zemalja EU ne mogu sa sigurnoću odgovoriti na ovo pitanje.
Prevashodno je potrebno da Europska unija na Zapadnom Balkanu djeluje u smjeru održavanja mira koji ni pod kojim uslovima ne smije biti ugrožen, da se spriječi svaka vrsta konflikta, pomenute nelegalne aktivnosti i svaka vrsta terorizma. Potrebno je da se stanovnicima ulije osjećaj sigurnosti i povjerenja u institucije te da vjeruju da je sistem u kom žive stabilan.
Ono što je jasno jeste da niko ne želi da nestabilni Balkan prouzrokuje slabljenje EU. EU već sama ima sa sobom dovoljno teškoća. Da bi sačuvali EU tako snažnom kao što je potrebna svijetu potreban nam je trajan mir i stabilan Balkan. Čekanje na neku novu Europu bez granica je predugo.
Takva Europa je Zapadnom Balkanu nažalost veoma udaljena, a sigurnost nam je potrebna čim prije. Pitanje dobrosusjedskih odnosa imeđu zemalja Zapadnog Balkana nameće se samo od sebe. Regionalna saradnja, međusobni odnosi i pomirenje ne mogu biti nametnuti izvana. Čelnici u regiji moraju preuzeti punu odgovornost na sebe i svojim djelovanjem biti primjer drugima. Moraju izbjegavati i osuditi sve izjave i postupke koji bi mogli potaknuti međuetničke napetosti te se moraju aktivno boriti protiv nacionalističkog diskursa koji su često temelj mnogih drugih raskola i stvaranju nesigurnosti.
Postoji težnja da se osnuje sigurnosna zajednica država Zapadnog Balkana koja će na jednom mjestu objediti sve njihove sigurnosne mehanizme kako bi se efikasnije borile protiv sigurnosnih izazova prisutnih na tom prostoru. Obzirom da je Zapadni Balkan strateški jako važan prostor potreban Europskoj uniji takav vid intenzivnije saradnje, kao i jačanje kapaciteta i kompromisa unutar samih država, značajno će poboljšati saradnju i sa samom Unijom, povećati sigurnost i cjelokupan ambijent na tom prostoru, ojačati put europskih integracija i ubrzati članstvo u Europskoj uniji.
Autorice: Berina Huskanović, Ksenija Brenjo i Bojana Naimarević
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
