Saopćenje za javnost: Antikorupcijske mreže u BiH – ACCOUNT

Saopćenje za javnost: Antikorupcijske mreže u BiH – ACCOUNT – U okviru programa Antikorupcijske mreže u BiH – ACCOUNT, i grant ciklusa pod nazivom “Monitoring i izvještavanje o korupciji u odabranim sektorima“ (III grant ciklus), koji je finansijski podržan od strane Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), Centar ženskih prava iz Zenice je u sardnji sa Resursnim centarom Brčko i UG Fondacija za razvoj i demokratiju Sarajevo proveo terensko istraživanje na uzorku od 600 studenata/ica sa 29 fakulteta, po 200 na univerzitetima u Zenici, Banja Luci i Sarajevu.

U periodu juni-juli 2018 provedeno je istraživanje o pojavnosti i prepoznavanju oblika korupcije u visokoškolskim ustanovama, putem upitnika koji je sadržavao 22 pitanja iz tri bloka:

1) Znanje o oblicima korupcije

2) Saznanja o korupciji na visokoškolskim ustanovama obuhvaćenih istraživanjem

3) Spremnost za davanja podrške inicijativi za formiranje tijela za prijavu korupcije na univerzitetima.

Pregled ključnih nalaza:

• Ohrabruje podatak da je 72,2% ispitanika/ca korupciju prepoznaje kao krivično djelo.
• Više od polovine ispitanika/ca (56,3%) ima stav da je osoba koja nudi mito i sama korumpirana.
• Skoro polovina (43,2%) odgovornima za korupciju smatra profesore. Dok svaki peti ispitanik/ca smatra da su to ili sami studenti ili njihovi članovi porodice.
• Svaki deseti ispitanik/ca (ili 10,2%) potvđuje da se na fakultet upisao/la tako što je uposlenoj osobi na visokoškolskoj ustanovi dao/la, ponudio/la ili obećao/la novčani iznos ili uslugu.
• Više nego svaki treći ispitanik/ca (ili 37%) izjavljuje da ima iskustvo ili je svjedočilo da je ocjena dobijena na osnovu postojanja nekog određeog tipa odnosa. Oko polovine (ili 51,4%) ispitanika izjavilo je da su u pitanju porodično-prijateljske veze, dok je nešto manje od polovine (45%) tvrdilo da su pitanju direktne rodbinske veze. Skoro 4 od 10 (ili 37,8%) smatra da je na ocjenu uticala privrženost ili članstvo u određenoj političkoj partiji.
• Njih 13,2 % izjavilo je da su na neki način platili ili je od njih traženo da plate pozitivnu ocje
• Iako je samo njih 13,2% izjavilo da su na neki način trebali platiti svoj uspjeh na fakultetu, 2 od 5 ispitanika/ca (ili 39,2%) navodi različite oblike pritiska ili uslovljenosti. Najčešće je to kupovina određenog udžbenika (riječ je o udžbeniku čiji je autor sam predavač/profesor), i to u 22,8% slučajeva (skoro svaki četvrti ispitanik/ca). Navode se još iznuda novca (5,7%) i primoravanje na učlanjenje u određenu političku partiju (5%).
• Specifično je da više nego svaka dvadeseta ispitana osoba izjavljuje da joj je iznuđivan privatni broj telefona ili da joj je iznuđivana seksualna usluga.
• Ko su osobe koje traže novac ili usluge, uslovljavaju, vrše pritisak, posreduju u korupciji? – Uslovljavanje najčešće vrši nastavno osoblje, profesori u 81,3% slučajeva i asistenti u 23,8%. Slijede studenti koji su predstavnici godine (7,2%) i radnici u studentskoj službi (4,3%). U rijetkim slučajevima to su osobe zaposlene na fakultetu kao domari ili vozači (1,7% i 1,3%)
• Više nego 3 od 5 ispitanika/ca (61,2%) prijavilo bi korupciju. Međutim, prepreka je nevjerovanje u sistem zaštite prijavitelja i zviždača i strah za vlastitu egzistenciju.

