Zenica

VIDEO: Stvaranje Nove Zenice

Primaj prvi vijesti na viber - besplatno - PRIJAVI SE NA OVOM LINKU
Podijeli ovu vijest:

U saradnji sa you tube kanalom Zenica kroz objektiv donosimo vam priče o mahalama, ulicama i dijelovima grada u Zenici.

Do perioda uspostave vlasti Austro-ugarske monarhije ovaj dio zeničkog polja,tj. prostor današnje Nove Zenice nije bio naseljen, uz izuzetak malog sela Bilino polje, smještenog na prostoru između rijeke Bosne, srarog kasabskog dijela Zenice, te Rudnika i Željezare , dok je sav ostali prostor bio slobodan za razvoj gradskog naselja sa odličnim prirodnim uslovima , zbog čega je austro-ugarski dio grada Zenice izgrađen upravo na ovome prostoru.

Prvi bitan događaj za poćetak razvoja novog dijela Zenice desio se 1880 godine kada je na sjeverozapadnom dijelu Zenice proradio prvi rudnik uglja u Bosni i Hercegovini, koji se javlja kao determinirajući fatkor razvoja i lociranja industrije u Zeničkom polju , a samim tim i razvoja grada Zenice, gdje je već u periodu od 1882 do 1890.godine u tad nenaseljenom prostoru pored rudnika izgrađena Rudnička kolonija tipična za period prve industrijalizacije.

Kolonija je imala 40 radničkih kuća, 7 nadgledničkih i dvije kuće za činovnike, kao i kupatilo, a u isti objektima su stanovali isključivo stručnjaci, mahom Slovenci.

U sastavu Rudničke kolonije bila je i Rudnička bolnica kao prva bolnica u Zenici izgrađena 1906 godine na lokalitetu raskrsnice današnjih ulica Zmaja od Bosne i dr.Abdulaziza Aska Borića. Bolnica je svečano otvorena 1908.godine, sa kapaciteomt od 8 kreveta koji se poslije proširio na 20, dok su na spratu zgrade bolnice bili stanovi za ljekare i bolničare.

Status rudničke bolnice je imala do početka pedesetih godina 20. vijeka, te je reformom zdravstva nestala kao rudnička bolnica, a prostor je korišten za Dom zdravlja do njihovog iseljenja u nove prostorije, da bi u konačnici zgrada nekadašnje Rudničke bolnice uklonjena 2013.godine.

Drugi industrijski objekat koji je radio u Zenici bila je Fabrika papira, čija se zgrada još i danas zove Papirna. Ovu je fabriku 1885. godine podigao bečki kapitalist Eduard Musil. Fabrika je proizvodila grubi papir za zamotavanje, dok je finiji papir uvožen iz Austrije i prodavan po povlašćenim cijenama u Bosni i Hercegovini. Fabrika je spojena 700 m dugim industrijskim kolosjekom sa prugom Zenica – Brod, a pored iste izgrađena je manja stambena kolonija, pa je i ovaj novi dio grada Zenice dobio izgled radničkog naselja.

Posebno mjesto u razvoju Nove Zenice, te općenito Zenice kao gradskog naselja,je imala Željezara Zenica , koja je od svog osnivanja bila direktni uzrok naglog razvoja grada, izgradnje radničkog dijela pored kasabskog, te u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata rušenja ostataka kasabe i stvaranja modernog industrijskog grada srednje veličine, i jednog od najjačih industrijskih gradova u našoj zemlji.

Sa gradnjom Željezare se otpočinje 1892. godine, a proizvodnja je počela u 1893. godini. Pored željezničke pruge, u krugu Željezare, izgrađena je stambena kolonija, a za vrijeme austrougarske uprave ovo je preduzeće izgradilo 20 radničkih kuća sa 110 stanova i 15 kuća za činovnike sa 22 stana, a od 1911. godine, zenički rudnik je pored jedne radničke barake na lokalitetu bivše fabrike papira imao i Rudarski dom sa 54 sobe za smještaj samaca (radnika i činovnika).

Pred samo izbijanje Prvog svjetskog rata Novi dio Zenice je imao šarolik izgled: od baraka pored katoličke crkve i željezničke stanice, niskih prizemnica Rudarske kolonije, do novih i solidno građenih jednospratnih i dvospratnih zgrada Željezare i Rudnika, a unutar naselja ostale su velike neizgrađene površine, korišćene kao njive, bašte i voćnjaci, tako da su u ovom dijelu bile izgrađene samo površine uz ulice, i to veoma rijetko.

