Nekada, ne tako davno, u srcu guste Čarobne šume koju su ljudi gotovo zaboravili, živjela je neobična djevojčica po imenu Mimi. Nije bila vila, ni čarobnica – ali je imala nešto što danas rijetko ko nosi: čarobni šešir sa šljokicama. Nikada ga nije skidala. Zbog njega su je zvali Čarobna Mimi.
Mimi je razumjela jezik stabala, cvijeća i šumskih životinja. Za drveće je znala kada je umorno, kada ga boli kora i kada plače jer ga neko povrjeđuje. Za cvijeće i životinje isto tako, znala je kada su gladni, žedni, bolesni, tužni i upravo zahvaljujući tome im je često pomagala. To ne mogu svi, a ona je imala tu moć da ih čuje i razumije. Nije pričala mnogo, ali kada bi dotakla neko drvo, kroz prste bi joj prošao šapat stoljeća. Oh, kakva je to čarolija misli i informacija!
Jednog ljeta, šuma je počela da vene. Ptice su odletjele bez pjesme, izvor kod stijene je presušio, a mahovina se osušila i otpala s kamena kao stara uspomena. Mimi je znala – došlo je vrijeme da nešto učini. Priroda treba njenu pomoć!
Obratila se pčelama koje su još znale put do srca šume. One su je odvele do Stabla Ogledala – drevnog bora čija je unutrašnjost bila šuplja i sjajna kao ogledalo. U njemu se mogao vidjeti uzrok svake tuge. Kada je Mimi pogledala, ugledala je… pogodite koga – LJUDE!!!
Nisu bili zli, ali su zaboravili. Zaboravili da priroda pamti ali i pati. Sjekli su stabla, rušili puteve, krčili šumu i uništavali biljke i životinje. Zaboravili da šuma nije samo drvo, već dom.
Mimi je odlučila da im pošalje poruku!
Napravila je zelene zmajeve od lišća i končića i uz pomoć ptica ih poslala u sela i gradove.
Poruka je bila jasna: „Bez šume, životinja i biljaka, neće biti ni vas. Ako nestane šuma, nestaće cijeli svijet!“
Djeca su prva pronašla porukice na lišću. Porukice su im letjele u ruke kao da znaju gdje trebaju sletjeti. Čitali su poruke naglas, crtali drveće po asfaltu, sadili žireve u tegle i svaki dan slali crteže nazad u šumu – puštajući ih niz potoke, uz vjetar, niz brijeg.
I dogodilo se čudo!
Jednog jutra, izvor je opet potekao, vratile su se ptice, borova šuma je prodisala i svi su pričali o Čarobnoj Mimici sa šeširom koja je spasila šumu. Čak i kada je ne bi vidjeli da radnosno skakuće puteljcima, svi su osjećali njeno čarobno prisustvo i osjećali se sigurno.
Ooooo, nisam vam rekla nešto vrlo važno, Čarobna Mimi je nevidljiva odraslima, ali djeca je mogu vidjeti i sa njima se često igra kada dođu u šumu, priča im tajne šume ili im šapne kada treba stati, zagrliti drvo, ostaviti bombonu pored mravinjaka kako bi se počastili, gdje ostaviti hranu pticama ili poklončiće vjevericama.
A ako nekad osjetiš da ti vjetar pomiluje lice nježnije nego inače – možda te upravo Mimi sa čarobnim šeširom pozdravlja i zahvaljuje što čuvaš svijet u kojem i bajke dišu.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
