Polonica bez lonca
Autor: Ajna Dedić/Teta Čarobnica
Polonica je vesela mala bubamara koja živi u vrtu djevojčice koja ima pse – Medija, Miu, Maxa i Bellu. Dok je šetala voćnjakom, gledala je prema dvorištu da li će dotrčati i učiniti dan zanimljivim. Čim bi ih vidjela kako trče dok im luši lupaju o glavu, a isplaženi rozi jezik brzo prelazi sa jedne na drugu stranu usta, obradovala bi im se i poletjela u susret. Nekada drijema na Bellinim velikim ušima dok se ona sunča, nekada se ugnijezdi na Medijeva leđa i zamišlja da jaše ponija dok on trčkara kroz visoku travu i veselim uzvicima ga motiviše da bude još vragolastiji, nekada sa Miom traži orahe ili sa Maxom jede jabuke.
Bubamara Polonica ima hobi – voli crtati i veoma je talentovana. Sve životinje od nje naručuju slike da ukrase svoju sobu ili nekoga obraduju unikatnim poklonom.
Iako su njene prijateljice bubamare poznate po tome da im kuhinja miriše na slasna jela, Polonica ne uživa u kuhanju. Ona sprema neka jednostavna jela ali nije od onih koji jedva čekaju nove recepte koje će isprobati. Postoje druge stvari u kojima uživa, a to su sport i umjetnost.
Svakog petka ide na fitnes sa prijateljima, a utorkom igra košarku na obližnoj livadi na kojoj je prelijep košarkaški teren. Ne mogu svi biti dobri u svemu i ne mogu svi sve voljeti.
Često su joj se smijali prijatelji kada bi je vidjeli sa crvenim loncem na tačkice kako leti i u njega skuplja kamenčiće i sjemenke.
Ali jednog dana, crveni lonac sa bijelim tufnicama je nestao.
Niko nije znao gdje je otišao. Polonica je bila zabrinuta i tražila ga je, ali bezuspješno. Od tada su je svi u vrtu počeli zvati “Polonica bez lonca”, jer je njen lonac bio više od običnog predmeta – bio je simbol njene kreativnosti i posebnosti. Niko drugi nije koristio lonac kao ceker ili kutiju za skupljanje stvari.
Tražila ga je danima, no kao da je nestao bez traga. Sumnjala je da je možda pao u neku rupu ili da su ga ukrali ali ko bi to učinio – odgovora nije bilo….
Bila je tužna zbog njegove nestanka i obavijestila je sve prijatelje o tome da je nestao, polijepila plakate sa njegovom slikom i svoj broj telefona da joj jave ako ga pronađu.
Jednog sunčanog popodneva dok je Polonica šetala kroz šumu zazvonio joj je mobitel.
Polonica: „Halo?“
Bumbar: „Dobar dan Polonice. Ja sam Bumbar Bubi. Nalazim se na trećoj cesti Veselog grada, kod bijele breze. Ispred mene je crveni lonac sa bijelim tufnicama, prekriven je lišćem, mokar i loše izgleda ali vidio sam plakate sa oglasom da ga tražiš pa da provjerim želiš li da ti ga donesem?“
Polonica:“Jaooooo, pa divne vijesti. Može, može, čekam te i spremiću sok i voće, požuri” – ushićeno je rekla Polonica koja je Bumbara Bubija dočekala s nestrpljenjem. Izabrala je jednu svoju sliku i poklonila mu kako bi mu se dodatno zahvalila i nagradila ga. Bubi se veoma obradovao, a kada ga je ispratila, prišla je loncu koji je kihnuo.
Širom je otvorila oči i protrljala ih.
Da li sanjam?
Moj lonac kiše?!
A potom je lonac progovorio: “Zašto me nisi tražila?”
Polonica je odgovorila: “Tražila sam te sedmicama ali niko te nije mogao pronaći. Ma da li ja ovo pričam sa loncem” – začuđeno ga je gledala i odgovarala u nevjerici.
Lonac: „Odnijela su me djeca kada su se vraćala iz škole do livade prema šumi, a onda sam se želio vratiti ali su me napunili zemljom i cvijećem i nisam mogao hodati. Vrana me odnijela u Čarobnu šumu i tamo sam se zaigrao sa vilama, medama, lisicama i zekama i vrijeme je brzo prošlo“- pojašnjavao je lonac.
Polonica ga je gledala širom otvorenih očiju i pitala se da li sanja…
Polonica: “Kako si se našao na trećoj cesti Veselog grada, kod bijele breze?”
Lonac: Dok sam spavao u Čarobnoj šumi, ponio me šumar. Stavio me u svoje auto i dovezao u grad. Kada se parkirao i izvadio kese iz auta, spustio me na trotar ali me tu ostavio. Mislim da me je zaboravio! Ono što je najgore je to što je počela kiša pa sam pokisnuo, ogladnio i sklonio sam se ispod bijele breze. I dok sam tako tužno sjedio, došao je Bumbar Bubi i poletjeo sa mnom u visine sve do tebe” – apćihaaaa, rekao je lonac brišući nos i kroz suze objašnjavajući muke koje je prošao.
Polonica ga je okupala, a potom mu napravila čaj koji je sama nabrala na livadama i brzo je ozdravio. Iz ladice je izvadila sirup za djecu i dala mu kako bi ga grlo prestalo boljeti.
Odlučila je ovu tajnu podijeliti sa svojim prijateljem, Cvrčkom Cvrletom. Cvrle je bio veseo cvrčak koji je svirao najljepše melodije i divno pjevao.
Otišla je do drveta ispod kojeg je drijemao.
Polonica: “Našla sam svoj lonac i on… on govori!” – Cvrle ju je zbunjeno pogledao i upitao:
Polonica “Šališ se? Lonac ti govori?” Cvrle nije mogao vjerovati, ali Polonica je izgledala ozbiljno.
Cvrle: “Pa to je nevjerojatno! Šta ti je rekao?”
Polonica mu je rekla da joj je otkrio gdje je bio i šta mu se dogodilo ali da ne prestaje pričati i da je presretna zbog toga. Međutim, lonac priča samo sa Polonicom, ali ne i pred drugima.
Cvrle je sjeo na malu grančicu i počeo smireno svirati. “Znači, sada imaš čarobnog prijatelja. To je predivno!” – komentarisao je Cvrle dok je polako uzimao svoje instrumente i sklapao divne melodije.
U tom trenutku, dotrčali su Bella, Medi, Mia i Max, a lonac je sjedio u Polonicinom krilu. Bella mu je prišla i ponjušila ga, a on je kihnuo.
Svi su se pogledali, a Polonica se nasmijala.
Mia je upitala: “Da li je to lonac kihnuo“ – a Polonica je rekla: “Oh, šašava si, kako će lonac kihnuti” i namignula Cvrletu.
Pouka:
- Ako nešto izgubimo, postoje brojni načini da javimo prijateljima i drugima da to tražimo i često ćemo uspjeti pronaći.
- Ako je neko bolestan, možemo mu napraviti čaj ili mu pomoći na neki drugi način ali važno je da budemo osjećajni i pokazujemo da nam je stalo.
- Nismo svi talentovani za sve, pa ako ne volimo kuhati, a volimo crtati, to je sasvim uredu.
- Imamo pravo imati tajne i dijeliti ih sa prijateljima, ali nešto možemo ostaviti i za sebe ako tako želimo.
Čiča Miča, gotova je i ova Teta Čarobnicina priča!
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
