U maloj, ali prepoznatljivoj Lejlinoj radionici u Zenici, komadi starih stolica, fotelja i komoda dobivaju priliku za novi početak. Umjesto paragrafa i zakonskih članaka koje je proučavala na početku karijere, Lejla Selimović danas bira drvo, brusilicu i furnir, a njezini restaurirani komadi pronašli su nove domove diljem Europe – od Zagreba i Sarajeva do Švicarske, Grčke i Italije.
“Po zanimanju sam diplomirana pravnica, ali pravo nikada nije bila domena koja me naročito zanimala. Oduvijek sam bila kreativniji tip i u jednom trenutku dok sam uređivala vlastiti životni prostor, uvidjela sam da se od starih, naizgled neupotrebljivih komada namještaja mogu dobiti fantastični komadi”, prisjeća se. Taj je trenutak bio presudan – počela je istraživati, učiti o drvetu i dizajnu, raspitivati se kod majstora i nabavljati alat koji do tada nije ni poznavala.
“U tome sam se istinski pronašla i kada sam stekla dovoljno vještina, iskustva i samopouzdanja, počela je priča s radionicom za restauraciju i reparaciju starog namještaja iz koje je do sada izašlo na stotine restauriranih komada.”
Posao koji puni energijom
Na pitanje sjeća li se trenutka kada je shvatila da je restauracija njezin pravi poziv, Lejla odgovara bez oklijevanja:
“Ne mogu reći da se sjećam trenutka, ali znam da jednostavno osjetite da je to nešto što vas ispunjava, ne izvlači vam energiju nego vas puni, bez obzira na to što je to posao koji zna biti jako naporan. Kažu da jako mali postotak svjetskog stanovništva radi ono što voli i drago mi je da sam baš ja jedna od sretnica kojoj je to pošlo za rukom.”
Lejlina radionica nastala je, kaže, potpuno spontano, iz ljubavi i potrebe za stvaranjem.
“Ideja je nastala i razvijala se poprilično spontano i neproračunato i trebalo je proći određeni broj godina da biste mogli reći da ste prepoznatljivi u ovom jako specifičnom području. Najbolji pokazatelj da u nekom segmentu postajete ozbiljni su ozbiljni klijenti – ali i klijenti iz domene dizajna i arhitekture – te veći interes i broj narudžbi. A da bi se do toga došlo, bilo je potrebno dosta rada, odricanja, posvećenosti i ljubavi”, ističe Lejla.
Strpljenje
Proces restauracije, priča, dugotrajan je, prašnjav i nepredvidiv.
“U pravilu radim s komadima starim minimalno 50 godina i nekada je sam proces rastavljanja uz što manje oštećenja pravi izazov. Šarafi su puni korozije, čavli napuknuti, na komadu su barem tri sloja boje, sjedište stolice je barem dva puta tapecirano… Nakon što riješim svaki od tih ‘problema‘, palim hoblericu i pristupam šmirglanju.”
Dodaje da često sama pronalazi stare komade, a kada sve bude gotovo – od boje do tapeciranja – organizira i transport.
“Često napravimo i ‘turistički‘ obilazak Zenice ili popijemo kavu zajedno, tako da mogu slobodno reći da sam kroz ovaj posao imala sreće upoznati jako zanimljive, kreativne i pametne ljude iz čitave BiH, a i šire.”
Koliko traje restauracija jednog komada, kaže, ovisi o mnogo faktora:
“Nekada jednu fotelju mogu završiti za dva dana, a nekada se oduži na sedam. Svaki komad je priča za sebe, ali mogu reći da je strpljenje drugo ime za restauraciju.”
Jugoslavenski vintage
Posebno voli raditi na zahtjevnim komadima “kojima na prvu nema spasa”.
“Tada je rezultat vidljiviji i osjećaj da ste dali novi život nečemu što je bilo ‘otpisano‘ zna biti jako lijep. Kompleksno je uvijek spasiti Rex stolicu na kojoj furnir često zna biti u jako lošem stanju, a najdraži projekt je bila Groovy fotelja koju sam ostavila sebi.”
Trenutačno radi na šest Thonet Mundus stolica i dvije lounge fotelje Nike Kralja za stalnu klijenticu iz Bosanske Krupe.
“Projekt na koji sam posebno ponosna je restauracija stolica za malu scenu Bosanskog narodnog kazališta u Zenici. To su stolice jako specifičnog dizajna i stolice na kojima sam sjedila kao djevojčica, a sada evo imam priliku da ih restauriram.”
Lejla se najčešće bavi namještajem iz 60-ih, 70-ih i 80-ih godina – komadima koji su nekoć krasili urede velikih jugoslavenskih firmi.
“Namještaj koji restauriram najčešće je dizajniran i proizveden u to doba. To su komadi čistih linija i suptilnih krivina, često opisani kao Vintage ili Mid Century Modern. Najsretnija sam kada naiđem na očuvan komad u izvornom vintage stanju, jer tada možemo govoriti o autentičnom komadu.”
“Kupci iz cijele Europe”
Njezini su klijenti, kaže, “uglavnom ljudi koji ne pribjegavaju klasičnom uređenju prostora i žele komad koji će dati poseban pečat interijeru”.
Iako većina narudžbi stiže iz Sarajeva, mnogi su komadi otputovali i dalje:
“Veliki broj komada stigao je na adrese širom Europe – u Švicarsku, Grčku, Italiju, Njemačku, Austriju – zahvaljujući dijaspori koja prepoznaje vrijednost ovakvih komada. Velik broj komada stigao je i do Hrvatske. Često se dogodi da klijenti vikendom upale automobil, dođu do Zenice po fotelju i vrate se natrag.”
Za Lejlu, ljepota njezina posla leži u spoju snage i estetike.
“Ovaj posao je fizički jako zahtjevan – radi se s alatima, mašinama, u prašini, često s prljavštinom desetljećima starom – ali s druge strane presudna je i ženska estetika, kreativnost i osjećaj za sklad. Upravo zato mislim da je ovaj posao idealan za žene, iako se na prvu ne čini tako.”
Kao samouka majstorica, kaže da je najteže bilo naučiti – strpljenju.
“Najviše volim kada na restauraciju stigne samo jedan komad, jer mu se tada mogu istinski posvetiti. Čim odjednom stigne pet-šest istih komada, pomalo se uspaničim.”
Dodaje i da bi društvo trebalo više cijeniti ručni rad: “Mislim da je bitno jačati svijest da biti zanatlija, raditi rukama nije nikakva sramota. Dobar majstor je umjetnik – ako časno obavlja svoj posao i cijenjen je u društvu, uvijek će imati posla. Ja svaki zanat na jedan način doživljavam kao umjetnost. Ručni rad je posebno umijeće i treba ga vrednovati na puno višoj razini. Nažalost, u današnjem vremenu konzumerizma i brzine sve više zaboravljamo prave vrijednosti.”
Danas Lejla uživa u ritmu koji je sama stvorila. “Kod ovog posla sam najviše zavoljela mir i slobodu koju mi je donio. Ako ostane ovako, ja ću biti zadovoljna”, zaključuje.
Autor: jutarnji.hr(FOTO: Armin Durgut)
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
