Eldin Vrače, kupac zeničkog hotela “Internacional”, oglasio se nedavno na facebooku sa dramatičnim upozorenjem: “Još jedan Apel i srušiću ga”. Uz ovu prijetnju priložio je emoji sa smješkom i malim srcima. Sve do tada, dešavanja oko kupovine i najavljene rekonstrukcije hotela “Internacional” odvijala su se u, koliko-toliko, pristojnim okvirima.
Autor: Selvedin Avdić/žurnal.info
BRISANJE KULTURNOG SJEĆANJA
Hotel “Internacional” jedan je od simbola Zenice. Projektovao ga je nagrađivani arhitekta Slobodan Jovandić, zaslužan i za još jedan gradski simbol – Lamelu. Otvoren je 1978. godine, kao najluksuzniji objekat u gradu, sa saunom, vrhunskom kuhinjom, dizajniranim lusterima, umjetničkim slikama i tapiserijama velike vrijednosti.
Kritičar arhitekture i dizajna Maroje Mrduljaš ovako je opisao hotel u razgovoru za “Index”:
“Hotel Internacional je projekt koji mi je naročito privukao pažnju i bio je za mene izuzetno otkriće. Hotel je neboder s dramatičnom lebdećom konzolom u kojoj je smješten restoran. Odvažno je to konstruktivno i formalno rješenje. Nutrina zgrade s raznim javnim sadržajima organizirana je oko lobija visine tri etaže ispunjenog neobičnim modernističkim lusterima. To je vitalan metropolitanski prostor kojeg se ne bi postidjeli ni puno veći gradovi.”
Hotel je bio u vlasništvu Željezare Zenica, sve dok nisu odlučili da ga prodaju za 9.180.000 KM. Nakon neuspješne prodaje cijena je snižena na 7.344.000 KM, da bi ga na kraju kupila zaštitarska firma “AE Sigurnost” za 5,6 miliona maraka, a novi vlasnik najavio izgradnju “Zenice na vodi”.
Kako izgleda “Zenica na vodi” pokazalo se kada je objavljeno idejno rješenje rekonstrukcije hotela koji je sada nazvan “Inter City Centar”. Oglasila se Tamara Jovandić, kćerka tvorca “Internacionala”, također arhitektica, koja je upozorila investitore da je takvo rješenje neprihvatljivo:
“Brutalizam, iako često neshvaćen, predstavlja epohu smjelih eksperimenata, iskrenosti u izrazu materijala i posvećenosti javnoj arhitekturi koja odbacuje površnost. Jovandićev doprinos ovom pokretu posebno je značajan — uspio je da spoji strogu formu brutalizma sa humanističkim pristupom, dajući svakom prostoru posebnu dubinu i značenje. Hotel Internacional u Zenici je rijedak preživjeli svjedok te vizije, i njegovo uništenje značilo bi brisanje jednog važnog poglavlja kulturnog sjećanja. Predložena zamjena — arhitektonski bezlična i vizuelno prazna konstrukcija — ne pruža ni trunke one ambicije, duha ili autentičnosti koje Jovandićeva zgrada predstavlja. Jednom kada se takvo djelo uništi, nema povratka; grad bi izgubio orijentir koji nas povezuje s bogatijim istorijskim i umjetničkim narativom.”
Vizionarski investitor Vrače ovako je odgovorio na kritike i usput predložio vlastito unapređenje brutalizma:
– Planiramo njegovati brutalizam, ali nov, čist i uredan, dok me vodi i futurizam i entuzijazam da rastemo u skladu s vremenom.
Na kraju ove izjave nije stavio emoji, mada je u ovom slučaju jedan smješko zaista neophodan, ako ništa zbog sličnosti sa izjavom o izgradnji “ljepšeg i starijeg Dubrovnika”.
Oglasilo se i Udruženje arhitekata Bosne i Hercegovine, koje je pokrenulo i peticiju za očuvanje hotela, kao i međunarodno priznate organizacije koje se bave zaštitom kulturno-historijskog naslijeđa: ICOMOS-a BiH, DOCOMOMO BiH i CHwB (Cultural Heritage Without Borders). Nadam se da nekoga nisam zaboravio.
VLASTELIN NA MEĐI
Vrače je tada očigledno izgubio strpljenje. Čitav slučaj sveo je na lični obračun sa samo jednim arhitektom pa napisao na facebooku:
– Za Vas je Hotel na prodaju i košta 20 miliona, pa štitite koliko hoćete. Sve po planu i to usvojenom. P.S. Još jedan Apel i srušiću ga.
Za ovu izjavu na svom facebook profilu dobio je veliki broj srca, smajlija i zagrljaja. Lokalni medij, kojem se očigledno svidjela njegova odlučnost i popularnost, dodatno je objasnio šta je investitor želio reći:
“Na objavu da je neko međunarodno udruženje arhitekata reagiralo i tražilo nekakvu “zabranu” jedan sugrađanin napisa da je svom prijatelju, koji je nekad izrazio želju da ukine internet, predložio da prikupi hiljadu milijardi eura, kupi cijeli internet i – ugasi ga. Vezano za to ovaj sugrađanin je “apelovao” na sve one koji žele da “sačuvaju trag stare Zenice” jednostavno prikupe dovoljno novca – i otkupe ga.”
Teško je voditi polemiku protiv stava: “To je moje i mogu s tim učiniti što želim”. On jasno govori da sitnosopstvenik ne poštuje stručna mišljenja, niti autoritet “neke” međunarodne organizacije, da on bilo kakvu silu argumenata samouvjereno i s lakoćom zaustavlja na svojoj “međi”. Ipak, može se pokušati pa ponovo reći da se radi o javnom dobru, simbolu čitavog grada, ne samo jedne porodice. Može se pronaći i neki gradski simbol, opštepoznat, recimo znak HOLLYWOOD iznad Los Angelesa, pa pomenuti da vlasnik te ledine ne smije mijenjati oblik slova. Može se ponovo naglasiti da ovaj hotel nije samo hrpa cigli, vodovodnih i električnih instalacija, da je to dio kulturnog sjećanja. On je, da izvinete na velikim riječima, i umjetnost. Ne mogu se otkupiti prava na “Anu Karenjinu” pa joj mijenjati kraj kako bi se knjiga bolje prodala. Možemo i to dodati…
Ali, moramo to raditi pažljivo, jer naš investitor ne voli apele, zato što su oni pozivanje na savjest, oni su u suštini molba, a molba u svijetu tranzicijskih predatora upućuje na slabost. U tom svijetu slabi se gaze, a njihovi simboli ruše. Zbog toga, moramo se zapitati:
Šta bi se dogodilo kada bi Eldin Vrače ispunio svoju prijetnju i zaista srušio hotel?
Srđan Sacher ima pjesmu koja mi je pala na pamet dok sam razmišljao o vlastitom pitanju:
grad u kojem smo mi živjeli
više ne postoji
pao je kao ustrijeljeni slon:
na koljena
zatim mu je glava klonula na stranu
i brrrum…
na bok
Jako bih volio da nisam u pravu, ali moram reći do kakvog sam zaključka došao vođen dosadašnjim iskustvima sa privatizacijskim projektima, vizijama i pustošenjima:
Ništa se ne bi dogodilo, ama baš ništa.
Samo “brrrum”…
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
