U Bosni i Hercegovini proteklih dana svjedočimo novom crnom talasu na cestama. U samo nekoliko dana – četiri izgubljena života. U subotu – poginuo motociklista. U nedjelju su sahranjene majka i kćerka koje su tragično izgubile život u nesreći kod Prijedora. Istog dana, u večernjim satima – još jedna osoba je smrtno stradala, a troje je povrijeđeno.
Ovo više nisu pojedinačni incidenti – ovo je sistemski problem koji zahtijeva hitan, sveobuhvatan odgovor. Tema Novog dana bila je pandemija smrti na cestama u BiH.
“Pa mi sada zapravo trpimo posljedice jednog neuređenog stanja na koje ukazujemo godinama. Dakle, svi stručnjaci iz ove oblasti, sve kolege koje se bave saobraćajem, ljudi iz policije upozoravali su na neuređenu oblast kada je u pitanju bezbjednost saobraćaja. Nažalost, ona se u proteklom periodu i bez obzira na sve apele naše javnosti i ljudi koji su protestovali na ulicama čak zbog ovog stanja, ta se oblast nije uredila i mi sad, nažalost, imamo jedne teške posljedice koje se tiču ugrožavanja života i zdravlja naših sugrađana”, rekao je za N1 Semir Šut, bivši komesar MUP-a Zeničko-dobojskog kantona.
Ljudi ginu, zakon isti decenijama
Istakao je da je glavni problem što imamo zastarjele odredbe Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja te sramno niske kazne za sve prekršaje, pogotovo za teške zbog kojih nam ginu i mladi i roditelji i djeca na putevima.
“Već 3-4 godine dramatično apelujemo, učestvujući u emisijama, pišemo dopise, radimo inicijative ispred kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova, nadležnim organima koji treba da se pobrinu o promjeni kaznene politike, odnosno o propisivanju daleko većih kazni za najteže prekršaje. Mi se nismo pomakli s mjesta kada je to u pitanju. Mi smo, nažalost, imali pojedinačne inicijative zastupnika u Parlamentarnoj skupštini BiH koja je nadležna jer je zakon na državnom nivou, Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja, međutim, te pojedinačne inicijative koliko god dobro došle i pojedinačne izmjene, one nisu nama riješile problem jer ova situacija i ovo stanje kod nas zahtijevaju jednu sveobuhvatnu promjenu zakona, dakle i promjenu kaznenih odredbi. Mislim da nikada na dnevni red niti Vijeća ministara u formi prijedloga, niti u Parlamentarnu skupštinu BiH niti u jedan dom nisu došle kompletne izmjene Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja, bez obzira što građani u oba entiteta i u Brčko distriktu svakodnevno su izloženi ovim posljedicama. Kada imate tako lošu kaznenu politiku, onda imate situaciju gdje vam sve drugo što poduzmete ne daje dovoljan efekt ili daje vrlo mali efekt. Jednostavno ne uklapa se”, dodao je.
Potrebne “paprene kazne”
Kao primjer naveo je da je prošli vikend policija Kantona Sarajevo uručila 640 prekršajnih naloga što u novčanom iznosu u prosijeku iznosi od 20.000 do 25.000 KM. To je, ističe Šut, u uređenim društvima to je desetak novčanih kazni.
“Zamislite sad kolike resurse smo mi za protekli vikend potrošili, koliko smo mi angažovali policijskih službenika da izreknu 640 prekršajnih naloga, umjesto da smo imali nekoliko patrola koje su izrekle desetak novčanih kazni, paprenih novčanih kazni, koje će u novčanom iznosu preći ovaj iznos od 25.000, ali će imati daleko veći efekat”, rekao je Šut.
Ističe kako nadležni, koji trebaju raditi na sveoubhvatnom rješenju ovog problema ne ulažu napore. Potrebno je, naglašava, za neke slučajeve uvesti umjesto novčane kazne kaznu zatvora.
Isti ili veći broj smrtnih slučajeva svake godine
Nikola Ćopić, sudski vještak saobraćajne struke iz Banjaluke poredio je ovo stanje s pandemijom koju smo preživjeli prije nekoliko godina te kazao kako sada imamo pandemiju na putevima koja također odnosi živote kao i korona virus.
