Iako su hiljadama kilometara daleko, previranja na Bliskom istoku direktno diktiraju cijenu svakog litra goriva koji natočite u Sarajevu, Banjoj Luci ili Mostaru. Donosimo analizu kako iranski naftni sektor i strateški moreuzi drže ključeve cijena na domaćim pumpama.
Globalno tržište nafte funkcioniše kao jedan veliki, povezani bazen. Kada se zbog geopolitičkih tenzija iz njega “izvadi” i najmanja količina, ili se samo pojavi strah od zatvaranja slavina, cijene reaguju trenutno i često dramatično. Za vozače u Bosni i Hercegovini to nije samo vijest iz svijeta, već direktna najava skupljeg goriva u narednim sedmicama.
Zemlja s 12 posto svjetskih rezervi
Iran posjeduje oko 209 milijardi barela dokazanih naftnih rezervi — što čini otprilike 12 posto svih svjetskih rezervi i čak 24 posto rezervi na Bliskom istoku. Zemlja trenutno proizvodi oko 3,4 miliona barela nafte dnevno.
Na prvi pogled, iranski udio u globalnoj ponudi od oko tri posto ne djeluje presudno. Međutim, geografski položaj Irana mijenja sve. Smješten uz Hormuški moreuz, Iran kontroliše prolaz kroz koji protiče oko 20 posto cjelokupne svjetske trgovine naftom. Kroz taj tjesnac prolazi nafta Saudijske Arabije, Iraka, Kuvajta i UAE. Sama prijetnja nestabilnošću u ovom prolazu dovoljna je da cijena barela Brent nafte skoči za nekoliko dolara u samo nekoliko sati.
Kina kao “slamka spasa” za iransku naftu
Zbog zapadnih sankcija, Iran je decenijama odsječen od europskog tržišta. SAD i dalje održavaju režim maksimalnog pritiska, što Iranu onemogućava legalnu trgovinu s većinom svijeta. U tom vakuumu, Kina se pojavila kao praktično jedini kupac.
Većina iranskog izvoza završava u kineskim nezavisnim rafinerijama (tzv. “teapot” rafinerije). Za Peking, ova nafta dolazi s diskontom u odnosu na tržišnu cijenu, dok je za Teheran to jedini način da održi ekonomiju u životu. Svaki poremećaj u ovom lancu, bilo kroz nove sankcije ili fizičke blokade, prisiljava Kinu da naftu traži drugdje, što podiže cijenu za sve ostale — uključujući i uvoznike koji snabdijevaju tržište BiH.
Mehanizam snapbacka i uloga IRGC-a
Politički pritisak na Iran ne jenjava ni početkom 2026. godine. Evropska unija sve glasnije raspravlja o reaktivaciji svih sankcija UN-a putem “snapback” mehanizma, dok se pitanje statusa Iranske revolucionarne garde (IRGC) redovno nalazi na dnevnom redu u Briselu.
Analitičari kuće Rystad Energy upozoravaju da bi bilo kakva eskalacija koja bi uključivala ometanje tankerskog prometa u Perzijskom zaljevu mogla gurnuti cijenu Brent nafte prema granici od 120 dolara po barelu. Čak i bez direktnog sukoba, “premija na rizik” održava cijene višim nego što bi bile u stabilnim okolnostima.
Šta to znači za vozače u BiH
Bosna i Hercegovina ne uvozi sirovu naftu iz Irana, ali naši distributeri kupuju derivate na slobodnom tržištu gdje cijenu diktira Brent.
Matematika je jasna: svaki značajniji skok cijene barela na svjetskom tržištu prelijeva se na naše pumpe s odgodom od pet do deset dana. Procjenjuje se da rast cijene nafte od 10 dolara po barelu podiže cijenu goriva u BiH za otprilike pet do osam feninga, ovisno o stabilnosti kursa dolara.
Zaključak je jasan — dok god Bliski istok ostaje bačva baruta, vozači u BiH će cijenu te nestabilnosti plaćati pri svakom odlasku na benzinsku pumpu.
Kina kao jedini kupac
Zahvaljujući dugogodišnjim zapadnim sankcijama, Iran je izgubio pristup gotovo svim globalnim tržištima. Europska unija uvela je embargo na iransku naftu još 2012. godine, a SAD su 2018. uvele takozvani “maximum pressure” režim koji praktično onemogućava svaku kupovinu iranske nafte.
U tom kontekstu, Kina je postala praktično jedini kupac. Tokom 2025. godine više od 80 posto iranskog izvoza završilo je u kineskim rafinerijama — uglavnom u takozvanim “teapot” rafinerijama u provinciji Šandong. To je oko 1,38 miliona barela dnevno, ili otprilike 13 posto ukupnog kineskog pomorskog uvoza nafte.
Za Peking, iranska nafta dolazi s popustom od 10 do 14 dolara po barelu u odnosu na tržišnu cijenu. Za Iran, to je jedini način da uopće proda svoju naftu.
Snapback, IRGC i vojni napadi
Jesen 2025. donijela je novu rundu pritiska. U septembru, Evropska unija reaktivirala je sve UN sankcije suspendirane nuklearnim sporazumom iz 2015. — takozvanim “snapback” mehanizmom — nakon što je Iran proglašen u “značajnom neispunjavanju” svojih obaveza.
Februara 2026, EU je Iransku revolucionarnu gardu (IRGC) svrstala na listu terorističkih organizacija.
Prošle sedmice, eskalacija je dostigla novu razinu. Vojni napadi SAD-a i Izraela na iranske nuklearne objekte izazvali su paniku na globalnom naftnom tržištu. Brent je skočio na više od 100 dolara — nakratko dostigavši 108 dolara — najviše od srpnja 2022. Iran je zaprijetio napadima na tankere u Hormuškom moreuzu.
Analitičarska kuća Rystad Energy procjenjuje da bi i ograničeni udari mogli podići cijenu nafte za pet do 10 dolara po barelu. U scenariju s remećenjem tankerskog prometa, Brent bi lako mogao premašiti 120 dolara.
Šta to znači za pumpe u BiH
Bosna i Hercegovina ne kupuje iransku naftu. Ali kupuje naftne derivate čija cijena prati globalno tržište.
Svaki skok Brent cijene za 10 dolara po barelu rezultira rastom cijene benzina i dizela na domaćim pumpama za otprilike pet do osam feninga po litri — uz kašnjenje od dvije do četiri sedmice.
Pri trenutnoj razini Brent nafte oko 100 dolara po barelu, pritisak na rast cijena goriva u BiH je realan. Koliko će taj rast biti i koliko dugo trajati, ovisit će o razvoju situacije u regionu.
Za sada, jedino što je sigurno jest da geopolitika nikad nije bila dalja od nas — a nikad bliža pumpama.
Autor: N1
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
