Film “Testament”, nastavak “Amaneta” reditelja Mirze Begovića, koji je bio najgledaniji fim u BiH 2022. godine krenuo je u svoj kino život u našoj zemlji, kao i u inozemstvu . “Amanet” jedini film u bh. kinematografiji koji ima i nastavak.
Film počinje s pjesmom Halida Bešlića “Neću, neću dijamante” te je reditelj Mirza Begović kazao da im premijera dolazi u nezgodnom trenutku te da su početak distribucije mogli prolongirati to bi i uradili. Pored Halida, tokom snimanja preminuo je Josip Pejaković, koji je glumio u “Testamentu”. Film će tako, na određeni način, biti i sjećanje na dva bh. velikana.
Uz Zlatana Školjića jednu od glavnih uloga u oba filma tumači Nusmir Muharemović, koji na početku intervjua za Raport kaže:
“Nažalost, napustila su nas dva velika, prije svega čovjeka, a onda i umjetnika koji su ostavili neizbrisiv trag. Čast je biti u istom kadru sa glumačkom gromadom kakava je naš Josip Pejaković. Ja sam rastao uz kasete na kojima su bile Josipove monodrame i Halidove ‘Zlatne strune’. Nadam se da naš film nosi iste poruke ljudskosti i dobrote kakav su u sebi nosila ova dva velika umjetnika.”
Idemo korak dalje
“Testament” je krenuo u svoj filmski život. Kakva su Vaša očekivanja kao jednog od glavnih glumaca?
“Testament” je nastajao s mnogo ljubavi, emocije, strpljenja i poštovanja prema priči koju nosi, i zato duboko vjerujem da će ljudi prepoznati tu emociju i iskrenost. Ovo je film koji govori o nama, o običnim ljudima velikog srca, o svakodnevnim borbama, o smijehu koji se rađa iz tuge i o onoj neuništivoj toplini bosanskog duha. Nije ovo samo priča o nasljedstvu i testamentu, nego o vrijednostima koje ostavljamo iza sebe, o ljubavi, prijateljstvu, odanosti, dostojanstvu i zajedništvu. Moja očekivanja nisu u brojkama, nego u emociji, da se ljudi nasmiju, da ih nešto dirne, i da iz kina izađu s onim tihim osjećajem da su dotaknuti nečim stvarnim. Lik Dževada, kojeg tumačim, nosi duh našeg čovjeka: snalažljivog, duhovitog, uvijek iskrenog i dobrog srca. On ne glumi život, on ga živi, i u tome je njegova snaga. Nadam se da će publika u ovom liku pronaći dijelić sebe, svojih komšija, prijatelja, ili nekog koga su davno znali.
Može li nadmašiti uspjeh “Amaneta”?
“Amanet” je bio poseban, otvorio je vrata srcima publike, dotakao ih je na jedan jednostavan, iskren način. To je bio njegov uspjeh. Sada, kada stojim pred “Testamentom”, osjećam da idemo korak dalje. Priča je slojevitija, emocije su dublje, a životi likova su složeniji. Ako uspijemo ljudima prenijeti tu istinu, ako ih dirnemo onako kako je nas ovaj film dirnuo dok smo ga snimali, e, onda mislim da smo napravili nešto veliko. Za mene, uspjeh filma nije u broju karata ili pohvalama. Uspjeh je kad publika u sali zadrhti, kad neko zašuti, ili se nasmije onako iskreno, iz srca. Ako “Testament” to izazove, onda je njegova pobjeda već tu, i više ne treba brojati ništa drugo. Film “Amanet” je pogledalo više od pedeset hiljada ljudi u kinima, više od pola miliona na TV ekranima i preko dva miliona pregleda na YouTubeu. To je odlična pretpostavka da će i “Testament” osvojiti srca publike. I ovo je film o nama, o običnom malom čovjeku sa početka devedesetih koji i ne sluti kakvo zlo će doći kroz dvije godine u naše živote.
Bit će to film sa mnogo duše, mnogo smijeha ali i suza. Ljubav, prijateljstvo, borba, prepreke, tradicija, samo su neki od motiva koji će ga krasiti. Smatram da će ovo biti film kojem će se publika vraćati, stalno, iznova i iznova. Ljudi vole filmove u kojima prepoznaju sebe, svoje okruženje, svoje borbe, svoje težnje, čežnje, uspjehe i neuspjehe. Očekuje nas duhovit, emotivan film o nama, o tome što smo bili i o tome što u suštini jesmo i danas. Kako kaže Meša: I dobri i zli i sve između toga.
