Moj komšija, Ahmet Uzeirbegović, preselio je u 88. godini života. Iako su godine neumitne, njegov odlazak teško pada – jer nije otišao samo jedan čovjek, nego čitav svijet s njim.
Ahmet nije bio poznat široj javnosti, nije se pojavljivao po televizijama, nije držao govore, ali je bio neko ko je nama, koji smo rasli uz njega, značio sve. Vrhunski majstor svog zanata. Nije znao ništa drugo – i nije ni trebao. Radio je, samo radio. Časno, pošteno, besprijekorno.
Gradio je Jugoslaviju. Branu u Kirkuku. Željezaru u Misurati. A kad je došla Bosna, branio ju je – radeći. Nije nosio pušku, ali je dizao zemlju na noge šarafima, bušilicama i alatom koji je bio njegov svijet.
Sjećam se… donio je Nestlé čokoladu s aerodroma u Tripoliju. Gutljaj Coca-Cole iz konzerve bio je praznik. Za nas, djecu iz mahale, to su bile prve dodirne tačke s nečim što nismo mogli ni izgovoriti kako treba, ali smo znali da je posebno – jer dolazi od Ahmeta.
Mi, muški, gledali smo njegove alate kao što danas klinci gledaju telefone. Makita se upoređivala s Iskrom i Boschem. A Ahmet je znao svaku prednost, svaki zvuk, svaki okret. Borer kad pukne – nije tragedija. “Treba probati”, govorio bi. Gedore su bile pokretne svetinje – morale su se vratiti čiste i ispravne. Nije tu bilo rasprave.
Ahmet nije bio samo majstor. Bio je mjera čovjeka. Ostavio je iza sebe kćerku, zetove, unuke, sina – ali i nas sve, njegove komšije, koji smo uz njega učili kako se živi s poštovanjem, kako se priča malo, a radi puno, i kako alat može biti sredstvo izgradnje i kuće i dostojanstva.
Nedostajat će mi. Nedostajat će nam. I ne znam kako objasniti drugima ko je bio Ahmet. Ali mi koji smo imali sreću da živimo pored njega – znamo.
Otišao je naš Ahmet. Odradio je svoje. Dostojanstveno, kao što je i živio.
Neka mu dragi Allah podari Džennet, a nama sabur i sjećanje koje neće izblijediti.
Piše: Jasmin Šarić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
