Posuđeno

Rudari, političari i pusta obećanja

Rudari
Rudari

Juče Zenica, danas Kakanj. Druga jesen zaredom u centralnoj Bosni protiče u oplakivanju stradalih rudara. Pamtim dobro kada smo se opraštali od pet poginulih komorata Raspotočja, kako je tadašnji direktor “Elektroprivrede BiH” Elvedin Grabovica kazao da “oni koji nisu rudari, nikada neće dovoljno znati šta je rudarski posao”. Prije 380 dana Grabovica je porodicama stradalih zeničkih rudara i njihovim radnim kolegama u lice s govornice poručio: “Ono što mi znamo jeste kako je boriti se za rudare koji su u jami!” Bila je to klasična predizborna poruka jer godinu i kusur dana poslije još se priča i rudarima obećava sigurniji rad.

Razmeću se federalni zvaničnici obećanjima o milionskim investicijama, uglavnom kada ih rudari pod prijetnjama štrajkom pritisnu uz zid i, nažalost, kada padne mrtva glava.

“Milionske investicije u rudnike” obećavali su i Branković, Mujezinović, Nikšić, pa sada i Novalić, koji je u Kaknju ne trepnuvši poručio kako “zbrinjavanje porodica četvorice stradalih rudara neće biti problem”, jer je on “ovdje u ime države da se pobrine za to”! Naravno, obratio se Novalić i preživjelim rudarima: “Sigurnost u rudnicima bila je jedina tema od početka rada nove uprave rudnika, a glavni cilj energetske politike je obnavljanje i ulaganje u rudnike!”

Oni koji tek povremeno (sa)slušaju izjave federalnih političara o investicijama u rudnike mogu i povjerovati u obećanja. Sticajem uglavnom nesretnih okolnosti, kroz novinarski posao imam često priliku slušati rudarske vapaje, odnosno politička obećanja, bolje rečeno marketing. Ne mogu danas da se ne zapitam. Ako su iskreni, zašto političari i njihovi “trabanti” u direktorskim foteljama u javnim preduzećima, kakva je “Elektroprivreda BiH”, milione u sigurnost rudnika ne ulože prije tragičnih događaja?

Eto, prošlog četvrtka nemaju novac za regres 1.600 radnika RMU Zenica, a kada ovi odložiše lopate i krampove i zaprijetiše dolaskom pored federalnu vladu, novac se “rodi”!

Možda “milionske investicije u rudnike” ne bi u životu održale Nermina Mušiju, Sejada Gađuna, Miju Stojičića i Muhameda Sarača, jer, kako reče direktor kakanjskog rudnika, “nesreće su prateća pojava rudarskog zanata”, ali bi rudari i svi drugi radnici imali nadu u bolje sutra. Ovako, novalićima, nikšićima, grabovicama i svima “s one strane” jasno je da se stanje u rudnicima još zadugo neće poboljšati, a rudari će priznati – da imaju sigurniju i bolju zaradu, nikada ne bi prišli svojim nesigurnim jamama. Dok imamo takve političare i direktore, ostaje da vjerujemo kako će izgovoreno rudarsko SRETNO uistini to i biti.

Armin Mujkić/Nezavisne

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala je UG Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Instalirajte android aplikaciju ZENICABLOG - link na GOOGLE PLAY STORE
i aplikaciju za Apple-IOS operativni sistem
Tagovi