Kao dodatak proizvodnji „zelene energije“ unutar željezare kupci su naveli i gradnju solarnih elektrana. Ukoliko su ozbiljni u toj izjavi, onda znači da moraju postaviti enormno kvalitetne filtere na čeličani i aglomeraciji, pa i tada je pitanje hoće li solarni paneli „vidjeti“ sunce. Prije će biti da če proizvodnja čelika biti ugašena, i da pravi biznis vide u onome što su i između ostalog naveli u planovima, a to je izgradnja logističkog centra i terminala rasutih tereta.
Nema više Arcelor Mittala pa je Gradska uprava Zenice riješila je da nešto uradi sa industrijskom deponijom Rača. Dugo godina, od 2010. su prethodne gradske vlasti, umjesto da prihoduju 10-15 miliona godišnje, dopuštale da indijska kompanija tu besplatno odlaže trosku i ostali industrijski otpad.
Deponija Rača prostire se na površini od oko 700.000 metara kvadratnih i bila je u funkciji nekoliko decenija, tokom kojih je služila kao mjesto za odlaganje metalnog otpada kompanije Željezara Zenica, potom ArcelorMittal Zenica. Prije dvije sedmice najavljeno je raspisivanje javnog poziva za upravljanje dijelom odlagališta industrijskog otpada Rača. Budući upravitelj bi trebao u roku od 15 godina sanirati teren, te plaćati 100.000 maraka godišnje naknade lokalnoj zajednici.
Prema dokumentaciji Grada, dostupnoj Eko forumu Zenica, na ovom dijelu Rače nije predviđena eksploatacija industrijskog otpada, a nakon sanacije upravitelj može izgraditi objekte koje će koristiti za vlastite potrebe i kojima će upravljati do isteka ugovora.
Nije da nisu i ranije gradske vlasti pokušavale nešto učiniti kada je u pitanju upravljanje ovom deponijom. No, firme koje su se namjerile upustiti u ovaj posao naišle su na za njih neriješiv problem. Dugo godina su lokalni stanovnici na ovoj lokaciji prikupljali metalni otpad, dovožen kamionima iz željezare, da bi ga potom željezari prodavali – kao staro željezo.
Malo ko je vjerovao da je posrijedi milionski biznis, kojem nije mogao pristupiti bilo ko, ne bez dozvole lokalnih „bossova“. Kada je predstavnike jedne inostrane firme zainteresovane da preuzmu Raču dočekala skupina naoružanih osoba, odustali su istog trena od posla.
„Ljudi tamo nemaju nikakve dozvole, eksploatiraju trosku godinama, a to se toleriralo. Na godišnjem nivou to iznosi 10-12 miliona eura… Ja to sigurno neću tolerisati jer ti ljudi to kradu”, izjavio je direktor i suvlasnik Nove Željezare kako joj je sada zvaničan naziv nakon što je fabriku kupila firma H&P iz Zvornika, najavljujući tako namjeru da ova firma preuzme i Raču.
Šta je predloženo za izgradnju nakon sanacije ove deponije? Momci koji do sada iskopavali željezni otpad iz troske, krampove i lopate bi mogli zamjeniti štapovima za golf.
Da, u centralnom dijelu sadašnje deponije trebalo bi biti golf igralište. Planirani su i sportski tereni, dječije igralište, parkovi, ugostiteljski objekti, nekoliko solarnih elektrana i – farma glista!
Nekoliko stotina metara vazdušne linije od ove projektovane sportsko-rekreativne oaze, u krugu „Nove željezare“ planirana je izgradnja energane koja bi proizvodila električnu i toplotnu energiju spaljivanjem RDF goriva i komunalnog čvrstog otpada. Sastav RDF goriva uglavnom čini papir, plastika, tekstil, guma i drvo.
Ovaj detalj izazvao je najviše pažnje i kontradiktornih stavova, posebno stanovnika Zenice. Pitaju se da li će jednu vrsta zagađenja grada sada zamjeniti druga.
Istovjetna takva planirana je i u Zvorniku. Gordan Pavlović, čiji je brat Predrag suvlasnik firme H&P, kupca željezare, najavio je nastavak svoje neobjašnjive kupovine brojnih firmi.
„Nama je cilj da kupimo sva komunalna preduzeća u BiH. Budućnost je u otpadu i ja tu vidim profit. Zelena energija je budućnost i plan nam je da napravimo dvije termoelektrane na komunalni otpad u Zenici i Zvorniku i da takođe prerađujemo mulj i šljaku“, izjavio je Gordan Pavlović za Capital.
