Tokom ove godine Sud Bosne i Hercegovine je donio 13 presuda, a Državno tužilaštvo je podiglo samo dvije optužnice u predmetima ratnih zločina. Još jednom je produžen rok za rješavanje svih predmeta ratnih zločina, dok žrtve neprocesuiranih zločina gube nadu da će počinioci doći na red, piše Detektor.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je u prvih osam mjeseci ove godine podiglo samo jednu optužnicu. U naredna gotovo četiri mjeseca podignuta je još jedna.
Do trenutka objave ovog teksta optužnice su podignute protiv Derviša Mehinovića za zločine na području Banovića, te Miće Olovića za zločine počinjene u Miljevini. Obje optužnice Sud je i potvrdio.
Ova godina bi mogla biti najlošija
Ranijih godina tužioci su u posljednjim danima godine podizali značajan broj optužnica, ali ova godina mogla bi biti najlošija za Tužilaštvo BiH u istraživanju ratnih zločina.
Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica opštine Zvornik, kaže kako su porodice godinama čekale da krenu sudski procesi za zločine počinjene na ovom području i nadali se prilikom otvaranja svake masovne grobnice da će neko odgovarati.
“Mi ne možemo se pomiriti da ne bude niko procesuiran”, kazao je.
“Imamo veliki broj majki i porodica koje su umrle i nisu uspjele ni da pronađu svoje, ni da neko snosi odgovornost za njihovo pogubljenje”, kazao je Grahić i dodao da je žrtvama svaka kazna mala u odnosu na počinjene zločine.
Zbog optužnica koje su tužioci podigli krajem godine, Sud BiH je 2025. potvrdio ukupno 11 optužnica podignutih krajem 2024. godine.
Iz Tužilaštva BiH su ranije kazali da informacije o radu objavljuju na godišnjem nivou, zaključno s krajem kalendarske godine, i da Posebni odjel za ratne zločine periodično objavljuje detaljne podatke o radu na predmetima. Tada nisu precizirali koliko su optužnica podigli ove godine, ali je na stranici Tužilaštva objavljen podatak o jednoj optužnici.
Najviše i najniže kazne
Državni sud je pravosnažnim presudama ove godine osudio 25 osoba na 145 i po godina zatvora, dok je pet osoba oslobođeno optužbi za ratne zločine.
Najviše kazne, od po 18 godina zatvora, izrečene su Bošku Unčaninu, Marinku Miljeviću i Draganu Despotu za učešće u ubistvima najmanje 74 civila 1. juna 1992. u Velagićima kod Ključa.
Najniže izrečene kazne, od po godinu i po, dobili su Samir i Husein Isaković za zločine počinjene u Bužimu. U ovom predmetu dvije su osobe oslobođene, dok ih je pet, uključujući i Isakoviće, osuđeno na ukupno 26 godina zatvora.
Ostale pravosnažne presude izrečene su za zločine u Zvorniku, Bužimu, Doboju i Tesliću.
Tokom 2025. Sud BiH je izrekao i četiri nepravosnažne presude kojim je pet osoba osuđeno na 15 i po godina zatvora, dok ih je pet oslobođeno.
Slaviša Đerić nepravosnažno je osuđen na tri, a Nenad Ujić na četiri godine zatvora zbog nečovječnog postupanja prema civilima zatočenim u Rogatici, Ramiz Duraković na tri i po godine za zločine počinjene na području Čajniča, Himzo Selimović na tri i Ramiz Mićivoda na dvije godine zatvora za zločine počinjene u Goraždu.
Predmeti u zastoju
Broj presuda, a pogotovo optužnica, dosta je niži u odnosu na prethodne godine. Sagovornici Detektora kažu da su problemi procesuiranja ratnih zločina slični iz godine u godinu, ali da se ne rješavaju.
Vršiteljica dužnosti predsjednika Suda BiH sutkinja Minka Kreho smatra da je, kao i ranije, dinamika rješavanja predmeta ratnih zločina objektivno ograničena okolnostima na koje sudije ne mogu uticati.
“Prije svega, riječ je o starosnoj strukturi i zdravstvenom stanju optuženih lica, kao i svjedoka koje su predložile stranke u postupku, zatim o ograničenim kapacitetima sudnica Suda BiH za vođenje postupaka sa deset ili više optuženih lica s obzirom na to da samo dvije sudnice Suda BiH raspolažu takvim kapacitetima, a koje koriste sudije krivičnog i apelacionog odjeljenja, kao i o zdravstvenom stanju sudija koji postupaju u navedenim predmetima“, kaže ona za Detektor.
Osvrnula se i na predmete koji su trenutno u zastoju i pojašnjava da se oni nalaze u toj fazi isključivo zbog nemogućnosti dolaska optuženih pred Sud BiH usljed bolesti.
Takvih je primjera sve više. Detektor je ranije pisao kako je Goran Sarić prisustvovao promociji dokumentarnog filma o njemu kao ratnom komandantu Specijalne policije Republike Srpske, iako je suđenje u predmetu u kom se tereti za zločine u Bijeljini na čekanju duže od dvije godine zbog njegove bolesti, što je dodatni poraz za preživjele i članove porodica žrtava.
Eventualno protivljenje stranaka u postupku na odluku sudećeg vijeća o razdvajanju postupka ne predstavlja razlog za bilo kakav zastoj, imajući u vidu da zakon propisuje da se takva odluka donosi iz postojanja važnih razloga ili razloga cjelishodnosti, što Sud u svakom konkretnom predmetu zasebno cijeni, dodaje sutkinja Kreho.
Najveći problem – dostupnost svjedoka
Sarajevska advokatica Sabina Mehić navodi kako su prepreke u procesuiranju ratnih zločina otprilike iste već godinama, samo što sa odmakom vremena postaju sve izraženije. Ona smatra kako je dostupnost svjedoka i optuženih osoba možda najveći problem.
Svjedoci su, kako pojašnjava, ili bolesni ili dosta stari pa nisu u mogućnosti da dolaze na Sud, a usljed protoka vremena njihovo sjećanje na događaje od prije 30 godina je dosta izblijedilo.
“Identična je situacija i sa optuženim licima. Često se dešava da nisu sposobni da prate suđenja, a što se utvrđuje na osnovu nalaza vještaka – bilo usljed neke bolesti ili nekog drugog razloga”, kaže ona.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
