U trenutku kada se gasi jedan od posljednjih simbola teške industrije u Bosni i Hercegovini, u Zenici je pokrenuta javna inicijativa za formiranje Industrijskog parka “Zenička visoka peć”, s ciljem očuvanja industrijskog naslijeđa i njegovog pretvaranja u novu razvojnu i turističku vrijednost grada.
Inicijativu je pokrenuo Afan Abazović, turistički i planinarski vodič te dobitnik Nagrade Grada Zenice za doprinos turizmu za 2025. godinu, u trenutku kada kompanija “Nova Željezara Zenica” najavljuje gašenje dijelova nekadašnje Željezare, uključujući Čeličanu i Visoku peć.
Gašenje Visoke peći, potpaljene 8. marta 1978. godine i visoke oko 80 metara, prema riječima inicijatora, ne bi značilo samo kraj jednog proizvodnog procesa, već zatvaranje poglavlja koje je doslovno gradilo Zenicu.
“Visoka peć nije samo industrijski objekt. Ona je srce Željezare, simbol snage, teškog rada i radnika Zenice. Njeno rušenje značilo bi brisanje dijela identiteta grada”, navodi se u obrazloženju inicijative.
Industrijska baština umjesto otpada
Željezara Zenica osnovana je 1892. godine i djelovala je u vrijeme Austro-Ugarske, obje Jugoslavije i savremene Bosne i Hercegovine, preživjevši oba svjetska rata i agresiju devedesetih. Čelik proizveden u Zenici ugrađen je u mostove, pruge i zgrade širom svijeta.
Inicijativa predlaže da se Visoka peć ne ruši, već da se postojeća konstrukcija sigurno konzervira i ostavi kao centralni element industrijskog parka, bez velikih građevinskih zahvata. Cilj je očuvanje industrijske baštine i njeno uključivanje u savremene tokove turizma, kulture i urbanog života.
Za razliku od klasičnih muzeja, predloženi koncept podrazumijeva muzej na otvorenom, u kojem bi sama peć bila glavni eksponat. Posjetioci bi, kroz postojeće i dodatno osigurane stepenice, mogli da se popnu na vrh objekta i sa visine posmatraju grad, učeći usput kako je nastajalo sirovo željezo i čelik.
Kako je “radilo srce” Željezare
Da bi se razumjela vrijednost Visoke peći, inicijativa podsjeća na njen osnovni princip rada: u peć su se odozgo neprekidno ubacivali ruda, koks i krečnjak, dok su se u njenom donjem dijelu, na temperaturama višim od 2.000 stepeni Celzijusa, odvijali procesi koji su rudu pretvarali u tečno željezo. Nusprodukt – šljaka – i danas se koristi u betonu i cestogradnji.
“Ovo nije nostalgija, već znanje i tehnologija koje su oblikovale generacije”, navodi se u prijedlogu.
Primjeri iz Evrope i potencijal Zenice
Kao primjer dobre prakse navodi se industrijski park u njemačkom Duisburgu, gdje je nekadašnji čelični kompleks pretvoren u jednu od najposjećenijih turističkih i kulturnih lokacija u regiji. Taj park danas generira milione eura godišnje kroz turizam, događaje, koncerte i druge sadržaje.
Sličan koncept u Zenici uključivao bi i uređenje taložnih jezera, ostataka prirodnog toka rijeke Bosne, u eko-zonu sa šetnicama, klupama i rasvjetom. Park bi bio dostupan kroz nekadašnju Kapiju 3, čime bi prostor teške industrije dobio potpuno novu funkciju – mjesto susreta, kulture i odmora.
Identitet, turizam i ekonomija
Abazović ističe da bi rušenje Visoke peći donijelo tek kratkoročnu finansijsku korist kroz prodaju starog željeza, dok bi dugoročno značilo gubitak identiteta, turističkog potencijala i kulturnog kapitala.
“Zamisliti Zenicu bez Visoke peći gotovo je jednako teško kao zamisliti je bez Lamele, Kineskog zida, stadiona Bilino polje ili spomenika na Smetovima”.
Industrijski park, navodi, mogao bi postati prostor za umjetničke radionice, filmske produkcije, festivale, ali i vjenčanja i javne događaje – primjer kako industrijska prošlost može postati dio održive budućnosti.
Inicijativa je, kako navodi, tek prvi korak u javnoj raspravi o tome hoće li Zenica svoju industrijsku prošlost pretvoriti u otpad ili u novu šansu za razvoj.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
