Vratila se iz Amerike i osnovala školu fotografije u Zenici – FOTO ŽURNALISTIKU JE ZAVRŠILA U SAD, A SADA SVOJE FOTOGRAFSKO ZNANJE PRENOSI NA DJECU U BIH. DIJANA MUMINOVIĆ ZA SVOJE PRIČE I FOTOGRAFIJE JE DOBIJALA PRESTIŽNE NAGRADE, VOLI PLANINARENJE, A PRIRODA JOJ JE INSPIRACIJA ZA NOVA DJELA
LikeStory: Sa američkom diplomom još ste u Bosni, šta Vas veže?
Muminović: Za Bosnu me veže želja da stvaram i radim ono u čemu smatram da sam najsposobnija, a to je fotografija. Smatram da svaka osoba kad tad otkrije neku svoju misiju u životu, ili svoje sposobnosti koje je ohrabre da radi upravo ono što voli. Za vrijeme studija i života u Americi, uvijek sam razmišljala na način kako i šta učiniti i doprinijeti svom rodnom gradu, a svi moji projekti iz Amerike bili su vezani za BiH. Prva fotoradionica se desila 2011. u Muzeju Grada Zenice sa Amerikancima. Mi nemamo kontinuirani program fotografije u BiH, tek se u zadnjih par godina rađaju. Krajem 2017. se rodilo Udruženje “Škola fotografije” Zenica, a već danas kroz nju želim da donosim nove trendove i načine izražavanja mladih.
LikeStory: Kakva je BiH u oku, ili objektivu, profesionalnog fotografa?
Muminović: Kada posmatram BiH kroz objektiv, onda je posmatram iz dva ugla: prelijepu BiH sa dubokim ranama, ali i izdržljivu. Volim Bosnu u svim oblicima: rasplakanu, tužnu, ranjenu, zakrpljenu, smiješnu, apsurdnu, veselu! Zašto? Zato što svi mi posjedujemo iste emocije različitog intenziteta i kroz fotografiju jedino što mogu da učinim jeste da volim i prihvatim ljude u njihovom prirodnom obliku. A, kada kažem da je Bosna jedna prelijepa zemlja, onda svakako pomislim na njene planine, koje sam u zadnjih nekoliko godina intenzivno propješačila i popela se na njihove vrhove!
LikeStory: Kreirate radionice fotografije, koliki je interes u BiH?
LikeStory: Kreirate radionice fotografije, koliki je interes u BiH?
Muminović: To su zapravo redovni časovi fotografije koji se održavaju u Muzeju Grada Zenice, a koji su dostupni svim građanima bez obzira na starosnu dob. Pripremamo se za nove, a interes postoji i to je nešto što mi je jako drago! Omladina, ali i ostvarene osobe koje su kreativne, imaju potrebu da koriste fotografiju da li zbog ljepšeg osjećaja ili da nešto nauče kako bi to primijenili za svoj biznis.
LikeStory: Jeste li počeli sa radionicama fotografije kao terapijom, jedno vrijeme ste to odgađali jer ste smatrali da ljudi u BiH na to nisu bili spremni?
Muminović: Škola fotografije je tačno prije korone uspjela potpisati zajednički ugovor sa Centrom za Mentalno Zdravlje Zenica čiji će korisnici imati opciju da koriste fotografiju kao naknadnu vrstu terapije. Školi fotografije je u cilju da se razvija i pruži i druge načine i oblike fotografije, a posebno one koji doprinose mentalnom zdravlju. Ovaj program je testiran u Ohaju kroz moj magistarski rad, i radujem se da se časovi fototerapije koji će biti prvi u BiH i na Balkanu takvog oblika, zaživjeti i kod nas, te na jedan kreativan naćin uticati na pozitivne promjene. Također, planiramo i čas za osobe bez sluha u saradnji sa Udruženjem gluhih i nagluhih ZDK.
LikeStory: Više puta ste nagrađivani, koje Vam je priznanje najdraže?
