Dugogodišnja druženja i umovanja ove grupe duhovnjaka, udarala su na sve moguće teme i trajala do zore, koja je često znala i da zakasni.
Uprkos tome (a možda baš zato), njihova autorska djela nisu kasnila! Tih godina, vrijeme sazrijevanja jedne kreativne generacije, snažno je obilježeno poezijom njihovog gurua, Esada Ekinovića, vjerovatno najpoznatijeg barda ovoga grada, ali i zagrebačkog laureata za najbolju knjigu poezije, 1972 godine.
Za Ekinom (i pod njegovom strogom paskom) došao je mlaďani dijalektičar, filozof i teatrolog – Fejza!
Mudar kao sova i zagledan negdje iza sagovornika, govorio je “kao da zvijezde padaju sa neba”, dok bi mu zamagljena stakla kafane “Balkan”, bljeskala u dioptrijskim Lenonkama …
I baš kao po navici, tim redom su i otišli iz naših života… Prvo Ekin, moj dragi Baal, koji je “radio” za mlijeko i uglavnom prodavao tuďe knjige, umotane svojim idejama, Ekin, onaj mudrac po čijem je liku i djelu Bertolt Brecht postavio jedno malo, pagansko božanstvo na pozorišne daske.
Tu je i renesansno radoznali novinar i pjesnik Boban, režiser i voďa male grupe putujućih studenata-glumaca, urednik prvog Ze-satiričnika TRN, vajar žuljevite mašte, restaurator umjetnina i izuzetan prevodilac sa španskog ( jer u Španiji i živi ).
Rade, kome je dosadilo da prodaje tuďe, napisao je svoju prvu, izuzetnu knjigu o tim vremenima i ljudima, ovlaš oslonjenu na svoju veliku učitanost i Hemingvejevu začuďujuću lakoću pisanja!
Bojan Bogdanović
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
