Bilino polje je večeras bilo mjesto na kojem je Bosna i Hercegovina odigrala jednu od svojih najjačih i najemotivnijih utakmica u posljednjih desetak godina. U atmosferi kakva se rijetko viđa, Zmajevi su protiv Italije pokazali ogroman karakter, borbenost i kvalitet, a iako su dugo bili u rezultatskom zaostatku, nisu prestajali napadati i tražiti način da preokrenu tok susreta.
Utakmica je počela vrlo otvoreno, s jasnom namjerom naše selekcije da odmah nametne ritam i pritisne favorita. Prve minute donijele su nekoliko opasnih situacija pred golom Italije, a već tada se vidjelo da Bosna i Hercegovina neće igrati povučeno, nego da će hrabro izaći visoko i pokušati doći do prilika kroz brzu tranziciju i ubačaje sa strane. Demirović, Džeko i Bajraktarević su rano pokazali da se može ozbiljno prijetiti Donnarummi, dok je publika svaki dobar potez nagrađivala gromoglasnom podrškom.
Italija je, međutim, do vodstva došla iz prve ozbiljnije situacije nakon greške u našoj posljednjoj liniji. Kean je iskoristio nesigurnost i pogodio za 0:1, što je bio bolan trenutak jer je BiH do tada djelovala organizovano i hrabro. Ipak, taj pogodak nije slomio Zmajeve, nego ih je još više razbudio. Napadi su postali konkretniji, ritam je ubrzan, a pred golom Italije počele su se redati šanse nakon kornera, ubacivanja i dobrih kombinacija po bokovima.
Kako je vrijeme odmicalo, BiH je sve više pritiskala. Posebno su se izdvojili ubačaji Bajraktarevića i Dedića, kroz koje je naša reprezentacija konstantno tražila skok i završnicu u šesnaestercu. Donnarumma je u tim trenucima pokazao zašto važi za jednog od najboljih golmana svijeta, jer je nekoliko puta sjajno reagovao i spašavao Italiju nakon udaraca Katića, Šunjića, Demirovića i drugih naših igrača. Ipak, najveći preokret u prvom dijelu dogodio se kada je Italija ostala s igračem manje, nakon direktnog crvenog kartona za Bastonija. Taj trenutak potpuno je promijenio sliku utakmice i dodatno otvorio prostor za bosanskohercegovački pritisak.
Od tog trenutka BiH je još odlučnije krenula prema naprijed. Svaki napad je imao smisla, lopta je kružila brže, a Italija je sve više tonula u defanzivu. Do odlaska na odmor stvorili smo nekoliko vrlo ozbiljnih prilika, a najveći osjećaj bio je da se gol samo čeka. Iako je rezultat nakon prvog poluvremena bio nepovoljan, igra je ulijevala ogroman optimizam jer je na terenu postojala jasna energija, ideja i dominacija.
Drugo poluvrijeme donijelo je nastavak istog scenarija. BiH je ostala ofanzivna, a izmjene su dodatno podigle intenzitet igre. Uvođenje Alajbegovića i Tahirovića donijelo je novu svježinu, posebno u sredini terena i u završnoj trećini, gdje su Zmajevi nastavili da opsjedaju italijanski gol. Jedna za drugom dolazile su prilike, a Donnarumma je u nekoliko navrata izlazio kao pobjednik iz duela jedan na jedan ili nakon snažnih šuteva sa distance.
Kako je utakmica odmicala, Zenica je rasla zajedno sa svojom reprezentacijom. Publika je nosila ekipu iz napada u napad, a osjećaj da je izjednačenje pitanje trenutka postajao je sve jači. Italija je povremeno prijetila iz kontre, ali je BiH uglavnom držala kontrolu, tražila prostor po bokovima i pokušavala doći do gola preko ubacivanja, odbijanaca i skok igre. U takvom ritmu stigao je i trenutak koji je zapalio cijeli stadion: Tabaković je pogodio i donio erupciju oduševljenja na Bilinom polju. Taj gol nije bio samo izjednačenje, nego i potvrda da je Bosna i Hercegovina potpuno zasluženo ostala u utakmici i dobila ogromnu emocionalnu injekciju u najvažnijem dijelu susreta.
Nakon izjednačenja, BiH je nastavila da igra hrabro i napadački. U završnici regularnog dijela pojavile su se i sporne sudijske odluke, među kojima se posebno izdvojila situacija nad Demirovićem u šesnaestercu, kada su navijači i igrači BiH tražili penal. Ipak, sudija nije pokazao na bijelu tačku, pa je duel otišao u produžetke, što je samo pojačalo dramatičnost večeri.
U produžecima se osjećalo da BiH ima više energije i više želje. Tim Sergeja Barbareza nije odustajao od pritiska, a i tada su Zmajevi ostali ekipa koja traži gol, a ne ekipa koja čuva rezultat. Italijani su bili pod stalnim pritiskom, nervozni i prisiljeni da se sve više brane, dok je domaći tim nastavljao da prijeti i da vjeruje u potpuni preokret. Imali smo još nekoliko dobrih situacija, uključujući i prilike pred samim golom Italije, ali je nedostajala završna realizacija da se fantastična partija pretvori u potpunu eksploziju sreće.
Za Bosnu i Hercegovinu ova utakmica je pokazala da ova generacija ima karakter, da može igrati protiv najvećih i da se na Bilinom polju može stvoriti atmosfera koja mijenja tok utakmice. Iako je meč bio pun drame, promašaja, sjajnih odbrana i spornih odluka, ostaje utisak da su Zmajevi odigrali jednu od svojih najboljih utakmica u skorije vrijeme i da je Zenica večeras ponovo bila pravi fudbalski epicentar, i sa sigurnošću možemo reći – Evrope.
Nakon što je nakon 90 minuta rezultat glasio 1:1, susret je otišao u produžetke.
U prvom produžetku najbolju priliku za gol je imala Italija u posljednjim sekundama kada je Marco Palestra ubacio loptu s desne strane, Francesco Pio Esposito je na drugoj stativi šutirao glavom, a Vasilj je čudesnom refleksnom reakcijom spasio siguran gol.
Nakon što ni u drugom produžetku nije bilo pogodaka, pristupilo se izvođenju penala u kojem je uspješnija bila selekcija Bosne i Hercegovine rezultatom 4:1 i na taj način se plasirala na Svjetsko prvenstvo gdje će igrati u grupi B sa selekcijama Kanade, Katara i Švicarske.
Nakon 120 minuta i nadmoćne igre naše reprezentacije, ipak se pristupilo penalima. U penal seriji smo bili bolji, golom Bajraktarevića otišli smo na SP. LJUDI, IDEMO NA SP!
Video i foto galerija: Suad Baručioja & New Trend, Edhem Ekmeščić, Hena Džonlić za Zenicablog
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
