Kažu, bilježite ljudi makar to bilo nezahvalno, makar se ne uklapalo u to doba, ali vrijeme neumitno donosi iz dana u dan neka iznenađenja, bilo to nama pravo ili ne.
Pa, bilo je ratno doba, ratno i poratno, a kafana, kao među najstarijim zanatima, opstajala je i u najtežim vremenima, a rat je svakako najteže doba koje ljudska svijest može poimati i poželjeti da se više nikada ne ponovi. Pokušat ću da se sjetim nekih objekata, nekih kafana koje su radile i kad je bilo najteže. Zvalo se kafana ili klub, svejedno. Ljudi su se tu sastajali ne bi li barem za trenutak zaboravili na ono što se napolju dešava…
Pa krenimo redom, uz napomenu na moje sjećanje. Naime, u Zenici su mnoge firme čije je sjedište bilo van BiH napuštale BiH, ostavljajući prostore i radnike ni na nebu ni na zemlji, a radnici su se snalazili kako su znali i umjeli, mnogi otvarajući kafane u tim prostorima. I o njima će biti riječi u ovoj priči. Spomenut će se i neka imena, nadimci, što se ne mora vezati ni za šta osim za borbu za golu egzistenciju.
Nekadašnji Putnik, kafana prema Željezničkoj stanici, bila je interesantna jer su ljudi praktično sjedili u izlogu, a prekoputa, u podrumu zgrade, bio je Video klub gdje se također mogla popiti kafa.
Niže prema stanici, na samom uglu, u prostoru Atlasa, Dubrovačke turističke agencije, otvorena je kafana Globus. Držali su je par radnika Atlasa, Ranko R. i još jedan uposlenik.
Kafana Garsonjera je radila punom parom uz svoje stalne goste i osoblje koje je nekada pripadalo Inturzu.
U istoj ulici je radila kafana San vlasnika Ede S. Tada je bilo moderno da u kafani postoji poker aparat koji se napajao preko akumulatora i ručno pravljenog UPS-a.
Ne treba preskočiti Unu – kafe slastičarnu koja je imala prioritetno napajanje električnom energijom, s obzirom na to da je po uredbi Općine Zenica tako nešto bilo sasvim legalno.
Idući dalje radila je i Fiesta, Mugdima P. Omanja kafana, ali sa svojim stalnim gostima.
Kafana Trend je nastavila sa svojim radom i sa svojim stalnim gostima.
U Olimpik turskoj kafani, na uglu prema kinu Central, radio je Zeničanin nadimkom Genta, a u blizini, u podrumskoj prostoriji, bio je Klub advokata koji je držao Dado Ć.
U Titovoj ulici, u prodavnici NIK konfekcije, uposlenik nadimka Nik je također držao kafanu.
Zenički Komitet, podrum gdje se nekada držala arhiva, bio je dosta posjećeno mjesto. Kafana se zvala Lav, a držao ju je ugostitelj Zlatko. Boca i njegov bend su upotpunjavali večeri Zeničanima koji su mogli sebi priuštiti izlazak u Lav.
Svakako treba spomenuti Hors u suterenu ispod nekadašnje Trojke, koji je bio i dobro opremljen restoranskom ponudom, a držao ga je poznati ugostitelj Feđa.
Klub RB u Sunčanoj dolini također je pružao restoransku ponudu i bio je poluotvorenog tipa, a držao ga je u to vrijeme poznati trgovac Rasim B.
Klub u Papirnoj, na spratu iznad bravarske radionice gdje su se pravile peći od strane humanitarne organizacije, bio je također poluotvorenog tipa sa restoranskom uslugom. Iz njega će poslije izrasti restoran GATTO u prizemlju ispod. Klub je držao Stanimir zvani Mačak.
U Čaršiji treba spomenuti kafić Aloha, čiji su zidovi bili ukrašeni crtežima rock zvijezda. Kafić je bio dosta popularan, a držao ga je Semir S.
U blizini, na spratu zgrade Kina 20. novembar, ulaz iza, bio je kafić Jamajka, a držao ga je Džimi sa Hamide. Dosta popularan kafić, sa JOTUL peći koja je zagrijavala prostor kafića.
U prizemlju kina, sa desne strane, bio je kafić koji je držao Jadranko S., a u suterenu ispod picerija Solea koju je držao Tarik Š., poznati zenički trgovac.
Također, svoju uslugu je pružala i kafana na istočnoj strani Stadiona B. Polje.
Kafana Niagara, naspram kapije II ŽZ, pored prostora na spratu bivšeg Gurmana, imala je i baštu koja je bila dobro posjećena.
Također klub ZID u Poljicama bio je dosta popularan, ali zatvorenog tipa, uglavnom za uposlenike tadašnje istoimene trgovine poznatih trgovaca Dragana i Gare…
Priču ipak treba završiti sa predivnim Klubom Hipo banke koji se nalazio na samom vrhu Beograđanke, a koji je držao tada poznati bankar Smajo Z…
Dosta tih mjesta nisam spomenuo, s obzirom na to da nisam bio u njima. Napisao sam uglavnom ona mjesta koja sam posjetio u tim vremenima koja bih rado zaboravio, ali, što rekoše, treba zapisati radi novih naraštaja i radi svjedočenja da je Zenica i u najtežim trenucima imala mjesta gdje se barem moglo na trenutak vratiti u sretnija vremena, sa nadom da će sve to brzo proći i da će građani Zenice nastaviti da žive, da rade, da se vrate u svoju svakodnevicu!
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
