Trokuće kao toponim, ili pak kao historijsko mjesto. Ipak ćemo ga smjestiti među toponime s obzirom na njegovo ,,mlado” postojanje Ali Podbrežje svakako zavrijeđuje veću pažnju.
Moje prvo sretanje, a nadam se i mnogih iz moje generacije je svakako rad preko Studentskog servisa. Studentski servis i ,,rudnik” novac koji se mogao zaraditi preko servisa. Lopata i kramp, i pravac u Servisu gdje već čeka podosta omladine, da li studenti, učenici, ili pak svršenih srednjoškolaca koji se još nisu zaposlili. Posao, kopanje rupa za bandere radi elektrifikacije kuća na Zmajevcu. Dva puta dva metra, dubine dva metra sa konusom koji se završava na jedan metar kvadratni. Projektant odredi trasu, kramp i lopatu u ruke, predveče projektant pregleda, i, sutradan ne mala isplata na šalteru Studentskog servisa koji se nalazio u holu Studentskog doma u montažnoj jednospratnici odmah iza Upravne zgrade Vatrostalne.
Podbrežje kao zaseok sela Gradišće spominje se u XII vijeku gdje je pronađena ploča-spomenik velikog sudije Gradješe kao i hram svetog Jurja i veliki graditelj Draže Ohmućanina što je svakako potvrda za bana bosanskog Kulina.
A Trokuće, eh to je posebna priča. Pješice preko Brista, kraj Halde koja se stalno pušila, vjerovatno zbog kreča u njoj, pa uzbrdica kraj Palavrinih kuća, uzbrdica koja se lako savlađivala, jer, mladost je tu, ai ide se na bazen u Trokućama, čeka nas osvježenje.
Pitanje je, je li se išlo na bazen zbog kupanja, postojali su Bazeni u Crkvicama, ili se išlo zbog lijepih djevojaka iz Podbrežja koje su dolazile na bazen u Trokućama? Bit će da je zbog lijepih Podbrežanki kojih je zaista bilo, bilo i to baš na bazenu u Trokućama. Rađala su se nova poznanstva, pa i poneka ljubav na prvi pogled. A poslije, poslije se moglo u paru ići na bazen u Crkvicama, šetati bulevarom ili još bolje u Sarajevskom gdje je bilo manje ljudi, a navečer ispratiti na Tetovski autobus koji nikad nije kasnio, za deset deset sati, ispred Doma kulture ili pak ispred Željezničara.
Bazen nije bio predviđen za kupanje, ali se i pored prisutnosti stražara kupalo, a više sunčalo i družilo. Bazen je služio za potrebe Željezare, za hlađenje postrojenja ukoliko bi na jezerima u pored VP nedostajalo vode, ali eto, služio je i za lijepo druženje vršnjaka i vršnjakinja iz grada i ovog prigradskog mjesta. Okolo bazena su bile njive stanovnika Podbriježja i naselja Trokuća. Par kilometara dalje bilo je Tetovo, a gore na brdu Gradišće, čije su padine završavale naseljem Banlozi. Kažu, da su ta područja, blage padine bile nekada obrasla vinovom lozom, baš zbog svog specifičnog položaja. Gore iznad Podbrežja bila je, ai sad je jelova šuma koja je štitila naselje podno Zmajevca od nevremena.
Trokuće su posebna priča. Zenica je uvijek privlačila ljude stručnjake sa strane, posebno rastom Željezare koja je svoj razvitak, poslije zatišja i njezinog osnivanja 1892.g. 1938. godine se proširila, a zna se da su na rukovodećim mjestima u Željezari, a ne samo u Željezari bili su stranci. Jedan od njih bio je i prof. Juraj Neidhardt, arhitekt koji je itekako ostavio tragu u Zenici.
Poslije rata nova vlast ga je prihvatila sa podozrenjem s obzirom da je iu ratu bio aktivan u svom poslu, a zna se pod čijom okupacijom je bila Zenica. Ipak, vizionar i veliki stručnjak počeo je raditi svoj posao za novu vlast, jer je trebalo graditi i izgraditi smještaj za stručnjake koji su dolazili u Zenicu.
Jedan od mnogih projekata bile su upravo kuće ispod Podbriježja koje će poslije njihove izgradnje dobiti naziv Trokuće i čiji će naziv prevladati naziv Trokuća iz Nove Zenice. Ove nove Trokuće iz 1947. godine, napravljene su sa obje strane ceste koja je povezivala Zenicu sa gradovima na sjeveru, sve do Bosanskog Broda, odnosno iste granice Bosne sa Hrvatskom.
Prof. Juraj je imao humanu viziju izgradnje kuće, pored stambenog prostora osigurati budućim stanovnicima i dvorište i malo vrta za obradu, za cvijeće ili povrće. Tri kuće uz cestu su bile kuće na sprad sa odvojenim prizemnim i spretnim stanovima, dok su tri kuće iznad glavne ceste , uz cestu za brdo Siđe bile sa dvoetažnim stanovima. Kuće su i danas zadržale svoju osnovnu funkciju, uz preinake koje su sami stanari uradili, dovodeći kuće u još prilagodljivije i komfornije stanovanje.
U blizini kuće bila je i kapija Osam Željezare, kao i poslovne prostorije Vatrostalne. Kapija je vodila do novih pogona Željezare, MRR, Saobraćaja, Bluminga, a poslije i do Nove čeličane i Valjaonice tri. Kroz tu kapiju ulazili su radnici čije su kuće bile u obližnjim naseljima. I danas se vide tragovi iz sedamdesetih kada se išlo na bazen u Trokuće, sa mnogo više izgrađenih kuća više bazena, uz sporednu ulicu koja prolazi kroz naselje Podbriježje, pa sve do kapele mjesnog groblja.
Lijep je to dio Zenice, koji je zadržao svoju toplinu, svoje stanovnike od davnina, iako su mnogi , kao iu drugim krajevima Zenice, otišli trbuhom za kruhom, ali se vraćaju u posjetu obitelji, u svoje kuće koje su sada zapadnjački uređene, vraćaju se svojoj grudi.
A raja sa bazena u Trokućama, peci, dede, sretnu se ponekad u Graduni prisjete se hladovine na bazenu u Trokućama…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