Podrška za formiranje tijela za prijavu korupcije pri univerzitetima

75,3% ispitanika bi pružilo podršku formiranju tijela za prijavu korupcije. Više od polovine (ili 55%) ispitanika/ca prepoznaje da bi se formiranjem posebnog tijela za prijavu korupcije poboljšao kvalitet obrazovanja i suzbijanja korupcije.

Predstavljeni rezultati istraživanja korupcije u obrazovanju

Centar ženskih prava iz Zenice, lider ACCOUNT Monitoring tima u sektoru obrazovanja, predstavio je danas rezultate istraživanja korupcije na visokoškolskim ustanovama u BiH. Istraživanje je provedeno među 600 studentica i studenata sa 29 fakulteta univerziteta u Zenici, Banja Luci i Sarajevu, a rezultati između ostalog pokazuju:

• 72% studenata/ica zna da je korupcija krivično djelo
• 43% odgovornim za korupciju smatra profesore
• 35% je svjedočilo ili ima saznanja o dobijanju ocjene/polaganju ispita na temelju korupcije
• najčešći oblici koruptivnih praksi i pritisak se ogledaju kroz kupovinu udžbenika, direktnu iznudu novca i primoravanje na učlanjenje u određenu političku partiju
• svaka dvadeseta ispitana osoba izjavljuje da joj je iznuđivan privatni broj telefona ili seksualna usluga.

“Rezultati pokazuju i studenti prepoznaju korupciju kao krivično djelo – njih 71%, svjesni su da suodgovornost za korupciju leži i u osobi koja nudi mito, a naročito je značajno da više od polovine anketiranih prepoznaje korupciju kao pojavu koja utiče na kvalitet obrazovanja, te su spremni podržati formiranje tijela za borbu protiv korupcije na fakultetima. S druge strane, iako se kroz školovanje diretkno susreću ili svjedoče koruptivnim radnjama na fakultetima, studenti ih pravdaju općim stanjem u društvu. Stoga je nužno da se nepovjerenje u sistem i strah za vlastitu egzistenciju razbijaju jačanjem sistema zaštite prijavitelja korupcije, kao i kontinuiranim monitoringom rada tijela i institucija odgovornih za prevenciju i suzbijanje korupcije” – izjavila je Selma Badžić iz Centra ženskih prava.

Centar ženskih prava je proveo istraživanje u saradnji sa članicama ACCOUNT Monitoring tima: Resursnim centrom iz Brčkog i Fondacijom za razvoj i demokratiju iz Sarajeva. Aktivnost je realizovana u okviru projekta Antikorupcijska mreža u BiH – ACCOUNT.

U okviru programa Antikorupcijske mreže u BiH – ACCOUNT,  grant program “Monitoring i izvještavanje o korupciji u odabranim sektorima“ (III grant ciklus), koji je finansijski podržan od strane Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), Centar ženskih prava iz Zenice odabran je za lidera ACCOUNT monitoring tima u sektoru obrazovanje.  Centar je formirao monitoring tim kojeg su činile i dvije članice ACCOUNT mreže, Resursni centar Brčko i UG Fondacija za razvoj i demokratiju Sarajevo.

Cilj i predmet istraživanja:

U periodu juni-juli 2018. godine monitoring tim sproveo je istraživanje među studentima/cama o stepenu pojavnosti i prepoznavanju oblika korupcije u visokoškolskim ustanovama, sa posebnim fokusom na pitanje u kojoj mjeri akademsko nastavno osoblje uslovljava ispunjenje nastavnih obaveza studenata/ica i polaganje ispita kupovinom literature čiji su oni autori. Istraživanje je sprovedeno putem upitnika koji je sadržavao 22 pitanja iz tri bloka:

1) Znanje o oblicima korupcije

2) Saznanja o korupciji na visokoškolskim ustanovama obuhvaćenih istraživanjem

3) Spremnost za davanja podrške inicijativi za formiranje tijela za prijavu korupcije na univerzitetima.

