Nakon što smo na Akta.ba objavili ključne novosti iz Prijedloga zakona o fiskalizaciji transakcija, od uvođenja fiskalnog e-računa i e-fakture do najave “softverske” fiskalizacije bez klasičnih kasa, počele su stizati i prve ozbiljne reakcije iz struke.
Računovođe i knjigovođe upozoravaju da se iza modernih termina krije niz spornih rješenja i paradoksalnih objašnjenja, posebno u dijelu koji narudžbenice i otpremnice pokušava gurnuti u zonu fiskalnog prometa, pa umjesto euforije oko digitalizacije otvaraju pitanje: da li se zakon piše prema stvarnoj praksi ili prema administrativnoj želji za strožom kontrolom?
E-faktura za privredu, e-račun za građane: Šta se mijenja
Ono što zvuči i predstavlja se kao tehnološki iskorak, u računovodstvenoj praksi brzo se pretvara u niz pitanja i paradoksa. Posebno tamo gdje Prijedlog zakona “bode oči” najviše, u dijelu koji najavljuje fiskalizaciju narudžbenica i otpremnica u ugostiteljstvu, hotelijerstvu, trgovini i logistici, uz obrazloženje da se “kroz te dokumente gubi ogroman iznos PDV-a”, jer se narudžbenica izda, usluga naplati, a fiskalni račun nikada ne bude kreiran, te da će se “od sada sve narudžbenice i otpremnice elektronski slati u sistem i automatski pretvarati u fiskalne račune.”
U tom prostoru, gdje se državna logika kontrole dodiruje s logikom dokumentacije i knjiženja, računovođe upozoravaju da se ključni pojmovi miješaju i da se informativni dokumenti pokušavaju pretvoriti u osnov za promet.
U kojoj se državi predračun knjiži? – prva tačka spora
Upravo iz te perspektive za Akta.ba govori Željko Bobić, vlasnik SIGMA računovodstvo i software d.o.o., koji cijelu situaciju sažima kao pitanje koje bi, kaže, trebalo da bude elementarno.
“U kojoj se državi predračun smatra dokumentom za knjiženje? U kojoj državi se otpremnica smatra računom? Umjesto da se, smatra, sistem gradi na edukaciji i jasnim pravilima prema inspekcijama i obveznicima, ide se prečicom. Umjesto inspekcijama objasniti kakvi su to dokumenti, lakše je sprovesti novu fiskalizaciju gdje će po svemu sudeći privatne firme uzeti monopol nad softwareom, umjesto da država (po ugledu na HR) izda besplatan program za prenos podataka uz obavezu programera (svih) da usklade svoje programe?!”, navodi on.
Kazne, nerad i teret koji uvijek padne na poštene
Bobićev ton nije samo kritika tehnike, nego kritika logike koja se u BiH, kako kaže, ponavlja decenijama. “Bacanje prašine u oči obveznika ne prestaje ni nakon 30 godina a svoj nerad pravdaju kaznama, povećanjem fiskalnih nameta kao i zadnja najava povećanja minimalne plate čime samo dodatno opterećuju privatni sektor a sve u cilju daljeg povećavanja kadra na budžetu tj. povećanja priliva na budžet FBiH.” I onda, u rečenici koja zvuči kao naslov upozorenja, dodaje: “Sve ovo je za članak ‘Vjerovali ili ne’.”
Bobić ide i šire od same fiskalizacije i smatra da situacija ne postaje bolja nego samo gora.
“Onog momenta kada prevagne nemogućnost dovoljnog punjenja budžeta i nemogućnosti podizanja sve većih kredita na ime BiH, tada će već biti kasno i doživjet ćemo scenario Grčke koja je 50% rasprodana stranim tajkunima. Žalosno da bi bilo istinito”, poručuje.
Narudžbenica nije promet
Kada se, međutim, vrati na ono što zakon pokušava “uhvatiti” kroz narudžbenice i otpremnice, Bobić insistira da je premisa o gubitku PDV-a, pogrešno postavljena. Citira dio obrazloženja koji se prenosi u javnosti “Porezna uprava FBiH upozorava da se kroz te dokumente gubi ogroman iznos PDV-a. Narudžbenica se izda, usluga se naplati, a fiskalni račun nikada se ne kreira. Od sada će se sve narudžbenice i otpremnice elektronički slati u sustav i automatski pretvarati u fiskalne račune.”
Bobić smatra da je upozorenje da se kroz te dokumente gubi ogroman iznos PDV-a čista laž.
Njegovo objašnjenje polazi od osnova da je narudžbenica je dokument kojim naručioc(kupac) naručuje robu od isporučioca (dobavljača). Taj dokument je informativnog karaktera i nigdje se ne knjiži osim evidentiranja u komercijali.
Drugim riječima, ako se već tvrdi da se usluga naplati bez fiskalnog računa, problem nije u narudžbenici kao dokumentu, nego u neusklađenosti naplate i prikazanog prometa. I tu dolazi njegova ključna rečenica, usmjerena ka praksi kontrole.
