Ljudi

Velika želja drugova iz klupe: Ime sportskog terena, škole ili ulice po ubijenom dječaku Bruni Čaliću

Nekadašnje školske kolege i komšije Brune Čalića pokrenule su inicijativu da najstarija osnovna škola u Zenici bude nazvana po jedanaestogodišnjem dječaku, učeniku četvrtog razreda, koji je svirepo ubijen 14. februara 1972. godine nedaleko od zgrade škole iz koje su ga odvele ubice. Radi se o najpoznatijem, najokrutnijem i najmonstruoznijem slučaju krvne osvete u bivšoj Jugoslaviji.

ŠOK ZA SVE NAS

Zait Saliji (59), Zeničanin koji trenutno živi u Švicarskoj, došao je na ovu ideju. Kazao je to prijatelju Goranu Lučiću, poznatom zeničkom biznismenu, koji ga je odmah podržao, a ubrzo su podršku ovoj ideji dali Vesna Miličević, koja je bila prva komšinica Čalića, i Nihad Hamzić, koji je išao u razred s ubijenim dječakom i sjedio u klupi iza njega.

– Želja je da na ovaj način skrenemo pažnju na ovaj slučaj, da se takvo što više nikad i nigdje ne desi. Iduće godine biće 120 godina najstarije zeničke škole, koja se u naše vrijeme zvala Sestre Ditrih, sada se zove “Miroslav Krleža”, ali i pedestogodišnjica ubistva Brune Čalića. Zato bi bilo dobro da ova inicijativa prođe do tada i da škola bude nazvana po Bruni Čaliću, kaže nam Zait Saliji.

Dodaje kako nema ništa protiv da neka druga škola dobije ime po jednom od najpoznatijih hrvatskih pisaca Miroslavu Krleži, ali i da su sestre Borislava, Tihoslava i Miroslava Dietrich, koje su ilegalno pomagale partizanima i borile se za oslobođenje Zenice u Drugom svjetskom ratu, a koje su uhapšene i odvedene u logor Jasenovac gdje su strijeljane nekoliko dana pred oslobođenje, zaslužile “da se neka institucija u Zenici nazove po njima”.

U drugoj klupi, na mjestu gdje je Bruno sjedio, do kraja školske godine bili su uvijek buket cvijeća i njegova fotografija, priča Hamzić

Ista smo generacija, samo sam ja išao u drugo odjeljenje. To je bilo nešto strašno, nešto što mi s 11 godina nismo mogli shvatiti. Bio je to šok za sve učenike naše škole, ali uopšte za sve učenike škola u Zenici i njihove roditelje. Naravno da sam odmah podržao ovu Zaitovu inicijativu, ističe Goran Lučić.

Vesna Miličević godinu je mlađa od Brune, a prva je komšinica (kuća do kuće) sa Čalićima u naselju Ravan. Prisjetila se dječaka čije je ubistvo šokiralo sve u mahali i školi.

– Odrasla sam s Brunom. Bio je koštunjav, mršav, tamne kose… Bio je miran. Bio je kao svi školarci u ono vrijeme. Imala sam deset godina kada se to desilo, kada je Bruno ubijen. Bio je to veliki šok, nevjerica. Nismo znali u to vrijeme šta to znači, samo smo znali da ga više nema, da se nešto strašno desilo. Roditelji su nakon ovog dolazili po nas u školu, izgubili smo slobodu koju smo dotad imali, priča nam Vesna.

Dodaje da je nekoliko godina kasnije, kad je bila starija, saznala detalje onoga što se dogodilo Bruni. Nihad Hamzić išao je zajedno s Brunom u razred.

Jedna od ideja je i da sportsko igralište OŠ “Miroslav Krleža”, uz postavljanje spomen-ploče, nosi ime Brune Čalića

– Bruno je bio odličan učenik, imao je sve petice. Bio je primjer svima. Sjedio je u drugom redu, a ja sam s najboljim prijateljem iz djetinjstva Krunoslavom Pavlićem (trenutno živi u Norveškoj) sjedio u klupi iza. Svi smo bili u šoku kad smo čuli da se Bruni nešto strašno desilo. Šest mjeseci nisam smio od straha sam zanoćiti u sobi. Spavao sam s roditeljima. Naša učiteljica Stanka Đukić Šarenac, jedna zaista divna i pažljiva žena, obilazila je stalno nas iz razreda, pričala sa svima, s našim roditeljima, prisjeća se Hamzić.

ČASNA PORODICA

Za tetu Anku, Bruninu mamu, rekao je da je do smrti nosila crninu, da je radila u obližnjoj trafici te da joj je bilo drago kada bi s njom razgovarao o Bruni.

