Ljudi

Sjećanje na slikara Ljubomira Perčinlića

Sjećanje na slikara Ljubomira Perčinlića – Dva ovogodišnja kulturna događaja – otvaranje izložbe slika krajem novembra 2017. godine u u galeriji „Libar“ u Zagrebu i ranija promocija monografije Ljubomira Perčinlića „Ulazak u prostor svjetlosnog isijavanja“, održane sredinom marta 2017. godine u zagrebačkom Muzeju „Mimara“ (izdavač „Skaner Studio“ Zagreb), autora Marijana Susovskog, povjesničara umjetnosti i likovnog kritičara – podsjetili su me na sredinu osme decenije prošlog stoljeća kada sam se gotovo svakodnevno susretao sa zeničkim slikarom Ljubomirom Perčinlićem.

Naime, 1985. i 1986. godine svaki radni dan sam iz Zenice autobusom putovao u Sarajevo, gdje sam u jednom od izdanja tadašnje najveće novinarsko, grafičke i štamparske bh. kuće „Oslobođenje“ – „Privrednim novinama“ (pred rat one će promijeniti naziv u „Poslovne novine“) radio kao urednik rubrike Svjetska privreda. Svakog jutra u sedam sati autobus „Zenicatransa“ kretao je svojom redovnom linijom do Sarajeva.

Tim autobusom svakodnevno je na posao putovalo tada nekoliko značajnih zeničkih ličnosti različitih zanimanja, od privrednika preko ljekara, novinar pa do umjetnika, a među njima je bio i redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti Ljubomir Perčinlić, po vokaciji slikar.

Kako smo se mi, stalni putnici dobro poznavali međusobom a i sa vozačima, za nas redovne putnike na toj relaciji, bilo je rezervirano nekoliko mjesta u prvom dijelu autobusa. Ljubo je obično sjedio na jednom o četiri prva. Ujutro bi u autobusu obično tiho komentarisali neke događaje ili emisije koje bismo prethodne večeri gledali na televiziji, poneko prelistavao jutarnje novine, a u povratku – više kolokvijalno – prepričavali dnevne dogodovštine sa posla. Ljubo se često vraćao u Zenicu nešto kasnije od nas koji smo odrađivali službeničko radno vrijeme, do 15 sati. U Zenici sam ga rijetko viđao onako u prolazu, jer je on u to vrijeme bio agilni pokretač i animator kulturne, prije svega likovne zeničke scene.

Pošto sam koju godinu prije ovih svakodnevnih putovanja radio u Zenici i imao dopisništvo u Privrednog (regionalnoj) komori, već tada sam u prostorijama ove asocijacije na zidovima zapazio nekoliko Ljubinih slika većeg formata, na kojima je apstraktnim rukopisom i slobodnim zahvatom kista bio predstavljen jedan umjetnikov svijet sasvim drugačije provenijencije od onog klasičnog. Bio je to već ustaljeni i prepoznatljiv stil Perčinlićevog slikarskog izraza, koji će kritičari predstavljali kao apstraktni izraz „minimalizma i monokromnog slikarstva dominantne bijele boje“. Tom stilu je pethodilo umjetnikovo slikanje mrtve prirode, interijera i pejzaža karakteristične poetičnosti pretežno svijetlih, sivih i bijelih tonova, koje će autor kasnije – s novim umjetničkim rukopisom – reducirati na nijansiranje bijelih i sivih ploha.

Nakon nepune dvije godine mog putovanja na posao autobusom u Sarajevo, ustalio sam se u novom gradu mog življenja i ti susreti sa Ljubomirom Perčinlićem su postali prošlost, jer se 1992. godine u Bosni desila agresija. Već sljedeće godine Perčinlić je iz ratne Zenice preselio u Zagrebu, u kome je – nakon ratnih trauma – nastavio umjetnički rad i izlaganje na samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj. Postao je i član Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, pa i dobitnik mnogih nagrada za prepoznatljivo (a prema prikazima likovnih kritičara) i posebno vrijedno likovno stvaralaštvo. Njegove slike se danas nalaze u prestižnim muzejskim zbirkama.

Taj zenit umjetnikovog stvaralaštva 1998. vrlo rano (u 59. godini) prekinuo je iznenadni njegov odlazak sa ovoga u bolji svijet. Tako je završio život jednog od najpoznatije sedmero djece zeničke obitelji Perčinlić, čija biografija je vrlo bogata zgusnutim dođajima. Nakon završenog studija slikarstva na Akademiji likovne umjetnosti u Beogradu u klasi Nedeljka Grozdanovića, Ljubomir Perčinlić vraća se u Zenicu gdje radi u srednjoj školi, a 1970-ih postaje profesor na Likovnoj akademiji u Sarajevu.

Putujući svakodnevno iz Zenice u Sarajevo ostatak dana koristio je za rad u ateljeju koji je bio jedna vrsta društvenog okupljališta zeničkih ljubitelja umjetnosti, kao i mladih Zeničana koji su učili od Perčinlića. Njegova osobenost dolazi do izražaja i u aktivnostima van Sarajeva i Zenice pa sa nekoliko slikara u Počitelju 1975. godine osniva „Prostor-Oblik“, umjetničku grupu koja je- uvodeći apstrakciju u bosanskohercegovačku umjetnost – svoje djelovanje započela u Banjaluci. Tu grupu činilo devet eminentnih umjetnika: Ljubomir Perčinlić, Tomislav Dugonjić, Enes Mundžić, Bekir Misirlić, Edin Numankadić, Vojo Dimitrijević, Nikola Nјirić, Mustafa Skoplјak i Radoslav Tadić.

Ono što posebno izdavaja ovog zeničkog slikara od ostalih tadašnjih bh. likovnjaka bio je Prečinlićev „opozicijski stav“ prema tadašnjoj umjetničkoj klimi u Bosni i Herecegovini koju je predvodio Mersad Berber sa svojim slikarstvom.

Opisujući Ljubomira Perčinlića u monografiji „Ulazak u prostor svjetlosnog isijavanja“, u kojoj predstavlja veoma iscrpan pregled slikareva stvaralaštva, kao i neke zanimljive detalje iz njegovog života, Marijan Susovski će reći da je Ljubo bio ličnost čiji su se izgled i senzibilna narav činili kao dva antipoda: “Bio je visok, snažan, marantog izleda kojeg se nije moglo ne primijetiti, ali je u njemu živio veoma osjetljivi i rafinirani umjetnički nerv. Ova suprotnost – vanjski izgled i njegova unutrašnja narav – stvorit će umjetničke prevrate u svojoj okolini kao i djela do tada neviđena u Bosni i Hercegovini”. Istovremeno autor monografije tvrdi da je Ljubo bio i ljubitelj klasične muzike, i da je osobno volio prirodu, te je slobodno vrijeme najradije provodio u svojoj vikendici na Smetovima iznad Zenice.

Budući da se sljedeće (2018.) godine navršava 20 godina od njegove smrti, očekivati je da se Zenica, grad u kome je nastao njegov najveći opus i u kome je proživio veći dio života, prigodnom retrospektivnom izložbo oduži svom umjetniku.

Raif Čehajić

FOTO: Ljubomir Perčinlić a u sredini slika XV, 1971., ulje, platno, „Izdanak“, te desno: 1986. „Lijevano željezo“ (Izvor: „Jutarnji list“ Zagreb, 25. studeni 2017.)

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala je UG Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Instalirajte android aplikaciju ZENICABLOG - link na GOOGLE PLAY STORE
i aplikaciju za Apple-IOS operativni sistem