Uzorak istraživanja:

Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 600 studenata/ica, po 200 na univerzitetima u Zenici, Banja Luci i Sarajevu. Spolna struktura ispitanika/ca je prikazana u Tabeli 1.

Istraživanje je provedeno na 29 fakulteta. U tabeli 2 je lista obuhvaćenih fakulteta po gradovima.

Pregled ključnih nalaza:

I Znanje o oblicima korupcije

1. Definicija korupcije:

Studentima su ponuđene 3 definicije korupcije. Samo oko 5% studenata je svaku od ponuđenih definicija smatralo ispravnom. Gledano pojedinačno, studenti su najčešće birali definiciju Vijeća Evrope predviđenu Građanskopravnom konvencijom o korupciji (njih 40,3%), zatim definiciju navedenu u odredbama Zakona o Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH (njih 35,7%), a 33% se odlučil za definiciju Svjetske banke.

• definicija Svjetske banke (zloupotreba javne funkcije radi ostvarivanja privatne koristi)
• definicija predviđena Građanskopravnom konvencijom o korupciji Vijeća Evrope, čija je potpisnica i BiH (zahtijevanje, nuđenje, davanje ili prihvatanje, direktno ili indirektno, mita ili bilo koje druge nezakonite koristi ili mogućnosti sticanja takve koristi, koja remeti pravilno izvršavanje neke dužnosti ili ponašanja koje se zahtijeva od primatelja mita, nezakonite koristi ili mogućnosti sticanja takve koristi), te
• odredba Zakona o Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH (direktno ili indirektno zahtijevanje, nuđenje, davanje ili prihvatanje mita ili neke druge nedopuštene prednosti ili njenu mogućnost, kojima se narušava odgovarajuće obavljanje bilo kakve dužnosti ili ponašanja očekivanih od primaoca mita).

2. Da li je korupcija prekršaj ili krivično djelo?

Na pitanje da li je korupcija prekršaj ili krivično djelo, 10,7% studenata nije znalo odgovor. Ohrabruje podatak da je 72,2% ispitanika/ca korupciju prepoznalo kao krivično djelo.

3. Šta je građanin/ka koji/koja nudi mito: žrtva korupcije, primorana osoba ili korumpirana osoba?

Više od polovine ispitanika/ca (56,3%) ima stav da je osoba koja nudi mito i sama korumpirana. Njih 21,5% smatraju da je rijeć o primoranoj osobi, a 16,3% da je u pitanju žrtva korupcije.

4. Ko su inicijatori korupcije u visokoškolskim ustanovama: studenti, profesori ili članovi porodice studenata?

Skoro polovina ispitanika (43,2%) odgovornima za korupciju smatra profesore. Svaki peti ispitanik/ca smatra da su to ili sami studenti ili njihovi članovi porodice. Više od trećine (34,5%) izjavilo je da ne zna ko su inicijatori korupcije.

II Saznanja o korupciji na visokoškolskim ustanovama obuhvaćenih istraživanjem

1. Da li ste nekada učestvovali u korupciji na fakultetu?

Velika većina, čak 79,3% tvrdi da nisu učestvovali u korupciji, dok njih  40 (ili 6,7%) izjavjuje da jesu. Dio ispitanika/ca je, bez obzira na garantovanu anonimnost ankete, željelo ostati suzdržano (njih 14%).

Međutim, odgovori na pitanja koja su slijedila ukazuju na nekonzistentnost ovih izjava.

2. Da li ste nekoga potkupili novcem ili uslugom da biste se upisali na fakultet?

Svaki deseti ispitanik/ca (ili 10,2%) potvđuje da se na fakultet upisao/la tako što je uposlenoj osobi na visokoškolskoj ustanovi dao/la, ponudio/la ili obećao/la novčani iznos ili uslugu.

