Zenica je danima pod snijegom. Ne metaforički, nego stvarno – zatrpana, blokirana, usporena i dezorijentisana. Snijeg jeste bio obilan, nesvakidašnji, ali ni približno apokaliptičan onoliko koliko je bila – institucionalna tišina.
Dok su građani pokušavali doći do posla, bolnica, dok su automobili ostajali zaglavljeni u ulicama, a pješaci hodali po kolovozima jer trotoari nisu postojali, Grad Zenica nije imao glas. Tačnije – imao je, ali ga nije koristio.
Autor: S.B. RADIO ZENIT
Gradonačelnik Fuad Kasumović se nije oglašavao.
Njegova posljednja javna objava, u trenutku kada se grad borio s elementarnom nepogodom, bila je – statistika pregleda njegovog Facebook profila. Dok su se ulice punile snijegom, on se hvalio brojkama. Dok je grad tražio odgovor, dobio je – tišinu.
To nije incident. To je obrazac.
Kasumović se javlja samo onda kada problem može personalizirati, politizirati i prebaciti odgovornost – najčešće na SDA ili neku drugu stranku, instituciju ili „one koji ne slušaju“. Kada je kriza sistemska, kada se traži liderstvo, koordinacija i odgovornost – gradonačelnika nema. Nestaje dok kriza ne prođe, pa se vrati kada teren ponovo postane pogodan za samohvalu. I tako već punih 9 godina.
Reagovanje preduzeća ALBA Zenica, koje je bilo primorano da se pravda javnosti, jasno pokazuje suštinu problema: grad ima plan koji predviđa čišćenje nakon prestanka snijega. ALBA se poziva na ugovor i plan zimskog održavanja. I formalno su u pravu.
Ali to otvara ključno pitanje: Ko je potpisao takav plan i ko je odgovoran što je grad ostavljen da čeka da snijeg sam prestane?
ALBA ne donosi strategiju. Ne upravlja krizama. To radi Grad. Gradonačelnik. Njegova administracija. I upravo tu je problem.
U zemljama Evropske unije, na koje se svi rado pozivaju kada treba opravdati neuspjeh, zimske službe ne čekaju da snijeg prestane. One rade tokom padavina, održavaju minimalnu prohodnost, štite funkcionalnost grada. Niko ne obećava savršene ceste, ali se ne dopušta potpuni kolaps.
Zenica nije pala zbog snijega. Zenica je pala zbog lošeg upravljanja.
Isti obrazac vidimo i kod grijanja. Godinama unazad, bez obzira na sezonu, problemi se ponavljaju: obustave, redukcije, kvarovi, „sekundarna mreža“, „remont“, „tehnički problemi“. Iz godine u godinu iste fraze, ista opravdanja, isti rezultat.
A obećanja?
Prije pet godina građanima je obećana „svjetska toplana“, najmoderniji kotlovi, evropski standardi i stabilno grijanje – bez poskupljenja. Danas, pred ovu sezonu, cijena grijanja je povećana za 20 posto, dok je kvalitet isporuke isti ili lošiji nego ranije. Razlika je samo u tome što se sada loše grijanje – skuplje plaća.
Gradonačelnik se ni o tome ne oglašava. Nema konferencija. Nema objašnjenja. Nema odgovornosti. Samo tišina.
U Zenici se, očigledno, problemi rješavaju šutnjom. Dok se građani bore sa snijegom, hladnim radijatorima i svakodnevnim posljedicama lošeg upravljanja, gradska vlast čeka da tema izađe iz fokusa. Da kriza prođe. Da se sve zaboravi.
Ali grad nije Facebook profil.
Ne može se voditi statistikom pregleda.
Niti se odgovornost može mjeriti lajkovima.
Zenici ne treba gradonačelnik koji se javlja samo kada ima koga okriviti. Treba joj onaj koji će biti tu kada je najteže, pa i uzeti lopatu u ruke i biti primjer drugima. Upravo tada kada nema brzih političkih poena – ali ima stvarne odgovornosti.
A to je, očigledno, ono čega ovih dana u Zenici najviše nema.
Autor: S.B. RADIO ZENIT
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