“Ako se usluga naplati (kao što navode) taj prihod se ne slaže sa prikazanim prihodima kroz fiskalni uređaj i to PU i UINO redovno kažnjavaju! To je dodaje, svakom knjigovodji poznato, a zna i “dosta vlasnika” da sve naplaćeno mora biti i prikazano, kako u software-u tako i u fiskalnom uređaju”, pojašnjava.
Zato dio koji zakon želi “presjeći” fiskalizacijom narudžbenica i otpremnica, u njegovom čitanju ne rješava suštinu, nego može proizvesti novu konfuziju.
“Da skratim, i narudžbenica i otpremnica su dokumenti koji se pojavljuju u prometu svake države na svijetu. Nigdje, ama baš nigdje nemate primjer da se ti dokumenti knjiže kroz promet (fiskalni uređaj)”, ističe Bobić.
Daje i jednostavan, svakodnevni slijed koji pokazuje gdje nastaje paradoks.
“Samo zamislite situaciju da vam dobavljač traži narudžbenicu kojom vi želite da naručite robu kao kupac (prvi korak). Dobavljač izda predračun ili ponudu, a vi odbijete ponudu/predračun. – (drugi korak) PROMET NIJE OBAVLJEN! U zakonu stoji da se svaki promet roba ili usluga mora fiskalizovati. U Zakonu o računovodstvu NE stoji da je narudžbenica te ponuda ili predračun “knjigovodstvena isprava”.
Otpremnica može – ali samo uz račun/fakturu
U tom paketu, kaže, otpremnica jeste druga priča, ali opet ne na način kako se sugeriše u javnim porukama. “Istina, otpremnica jeste, ali samo uz račun/fakturu ili čak dozvoljeno je da na dokumentu stoji ‘RAČUN-OTPREMNICA’ čime se olakšava (umanjuje) papirologija. Drugim riječima, otpremnica bez veze prema računu/fakturi nema smisao kakav joj se pokušava dati kroz automatizam “pretvaranja”, smatra Bobić.
Naglašava da navedeni dokument, konkretno, narudžbenica – nije knjigovodstvena isprava koja se knjiži u knjigovodstvu jer taj dokument, kao takav, ne predstavlja promet roba ili usluga, već dokaz da je Kupac voljan da naruči robu ili usluge koje isti prihvata pri prihvatanju Računa/Fakture.
U slučaju da Račun/faktura ne odgovara narudžbenici, naručilac može ne prihvatiti Račun/fakturu čime opet nije napravljen promet kod kupca te ga dobavljač mora stornirati u svom knjigovodstvu. Razlozi neprihvaćanja Računa/fakture mogu biti razni.
“Otpremnica je knjigovodstvena isprava koja se knjiži i mora imati Račun/fakturu kao vezu! Jedna ili više njih se vežu uz Račun/fakturu. U praksi se primjenjuje da se sve otpremnice u jednom mjesecu vežu uz jedan Račun/fakturu, ali može se raditi i po principu jedna otpremnica=jedan račun/faktura.”
Praktični paradoks: dvostruki promet i kontrola koja ne postoji
A onda, “slikovito” prelazi na praktični problem koji bi nova fiskalizacija mogla proizvesti, ne u teoriji, nego u brojevima i kontrolama.
“Ako fiskalizujemo Narudžbenicu kao kupac, to će nam povećati promet jer znamo da moramo fiskalizovati i Račune, to će biti dva puta promet kroz fiskalni uređaj, osim u slučaju da neko napravi razdvajanje fiskalnog za narudžbenicu i za račun sve posebno. Kako će to PU iskontrolirati?“, pita se Bobić, dodajući da se već odavno samo upoređuje prikazani promet u knjigovodstvu sa prometom u fiskalnom uređaju.
“Inspektoru ne pada na pamet da razdvaja gotovinu, karticu ili virman…pa za to bi trebala brigada inspektora”, govori.
I tu se, zapravo, zatvara krug. Zakon koji najavljuje automatizaciju i “softversku” fiskalizaciju može, ako ne razdvoji jasno informativne tokove od prometa, stvoriti više papira, više storna i više prostora za sporove.
“Šta bi konkretno značila činjenica da je narudžbenica fiskalizovana pa stornirana (jer je kupac odustao od kupovine)? Samo više papirologije jer nema mehanizama dokazati da li je roba zaista prometovana jer možda nema dokumenta (Račun) kod dobavljača”, kaže nam Bobić.
Na kraju, Bobić priznaje da bi “mogao još o ovome”, ali svodi poentu na ono što smatra suštinom i širim problemom administracije.
“Država kao i uvijek ne želi da prizna da su im službenici ne obučeni za rad, lupaju kazne i gdje treba i gdje ne treba, gube velike iznose u sudskim parnicama jer većina rješenja je napravljena ‘ako prođe-prođe’, i nikad nijedan inspektor nije odgovarao zbog pogrešno razrezane kazne poreznom obvezniku, u najgorem slučaju ga premjeste na drugo radno mjesto. Ovo je neko ‘lupio’ samo da prepadnu one koji muljaju, a oni pošteni se samo čude kakve gluposti izmišljaju”, poručuje na kraju.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