3. Uslovljenost pozitivne ili veće ocjene nekim posebnim odnosom?

Više nego svaki treći ispitanik/ca (ili 37%) izjavljuje da ima iskustvo ili je svjedočilo da je ocjena dobijena na osnovu postojanja nekog određeog tipa odnosa.

4. A kakvi su to odnosi, rodbinske, porodično-prijateljske ili stranačke veze?

Oko polovine (ili 51,4%) ispitanika izjavilo je da su u pitanju porodično-prijateljske veze, dok je nešto manje od polovine (45%) tvrdilo da su pitanju direkte rodbinske veze. Skoro 4 od 10 ispitanika (ili 37,8%) smatra da je na ocjenu uticala privrženosti ili članstvo u određenoj političkoj partiji.

5. Da li ste ikada platili pozitivnu ocjenu ili je od vas traženo da na neki način platite?

Njih 13,2 % izjavilo je da su na neki način platili ili je od njih to traženo.

6. Šta ste, osim redovnih sudentskih obaveza, morali ispuniti da biste dobili potpis, mogli izaći na ispit ili položili ispit?

Iako je samo 13,2% ispitanih studenata/ica izjavilo da su na neki način trebali platiti svoj uspjeh na fakultetu, 2 od 5 ispitanika/ca (ili 39,2%) navodi različite oblike pritiska ili uslovljenosti. Najčešće je to kupovina određenog udžbenika (riječ je o udžbeniku čiji je autor sam predavaš/profesor), i to u 22,8% slučajeva (skoro svaki četvrti ispitanik/ca). Navode se još iznuda novca (5,7%) i primoravanje na učlanjenje u određenu političku partiju (5%).

Iako nije u pitanju očita korupcija, zahtijevanje izrade više seminarskih radova ili prezentacija od propisanih pravila se pojavljuje kao način prisile i demoralisanja studenata (izjavilo 7,5% ispitanika/ca).

Specifično je da više nego svaka dvadeseta ispitana osoba izjavljuje da joj je iznuđivan privatni broj telefona ili da joj je iznuđivana seksualna usluga.

7. Ko je od vas to tražio?

Uslovljavanje najčešće vrši nastavno osoblje, profesori u 81,3% slučajeva i asistenti u 23,8%. Slijede studenti koji su predstavnici godine (7,2%) i radnici u studentskoj službi (4,3%). U rijetkim slučajevima to su osobe zaposlene na fakultetu – domari ili vozači (1,7% i 1,3%)

8. Da li znate da neko posreduje u korupciji između nastavnog osoblja i studenata?

Više nego svaki streći ispitanik/ca (ili 33,7%) ima saznanja da na fakultetu postoji osoba koja je posrednik u vršenju koruptivnih radnji između nastavnog osoblja i studenata.

9. Ko su posrednici?

Najčešće su to profesori (75,2%) i asistenti (20,8%), zatim kolege studenti (16,8%), uposleni u studentskoj službi (7,5%), uposleni kao vozači (3,5%) ili kao domari (3%).

Manji broj, ali je značajno pomenuti, navodi imena osoba ili grupe ( XY „i ekipa“), navodeći imena profesora.

10. Da li ste prijavili tu osobu za koju znate da direktno vrši ili posreduje u korupciji?

Skoro 2 od 5 ispitanika/ca (ili 38,8%) ne bi prijavili korupciju. Razlozi su različiti.