“Tada smo svi bili okupirani i svi smo pazili na svoje zdravlje i na javno zdravlje. I onda kad pogledate deset najgorih pandemija u istoriji čovječanstva, vidjet ćete i koliko je, dakle, procijenjeno koliko su one života odnijele. Kada bismo mi ovu našu pandemiju na putevima posmatrali kao takvu, dobili bismo podatak da je ona druga najgora pandemija u istoriji čovječanstva. Svakako da se zemlje širom svijeta hvataju u koštac sa ovim problemom, ali što se tiče Bosne i Hercegovine, kada pogledate podatke, dakle, o saobraćaju i o javnom riziku, odnosno o broju poginulih lica po broju stanovnika i po broju registrovanih motornih vozila, vidjet ćemo da smo tu negdje u vrhu ljestvice i daleko iznad evropskog prostora. Mišljenja sam da sama bezbjednost saobraćaja kao takva traži jedan dugoročniji period da se vide rezultati, a to nije popularno u našoj politici. Jako malo se šta u bezbjednosti saobraćaja može promijeniti kratkoročnim mjerama, izuzev represije. I najčešće i pribjegavamo represiji. Konkretno u Republici Srpskoj u godini se povećavao broj izdatih prekršajnih naloga i mislim da je taj broj dostigao već nekih 400 hiljada. Kada pogledate druga istraživanja, bilo da se to radi o BIHAMK-u ili o Automoto savezu i tako dalje, vidjet ćete da svaki drugi vozač na našim putovima prekoračuje dozvoljenu brzinu. S druge strane imamo 20 hiljada isključenih vozača zbog vožnje pod uticajem alkohola u Republici Srpskoj, dakle, mi se suočavamo s jednim medicinskim, a ne saobraćajnim problemom i vidimo te brojke koje se ponavljaju iz godine u godinu. Svjedočit ćemo istom broju stradalih, što znači da ovakve sistemske mjere koje su sada na snazi evidentno ne daju efekat. Došli smo do neke linije i preko, odnosno ispod te linije u pogledu broja poginulih i teško povrijeđenih lica ne može”, rekao je Ćopić.
Oba stručnjaka ističu kako je potreban dugoročni rad, kampanje, strožije kazne te kontinuirana edukacija. Primjer je Irska koja je imala veliku stopu saobraćajnih nesreća, ali sveobuhvatnom kampanjom na nivou cijele države i odgovarajućom kaznenom politikom, u roku od 30 godina značajno su snizili taj broj. Naglasak je prije svega bio na vožnji pod utjecajem alkohola.
Roditelji djeci mlađoj od 14 godina daju trotinete
Ćopić je naveo kako nam je potrebna dubinska analiza saopbraćajnih nesreća bez koje ne možemo reći koliko su faktor put, faktor vozilo ili faktor čovjek utjecali na saobraćajne nesreće. A nesreće, govori, državu koštaju čak pola milijarde KM godišnje.
“Polaganje vozačkih ispita je rak rana društva jer djeca koja polaže više uče testove koji su isti godinama unazad ili su proživjeli nekoliko kozmetičkih promjena kako bi samo položili vozački ispit, a ne naučili da voze. Upravo su to najugroženije kategorije. I na tome moramo raditi. A prije svega moramo detektovati probleme. U Banjaluci imamo još jedan problem – povećan broj saobraćajnih nesreća u kojima su učestvovali vozači trotineta. Posljednjim izmjenama zakona o bezbjednosti saobraćaja u RS, minimalna dob je 14 godina za upravljanje trotinetom, zaštitna oprema, način kretanja trotineta… Ali ono što možete vidjeti na ulicama – dvoje, troje djece na jednom trotinetu, a s obzirom da maloljetne osobe ne mogu iznajmiti roditelji su im platili. Osim toga, vidjet ćete privatne trotinete koji koštaju od 800 KM do 1.000 KM – znači roditelj im je omogućio. I onda se vraćamo na pitanje kako roditelji mogu da urgiraju da im dijete položi vozački ispit? Pa upravo ti roditelji koji djecu daju da upravljaju ovakvim sredstvima i kada dođe do saobraćajne nesreće krive su instiucije i svi, samo nisu krivi ti koji su im to omogućili”, naglasio je Ćopić.
Radari nisu rješenje
Jedan od problema su i ovisnici o amfetaminu koji upravljaju vozilom i oni, rekao Šut, mogu biti opasniji od onih koji konzumiraju alkohol. Problem je, navodi, u Zakonu se oni tretiraju jednako kao i oni koji konzumiraju alkohol i upravljaju vozilom. MUP KS je pokrenuo kampanju testiranja vozača i na narkotike, ali novčane kazne ne prate to.
“Mi koji govorimo i razumijemo se u ovu oblast, imamo frustracije jer se ništa ne mijenja, a stalno ukazujemo na probleme”, rekao je Šut.
Ćopić dodaje i to kako radari nisu rješenje jer vozači smanjuju brzinu samo u blizini radara, a potom nastavljaju voziti većom brzinom na mjestima gdje ih nema.
Posebnu borbu policijski službenici vode s motociklistima koji voze prebrzo i ne koriste zaštitnu opremu jer su upravo oni najranjivija kategorija, a saobraćajne nesreće u kojima oni učestvuju najčešće završe smrtnim ishodom.
Obojica stručnjaka naveli su kako promjena treba početi od nas samih – kako se ponašamo ka pješaci pa nadalje. Ćopić je naveo primjer nesreće u Banjaluci kada je vozač “proletio” u kružnom toku, a na snimku suse vidjeli i pješaci koji se kreću dijelom kojim ne bi trebali da se kreću.
Šta je sve potrebno da bismo promijenili svijest i da bi stali u kraj ovakvim nesrećema koje razaraju porodice – pogledajte u videu.
Autor: N1
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