Muminović: Svakako Alexia Foundation, drugo mjesto, ali više zbog priče iza nagrade. Dakle, bila sam u New York Timesu na jednoj konferenciji i portofoliju fotografa kada mi je prišao jedan od članova žirija i rekao: ”Jedna iz žirija se toliko borila i izborila za tebe i tvoj rad. Ubila nas je argumentima!” Bila je to žena koju sam samo na dvije minute upoznala godinu ranije kada sam joj prišla da kažem koliko su me njeni radovi dotakli! I to je ljepota od života i fotografije.
LikeStory: Bila si s migrantima, tvoje fotografije njih su uticale na promjenu stava u SAD-u, kakve su reakcije u BiH?
Muminović: Sada su ovdje trenutno slične reakcije prema migrantima kao 2016. u Americi kada sam sa svojom pričom predstavila život migranata po univerzitetima. Uspjela sam da utičem na neka mišljenja studenata, i to smatram jednim od najvećih uspjeha. Tu istu priču i fotografije nisam predstavljala u BiH, ali je svakako u planu izložba!
LikeStory: Volite planinariti, vidimo Vas često na raznim vrhovima u BiH. Je li to potraga za dobrom fotografijom, ili je druženje u prvom planu?
Muminović: Planinarenje je počelo solo u 2011. kada sam prolazila kroz težak period u životu. Sada je to dio života i ne mogu zamislit da ne planinarim. U zadnje tri godine to je sa mojim društvom Vedro. Isključivo i prije svega planinarim zbog povezanosti sa prirodom. A društvo i fotografije nastaju spontano. Iskreno, samo se planinari bude u pet ujutro, sa osmjehom i nestpljivošću da posjete jos jednu planinu, te žele da sa drugima podijele njene ljepote, i ja zaista ne znam da li postoji bolja promocija naše Domovine?
LikeStory: Emocija je važan dio fotografije, kome dajete prednost u BiH, ljudima ili prirodi?
Muminović: Ljudima. Emocije su nešto što najbolje razumijem, a tako i drugi ljudi kada vide emocije na fotografiji reaguju, ili ‘osjete,’ nečiji život. Inspiriše me i kada vidim da moji planinari fotografišu prirodu i u tome uživaju.
LikeStory: Šta su prednosti, a šta nedostaci BiH u odnosu na SAD?
Muminović: Nedostaci su uvijek loša politika i loši lideri, ljudi na pozicijama koji ne tretiraju ovu državu kao svoju. Oni ne misle o napretku društva. Toliko smo osviješteni, pametni, educirani, a i dalje preživljavamo, bojimo se, jer imamo loš zdravstveni, ekonomski i poslovni sistem. Ne postoje kazne za mnogo toga; zrak nam je zagađen, a on ne zagađuje samo mene, već i te ljude na pozicijama koji mogu to zaustaviti, zagađuju se i njihova djeca. Ne kažnjava se prljanje okoliša i bacanje smeća u rijeke. Jednostavno prirodu ne tretiramo kao nešto važno za opstanak ljudske rase.
LikeStory je novi projekat u BiH, koliko pozitivne priče imaju šanse u digitalnom svijetu? Da li bi bila dio te priče?
Muminović: Smatram da je jedini način za korak naprijed, posebno danas kada živimo u digitalnom svijetu, promovisanje BiH u njenom najboljem obliku. Kada malo iskoračimo iz kalupa, tj. kada stvaramo nešto novo i pozitivno tada i donosimo direktne promjene. Zato mi moramo ići naprijed ako želimo promjenu, a promjena je upravo kroz pozitivne priče, priče koje ohrabruju nekog studenta, investitora, dijasporca, biznismena, turistu. Lakše je uvijek privući ljude ako učinimo da se BiH spominje po njenim uspjesima i ljepotama. Zbog toga mi je drago podržati i biti dio LikeStory, jer vjerujem da za korak naprijed, mi moramo hrabro stvarati i promovisati budućnost i izgled naše Domovine onakve kakvu želimo da je drugi upoznaju!
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