Nikada nisam dozvolio da budem kočnica u radu
Šta spaja Dževada i Vas?
Dževad, lik kojeg igram u filmu “Testament”, je po svojoj prirodi dobar, požrtvovan, duhovit, ali njegov je put često ispunjen pronalascima sitnih nedostataka u društvu koje kroz pomalo naivne i duhovite prevare ispravlja u svoju korist. Ovakve likove vole glumci ali i publika. Šarmantan, sitni lopov, odan prijatelj, vjeran u ljubavi a opet nikad ne znamo šta je njegov sljedeći potez. Ako bih trebao izdvojiti neke zajedničke osobine onda mogu reći da smatram da sam odan i posvećen prijatelj i životni saputnik. Nadam se da u meni ima malo šarma i duhovitosti. I da, trudim se da život ne glumim nego da ga živim.
Glumili ste u filmu Jasmile Žbanić „Quo vadis, Aida?“, na filmskom projektu Angeline Jolie “U zemlji krvi i meda”,… Možete li rad na tim projektima uporediti s radom na “Amanetu” i “Testamentu”?
Rad na velikim projektima, poput „Quo vadis, Aida?“ Jasmile Žbanić ili filma “U zemlji krvi i meda” Angeline Jolie, bio je izuzetno iskustvo, velike produkcije, stroga pravila, profesionalni standardi i timovi koji funkcionišu kao dobro uigrana mašina. Svaka scena je detaljno planirana. S druge strane, rad na “Amanetu” i “Testamentu” bio je potpuno drugačiji. Više je ličan, blizak, osjećate puls sela, zajednice, lokalnog života. Tamo svaka sitnica, svaki dijalog i šala nosi autentičnost naših ljudi i običaja. Nije u pitanju samo film, nego nešto što publika može prepoznati kao svoje. Ako bih to usporedio, međunarodni filmovi su škola discipline i tehnike, dok su domaći projekti, poput “Amaneta” i “Testamenta”, prilika da glumac osjeti priču “iznutra” i stvarno je živi, s ljudima s kojima se svaki dan susreće. Oba iskustva su vrijedna, ali na različite načine. Što se mene tiče, ja sam se pripremao za sve ove projekte, filmove, serije na isti način. Nikada nisam dozvolio da budem kočnica u radu. Volim biti maksimalno pripremljen za snimanje jer je to jedini način da se glumac istinski “zaigra”.
Šta se dešava u Vašoj matičnoj kući BNP Zenica? Krenula je nova sezona.
Zaposlen sam u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica već petnaest godina i mogu reći da sam ponosan na tu činjenicu. Mislim da se radi o najhrabrijem, najprovokativnijem i najproduktivnijem pozorištu u Bosni i Hercegovini. Imamo sjajan ansambl s kojim režiseri uživaju raditi. Imamo najbolju i najveću scenu u regionu. Što se mene lično tiče, na repertoaru trenutno imam šest, sedam predstava ali bih izdvojio predstave: “Tri dana”, “Mala”, “Medeja” “Hasanaginica” kao i “Šta je muškarac bez brkova”.
Između tradicije i inovacije
Gdje su pozorište i glumci u današnjoj BiH?
Pozorište u Bosni i Hercegovini… danas je negdje između tradicije i inovacije, između prošlosti i budućnosti. Glumci i reditelji, suočeni su s brojnim izazovima. Finansijska i infrastrukturna ograničenja, nesigurni radni uslovi, niski honorari i često publika koja rijetko dolazi.
Ermin Bravo je u intervjuu za Raport kazao da ćemo nakon “Paviljona” upamtiti kada će se snimiti naredni bh. film.
Mi smo snimili “Testament”. Mladi redatelj Hari Šečić je snimio debitantski film “Udovac” sa Izudinom Bajrovićem u glavnoj ulozi. Rifat Kukić i Adnan Hasković su snimili film “Trenutak” psihološki triler. Dino Mustafić ovih mjeseci snima svoj novi film u kojem igra i Ermin.
Autor: Larisa Sarajlić-Ramović
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