• Strah: to bi pogoršalo moj status studenta; zato što bih ja tu nastradao; zato što mislim da bi me koštala iskrenost; to bi mi stvorilo probleme; onda nikad ne bih završila fakultet
• Nevjerovanje u sistem zaštite prijavitelja korupcije i strah: smatram da to ne bi dalo nikakav rezultat, osim štete za onog ko prijavi; zato što ništa ne bi postigli, mene bi uzeli na zub; zato što je sistem takav da bi nastradala samo osoba koja prijavljuje; zato što ne mislim da bi bilo efekta; nastradao bih samo ja, nažalost.
• Nevjerovanje u sistem: zato što nemam kome prijaviti; to je sistemski problem; zato što je tužilaštvo majka korupcije, trebate tu analizu sprovesti.
• „Kolegijalnost“ i opravdanost: zato što surađujemo; nemam razloga da prijavim, kolegijalan sam i svako se bori za sebe; svako se bori za sebe i svoj uspjeh; zato što smatram da svako ima svoj način; svako radi kako misli da je najbolje za njega; cilj opravdava sredstvo

III Spremnost za davanja podrške inicijativi za formiranje tijela za prijavu korupcije na univerzitetima

1. Informativne aktivnosti na fakultetu vezane uz temu korupcije?

Posmatrajući ukupan uzorak, skoro 7 od 10 (ili 66,7%) ispitanika izjavilo je da na njihovom fakultetu nije održan seminar, okrugli stol ili drugi tip informativno-promotivne akcije vezano za borbu protiv korupcije

2. Da li univerzitet posjeduje tijelo za prijavu korupcije?

Čak 64,3% ispitanika ne zna da li na njihovom univerzitetu uopšte postoji tijelo za prijavu korupcije.

13,5% ispitanika tvrdi da ono postoji, a 22,2% zna da ne postoji.

3. Šta bi se promijenilo formiranjem tijela za prijavu korupcije pri univerzitetima i da li bi podržali njegovo formiranje?

75,3% ispitanika bi pružilo podršku formiranju tijela za prijavu korupcije. Više od polovine (ili 55%) ispitanika/ca prepoznaje da bi se formiranjem posebnog tijela za prijavu korupcije poboljšao kvalitet obrazovanja i suzbijanja korupcije. Nešto više od 1/5 ispitanika/ca (ili 21,8%) nema jasnu svijest o mogućim promjenama (odgovor: Ne znam).

Nažalost, ostali smatraju da je to uzaludno gubljenje vremena i da se korupcija na Univerzitetu ne može suzbiti, i u skladu s tim ne bi podržali ni osnivanje takvog tijela (njih oko 24,3%)

Zaključak:

• Važno je da studenti na univerzitetima u Sarajevu, Zenici i Banja Luci u značajnom procentu (56,3%) prepoznaju osobu koja nudi i daje mito kao suodgovornu za korupciju. Važno je raditi na osvještavanju te odgovornosti, i pored toga što je postojećim zakonima u BiH ta suodgovornost definisana.

• Uzimanje i davanje novca još uvijek je najočitiji i prepoznatljiv oblik korupcije. Iako se kroz svoje školovanje susreću direktno ili svjedoče i drugim koruptivnim radnjama, studenti ih ne prepoznaju direktno kao takve. Ako i prepoznaju, pravdaju ih općim stanjem (morala) u društvu – cilj opravdava sredstvo; borba za vlastiti uspjeh i sl.). Nepovjerenje u sistem i strah za vlastitu egzistenciju nužno je razbijati jačanjem sistema zaštite prijavitelja korupcije, kao i kontinuiranim monitoringom rada tijela i institucija odgovornih za prevenciju i suzbijanje korupcije.

• Naročito je značajno da studenti (više od plovine od 600 ispitanika/ca) na univerzitetima u Zenici, Sarajevu i Banja Luci prepoznaju korupciju kao pojavu koja utiče i na na kvalitet njihovog obrazovanja, tako da realno postoji potencijalna kritična masa podrške među studentima (3/4 ili 75,3% ispitanika/ca) da se formiraju antikoruptivna tijela pri univerzitetima/fakultetima. Nužno je pojačati aktivnosti na informisanju studentske populacije o korupciji, njenoj prevenciji i suzbijanju, kroz seminare, okrugle stolove ili druge tipove informativno-promotivnih akcija.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala su Agencija za promociju PRmedia s.d. i portal Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010