Četvrtak je. Još jedan u nizu četvrtaka koji su za Amilu i Murisa Gadžun, roditelje preminule djevojčice Džene, sve osim običan dan. Umjesto da konačno čuju tok suđenja, da dobiju odgovore, da se suoče s pravdom – opet čekanje. Opet prazna sudnica. Opet lažna dojava o bombi. I opet, niko ne odgovara.
Kantonalni sud u Sarajevu jutros je evakuisan zbog dojave o postavljenoj eksplozivnoj napravi. Prema rasporedu, u 10 sati trebalo je biti održano ročište u predmetu “Suad Rožajac i drugi” – suđenje ljekarima optuženim za smrt dvoipogodišnje Džene Gadžun iz Kaknja, koja je 14. novembra 2021. godine preminula nakon operacije u jednoj privatnoj klinici u Sarajevu. U 12 sati bila su zakazana i druga ročišta. Nijedno nije održano.
Roditelji Džene kažu da se osjećaju izigrano. Prevareno. Izdano.
Prave nas budalom. Nemaju više načina da odugovlače, pa se sad brane na ovaj način. Svaki četvrtak ista priča. Postavljena bomba. Pa vala, da hoće više i puknut”, kroz suze i bijes kaže Amila Gadžun, majka dvoipogodišnje djevojčice čiji osmijeh više ne svijetli u njihovom domu.
Njene riječi bole. Jer nisu samo izraz bola – već vapaj. Vapaj za pravdom u sistemu koji izgleda nijemo posmatra kako se ona svakog četvrtka ruši u prašinu zajedno s evakuisanim sudnicama.
Muris Gadžun, otac djevojčice, nije ništa manje ogorčen.
Ovako nam ovim razvlačenjem i odgađanjem samo još više stavljaju so na ranu. Ne razumijem kako svaki put imaju istu priču. Volio bih da se to jednom završi. Ako odluka ne bude zadovoljavajuća, tražit ćemo dalje. Na kraju, uzet ću pravdu u svoje ruke”, rekao je on za Hayat.ba.
Roditelji koji su izgubili dijete – dijete koje je došlo na operaciju i nikada se nije probudilo – sada već skoro četiri godine traže ono što bi trebalo biti osnovno ljudsko i pravno pravo: da nadležni utvrde odgovornost.
Ali odgovornost se razvlači.
I dok sistem kalkuliše, vještači, prebira papire, anonimne dojave o bombama uporno dolaze. I to – ne bilo kada. Baš četvrtkom. Baš kada se treba održati ročište za slučaj koji potresa javnost. Slučaj u kojem se više ne govori samo o jednoj maloj Dženi – već o svim Dženama u ovom društvu. O svakom roditelju koji vjeruje sistemu. O svakom djetetu koje zaslužuje sigurnost i brigu.
Jer, ako sudnica ne može biti mjesto istine, gdje će onda istina imati šansu?
Ovaj slučaj je odavno prestao biti samo medicinsko-pravno pitanje. On je postao ogledalo sistema – i ono što u njemu vidimo ne izgleda humano, ni odgovorno, ni pravedno. Otkazano ročište znači još jedno razočaranje. Još jedno jutro kada roditelji ustanu sa strepnjom, obuku se, krenu ka sudu, samo da ih na ulazu dočeka praznina i sirene. Kao da se neko trudi da im oduzme i posljednji tračak nade.
Koliko još puta će se sistem oglušiti na njihove suze?
Koliko još četvrtaka treba da prođe dok ne čujemo ono što se mora reći – kakva je kazna za odgovorne za smrt djevojčice koja je došla na operaciju, a kući se nikada nije vratila?
Amila i Muris ne traže osvetu. Oni traže istinu. Traže pravdu.
I imaju pravo da je dobiju. Pravo po zakonu. Pravo po savjesti. Pravo po onome što zovemo ljudskost.
Jer kad roditelji kažu “više nemamo strpljenja”, to nije prijetnja – to je poziv na buđenje. Da se institucije pokrenu. Da se prestane s fingiranjem. Da se prestane sa zataškavanjem. Da se konačno kaže – istina.
Jer samo istina može donijeti ono što Dženina porodica traži od samog početka: mir.
Autor: HAYAT
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