Zdenko Kolak, predsjednik Gradskog i Kantonalnog odbora HDZ-a 1990, kaže nam da podržava ovu inicijativu. Napominje kako se radi o slučaju koji je bio najstravičniji primjer krvne osvete i stravičnog ubistva dječaka koji je odveden iz školskog dvorišta i ubijen nedaleko od svoje kuće, da to ne smije da se zaboravi i da se više nikad takvo što ne ponovi.

Mladen Simić, predsjednik Gradskog odbora SDP-a, zamjenik predsjedavajućeg Skupštine ZDK-a i delegat u Domu naroda FBiH, također podržava ovu inicijativu. Smatra da škola u koju je išao dječak Bruno Čalić ili ulica u kojoj je živio treba da nose ime po njemu.

Kenan Uzunović, predsjednik kluba Zeničke inicijative – Kasumović Fuad u Gradskom vijeću Zenica, naglašava kako se ne smije dozvoliti da se zaboravi ovaj slučaj ubistva nedužnog jedanaestogodišnjeg dječaka.

– Podržavam inicijativu da se na primjeren način obilježi sjećanje na pokojnog Brunu Čalića, učenika zeničke OŠ Sestre Ditrih, koji je mučki ubijen prije gotovo 50 godina u monstruoznoj krvnoj osveti koja je potresla Zenicu, BiH i bivšu Jugoslaviju. Ovaj strašan zločin i kazna koju su dobili počinioci moraju biti trajno upozorenje svima da se ovakva krivična djela (krvne osvete), posebno protiv djece, najstrožije moraju kažnjavati. Nadam se da će Zenica s posebnim poštovanjem i dostojanstvom baštiniti sjećanje na pokojnog Brunu i časnu radničku porodicu Stipe i Anke Čalić – počivali u miru, izjavio je Jasmin Duvnjak, zastupnik SDA u Skupštini ZDK-a i predsjednik Kluba Bošnjaka u federalnom Domu naroda.

Bruno Čalić bio je sin jedinac Stipe i Anke Čalić. Stipo je umro 1991. godine, a Anka u aprilu 2020. Svemu je prethodila jedna saobraćajna nesreća. Stipo Čalić je radio kao vozač kamiona i učestvovao u udesu 31. maja 1971. u kanjonu Morače u Crnoj Gori, kada je poginuo 20-godišnji mladić koji je bio suvozač drugog kamiona s kojim se sudario. Tamošnji sud donio je oslobađajuću presudu za Čalića, ali maćeha dječaka Višnja Pavlović platila je 500 hiljada tadašnjih dinara Dragomiru Bajčeti da izvrše krvnu osvetu u Zenici.

IZVRŠENJE NA TREBEVIĆU

Došli su u Zenicu, dolazili kod Čalića, Višnja je rekla da traži sobu, da unajmi za sina koji ide u školu u Zenici. Pratila je dječaka nekoliko dana, saznala kuda ide u školu, a tog kobnog 14. februara 1972. oko 18 sati sačekala je Brunu na obližnjim stepenicama iznad škole i zamolila ga da joj pokaže put prema obližnjem groblju. Dječak je ne sluteći šta će se desiti otišao s njom do groblja, gdje je čekao Bajčeta, koji je s devet uboda kuhinjskim nožem ubio dječaka.

Uplašena majka Anka Čalić krenula je da traži Brunu, jer je kasnio više od pola sata iz škole, što nikada nije bio slučaj. Čak je i prošla pored sinovljevih ubojica, ne sluteći kakav su zločin njih dvoje napravili. Izmasakrirano tijelo dječaka pronađeno je sat nakon što je izašao iz škole u grmlju pored groblja.

Višnja Pavlović je uhapšena u Pljevljima, 42 sata nakon ubistva, a Bajčeta u jednoj kafani u Nikšiću. Osuđeni su na Vrhovnom sudu SRBiH u Sarajevu na smrtnu kaznu strijeljanjem. Pogubljeni su 15. novembra 1973. godine na lokalitetu Zlatišta na Trebeviću. Sahranjeni su u neoznačenim grobovima. Treći saučesnik, Višnjin muž i otac djeteta stradalog u saobraćajki, Rajko Pavlović osuđen je prvobitno na smrtnu kaznu, ali je kazna kasnije preinačena na 20 godina zatvora.

Mirza Dajić/Oslobođenje; Foto škole Muhamed Tunović, ostali foto: arhiva

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala je UG Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Instalirajte android aplikaciju ZENICABLOG - link na GOOGLE PLAY STORE
i aplikaciju za Apple-IOS operativni sistem