Izgradnja Željezare je izazvala ogroman priliv novog stanovništva što je primorało vlasti na rješavanje problema smještaja pristiglog stanovništva, a naročito pitanje smještaja radnika koji su učestvovali u izgradnji kombinata , zbog čega se 1947 godine pored Željezare započinje sa izgradnjom Dežurnog ili ( A ) naselja koji se sastojao od 23 jednospratne zgrade sa manjim stanovima, a ovaj tip građevina i danas možemo viditi duž ulica Nikole Tesle i Juraja Neidhara, odnosno nekadašnjih ulica Đure Đakovića i Moše Pijade.
Ovo naselje je izgrađeno po projektu kojeg je još 1941 godine izradio arhitekta profesor Juraj Neidhart koji je inače projektovao dosta toga u Zenici, ostaće zapamćen kao autor prvog generalnog urbanističkog plana Zenice iz 1955 godine, a po njemu kako sam već rekao,nosi naziv i jedna ulica u Novoj Zenici.
Iste godine kada je započela izgradnja Dežurnog A naselja, iza dovršetka izgradnje Omladinske pruge, ostalo je na desetine baraka omladinskih radnih brigada na potezu između Željezare i ulice B. Kidrića, a u vremenu od 1948 do 1950. godine izgrađeno je desetak trospratnica s obje strane ulice B. Kidrića, kraj nekadašnje Fabrike papira, dok je početkom pedesetih godina Željezara Zenica izgradila novi Radnički dom poznat kao Radnički univerzitet, koji je u svom sastavu imao i Radničko kino,poslije nazvano kino Metalurg.
U periodu bosanske samostalnosti u Zeničkom polju postojala su sela Bilino Polje i Janjići te trg Zenica, a zeničko polje se javlja prvi put u srednjovjekovnoj historiji poćetkom 12 vijeka u vezi sa okupljanjem bosanskog plemstva koje se odriče hereze pred papskim poslanikom u mjestu Bolino Poili. Brojni naučnici su se bavili lociranjem ovog mjesta dok ga nije odredio historičar Vladislav Skarić, izjednačavajući ga sa ranijim selom Bilino Polje , današnjim dijelom grada Zenice.

Bilino polje je sav lokalitet na kojemu je izgrađena današnja Nova Zenica, Željezara, Rudnik i drugo, a selo Bilino polje kao jedno od najstarijih naseljenih mjesta zeničkog polja se prema zemljišnim knjigama Osmanske i austrougarske uprave protezalo uz lijevu obalu rijeke Bosne od današnje Osnovne škole Musa Čazim Ćatić i Lamele do Bilinopoljskog mosta na ulazu u naselje Blatuša.

Kao toponim Bilino polje se prvi puta spominje 1203 godine, ali se ne može zaključiti da li se u tom vremenu radilo o naseljenom mjestu, dok se u popisu Bosanskog sandžaka provedenom pod vlašću osmanske uprave iz 1467/8 godinu Bilino polje spominje kao napušteno selo, ovo iz razloga što je padom Bosne pod vlast osmanskog carstva 1463 godine stanovništvo Bilina Polja kao i brojnih drugih sela i naselja Zeničke kotline izbjeglo nizvodno u pravcu Vranduka i dalje, bježeći ispred vojske Osmanskog carstva, da bi kasnije ovaj lokalitet Bilinog polja Osmanska uprava naselila stanovništvom koje nije imalo svoju zemlju.

Bilino Polje se sastojalo od Gornje i Donje Mahale, a ovaj lokalitet se nalazio na važnoj putnoj komunikaciji lokalnog karaktera koja je vodila iz sjevernog dijela Zeničkog polja kojim su se služili stanovnici sela iz dolina Dobre Vode i Gračanice te je isti put prolazio kroz Bilino Polje i kod kočevske džamije se spajao sa glavnim putem kasabskog dijela Zenice.

Vrijedi spomenuti tri razdoblja postojanja ovog dijela Zenice. Prvi je vezan za povijesni sastanak Kulina Bana na Bilinom Polju 1204 godine. Drugi je izgradnja Željezare kada počinje intenzivna gradnja kuća za stanovanje radnika i treči period postojanja Bilinog Polja je ovaj današnji u kojem je izgrađen Hotel Internacional, Čelikov stadion i druga zdanja o kojima više u nastavku videa.

U periodu od 1885 do 1895 godine pod vlašću Austrougarske monarhije zapoćinje industrijalizacija Zenice upravo na zemljištu Bilina Polja, zbog čega je razumljivo što se u selu Bilino polje naselio veliki broj stranaca, većinom sa prostora zemalja monarhije, kao što su naprimjer porodice češkog porijekla: Damak, Skopal, Skritek, Kalušek, Safandtik i drugi , koji su iz domovine donijeli svoj jezik, običaje i modu. U toj deceniji broj stanovnika sela je porastao za 520 ili za skoro 4 puta, gdje je prema popisu iz 1895 godine popisano 715 stanovnika od kojih je većina odnosno četristo 486 stanovnika bilo katoličke vjeroispovjesti, zbog čega je razumljivo da je 1910 godine u neposrednoj blizini sela izgrađena katolička crkva Sveti ilija , a koja danas predstavlja nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Prestanak postojanja Bilinog polja kao zasebnog sela se javlja kao posljedica izgradnje fabrike papira od strane bečkog kapitaliste Eduarda Musila, obzirom da je pored fabrike izgrađena radnička kolonija koja se prostorno povezala sa selom Bilino Polje i tako se spojila sa gradskim naseljem, pa je i selo Bilino Polje prestalo da postoji kao zasebno naselje.



Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala su Agencija za promociju PRmedia s.d. i portal Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

PARTNERI ZENICABLOGA:

Zadnje objavljeno