Koliko je ozbiljnosti u ovoj izjavi teško je procjeniti, pogotovo kada znamo da Pavlović širom BiH mnogo kupuje, a malo znamo o porijeklu tog novca. Podsjetimo, on i kompanjoni su netom po kupovini zeničke željezare zakukali kako bez pomoći države projekat nema opstanka.
Vratimo se najavljenim gradnjama teroelektrana na komunalni otpad. One su ekonomične tek ako prerađuju oko 500.000 tona otpada. Za onu u Zvorniku u toku je postupak dobijanja dozvole. U studiji o procjeni uticaja na životnu sredinu je navedeno kako je riječ postrojenju za suspaljivanje, sa primarnom funkcijom proizvodnje energije (električne i toplotne), a RDF i komunalni čvrsti otpad se koristi kao osnovno gorivo. Kako prema procjenama u entitetu Republika Srpska godišnje biva nagomilano 389.000 tona komunalnog otpada, jasno je da investitori računaju i na uvoz otpada iz Srbije te Evropske unije.
U Federaciji pak prema statističkim podacima prikupi se oko 500.000 tona komunalnog otpada. Teoretski, to bi bilo dovoljno za energanu u Zenici, no tu dolazimo do praktičnog problema, a to je neisplativost dovoženja otpada, primjera radi iz Unsko-sanskog kantona i drugih udaljenijih krajeva, pa samim tim postojaće nedostajuća količina.
O najavama da bi mogao biti korišten otpad iz zemalja EU da i ne govorimo. Transport nije isplativ, ukoliko je zaista riječ o spaljivanju navedenog klasičnog otpada…
To sada dolazimo i do pitanja svih pitanja – koliko će ta spalionica otpada ili kako je prijemčivije nazivaju energana zagađivati zrak?
„Geografija u Zenici tu ne ide na ruku takvim idejama, jer zenička kotlina ne dovoljava cirkulaciju zraka, kao one koje uzimaju za primjer ekološki prihvatljivih negdje u Evropi, koje su smještene na ravnijim područjima“, objašnjavaju stručnjaci koje smo kontaktirali.
U svemu je naravno bitna i kvaliteta tih spalionica. Ako će biti neka jeftina, a već postoje naznake da će je graditi kineske kompanije po cijeni koja je 5-6 puta niža od onih provjerenih, evropskih, razloga za zabrinutost mora biti, naročito igrača golfa sa početka ove priče koji bi se rekreirali u ravni sa dimnjacima spalionice.
Kao dodatak proizvodnji „zelene energije“ unutar željezare kupci su naveli i gradnju solarnih elektrana. Ukoliko su ozbiljni u toj izjavi, onda znači da moraju postaviti enormno kvalitetne filtere na čeličani i aglomeraciji, pa i tada je pitanje hoće li solarni paneli „vidjeti“ sunce.
Ekološki stručnjaci još uvijek sporadično izražavaju skepsu glede izgradnje spalionice otpada, dok stanovnici Zenice, za sada samo na društvenim mrežama, iskazuju odlučno protivljenje takvom projektu, no to ne znači da će biti iskazane i javno.
Prije će biti da će proizvodnja čelika biti ugašena, i da pravi biznis vide u onome što su i između ostalog naveli u planovima, a to je izgradnja logističkog centra i terminala rasutih tereta.
U prethodnom periodu i Hamzić i Pavlović su razgovarali sa čelnicima Zeničko-dobojskog kantona i Grada Zenice. Iz Vlade ZDK saopštili su da ostaju posvećeni zaštiti interesa radnika i građana, vlade čiji premijer Nezir Pivić nije ni kafu popio sa primjera radi zeničkim rudarima koji ostaju bez radnih mjesta, dok građevinski tajkuni već „količaju“ lokaciju još malo pa zatvorenog rudnika Stara jama nadomak centra Zenice.
Razgovarali su vlasnici „Nove željezare i sa gradonačelnikom Zenice Fuadom Kasumovićem, kojeg je pak interesovala sudbina postojeće toplane za zagrijavanje grada.
No jedan detalj ne smiju zaboraviti u cijelom poslovanju, a to je da moraju biti u dobrim relacijama sa gradonačelnikom kada su u pitanju gradnje na određenim lokacijama.
Šta ako energana ne bude uvrštena u novi prostorni plan Zenice? Ako misle da se nešto podrazumijeva, ne poznaju onda Fuada Kasumovića…
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
