Ljudi

Miroljub Mijatović: Vučko na Olimpijadu, a on u Pozorište

Primaj prvi vijesti na viber - besplatno - PRIJAVI SE NA OVOM LINKU
Podijeli ovu vijest:
Miroljub Mijatović: Vučko na Olimpijadu, a on u Pozorište – Svi se vraćaju u pozorište i to je ono što nas raduje, kaže Miroljub Mijatović zamjenik direktora i rukovodilac Dječije, omladinske i lutkarske scene BNP-a Zenica.

Dječija, omladinska i lutkarska scena Bosanskog narodnog pozorišta zaista je aktivna. U ovoj sezoni je planirano da ima četiri premijere…

– Dječija, omladinska i lutkarska scena BNP-a Zenica, kao i svake sezone u ovih šezdesetak godina djelovanja, naročito u posljednjih 13-14 sezona, radi jako puno. Smatramo, unutar uprave Pozorišta, da svaki dio našeg naziva treba da ima barem po jednu produkciju u pozorišnoj sezoni. Tako, ove sezone planiramo četiri premijere. Planirano je da neke od premijera budu u okviru našeg festivala IFET, a, naravno, planirana su naša učešća i gostovanja na drugim smotrama i festivalima. Počeli smo omladinskom predstavom “Hannah i Hanna”, nastavljamo decembarskom premijerom predstave o bebama “Naša budilica”, potom 25. januara za dan Dječije scene pripremamo predstavu za niže razrede osnovne škole “Kako nasmijati princezu” i negdje oko međunarodne kulturne manifestacije Zeničko proljeće (traje od 20. marta do 12. aprila; op.a.) ili na proljeće očekuje nas premijera lutkarske predstave “Pinokio”, koju radi Darko Kovačovski iz Bugarske, reditelj koji je prošle sezone režirao predstavu “Prodani smijeh”, s kojom smo učestvovali na mnogo lutkarskih festivala i osvojili tri značajne nagrade.

Slavni počeli na Dječijoj sceni

Festival IFET je naš Internacionalni festival edukativnog teatra, nešto što radi jedino BNP Zenica u našoj zemlji, festival koji u fokus stavlja predstave koje prvenstveno imaju tu edukativnu komponentu. Naravno, svaka predstava za djecu treba da ima edukativnu komponentu, ali sve nas interesuju predstave za djecu koje prvenstveno, pored estetske podloge, imaju i tu edukativnu notu.

Osim sva tri segmenta iz imena koji će imati po jednu premijeru u pozorišnoj sezoni, svoju predstavu imaće i bebe. Ovo je, čini mi se, druga takva predstava BNP-a Zenica.

– To je tačno. Prije tri godine imali smo svoju prvu predstavu za bebe. To je “Žuti maslačak”. Te predstave su se počele zadnjih desetak godina aktivnije pripremati u regionu, odnosno na prostoru bivše Jugoslavije. Takve predstave nisu novost. One su nastale davne 1974. godine u Americi. I od tada se produciraju. Ono što nama dođe kao relativno novo i mi prihvatimo ne mora značiti da počinje od nas. Mi se naslanjamo na pozorišne modele i pozorišne produkcije koje već postoje.

Dosta je poznatih glumaca koji su počeli karijeru upravo na Dječijoj, omladinskoj i lutkarskoj sceni BNP-a Zenica.

– To su, između ostalih, Tarik Filipović, Haris Burina, potom dio ansambla koji imamo sada, tu Uranela Agić-Burina, Saša Handžić, naš direktor Hazim Begagić, ja sam takođe počeo na dječijoj sceni… Imaju i mladi ljudi koji su bili na DOL sceni i završili glumu ili studiraju glumu. Imamo u planu da se vrate. Ali, nije jedina funkcija Dječije scene da pripremamo glumce, da ih školujemo i da nam se vrate. Imamo mi i scenografe i kostimografe. Imamo kostimografkinju Enu Begičević, pa Lamiju Prgudu, koja je na arhitekturi, a planira se usmjeravati prema pozorišnoj scenografiji, imamo Ishaka Jalimama, koji je završio produkciju, ostao u Pozorištu i radi. Imamo ljude koji su na žurnalistici. Naša Lamija Hodžić-Silajdžić, koja je asistent u Sarajevu na žurnalistici. Dakle, nekako kompletan krug ljudi nastojimo na neki način involvirati u Pozorište, vezati ih uz Pozorište i ono što Pozorište čini. Svi smo kao jedna porodica. Svi se vraćaju i to je ono što nas raduje.

Koliko je za Vas izazov sve ove godine raditi sa mladim glumcima?

– Naravno, to i jeste moj najveći izazov u zadnjih petnaestak godina. Raditi sa mladima i uvoditi ih u priču u pozorištu. Uticati na njih, nastojati pokazati da je to najljepše vrijeme koje provode u svojoj mladosti, to što provedu u pozorištu. Nastojati razviti ljubav prema pozorištu, učiti ih da gledaju pozorišne predstave. Nekako zajedno odrastamo, prolazimo kroz pubertet, završavamo srednje škole, odlazimo na fakultete, puno razgovaramo.

Kompletan inženjering profesionalaca

Nešto što me čini beskrajno sretnim je da na raspustu između svakog semestra u njihove slobodne dane mi stiže puno poruka i poziva na kafu da porazgovaramo o tome šta im se dešavalo u toku studija, tog semestra, da razmijenimo iskustva. U tim razgovorima nastojim im pružiti neku dozu ohrabrenja i reći da pokušavaju što duže zadržati sebe.

BNP Zenica ima najbolje uslove za rad, ima najfunkcionalniju zgradu od svih teatara u BiH. Da li DOL scena ima sve potrebne uslove za rad?

– Ono što mogu reći iz produkcijskog segmenta, iza čijeg rada stojim, jeste da BNP Zenica ima najduži kontinuitet u njegovanju predstava za djecu unutar jedne profesionalne pozorišne kuće koja nije prvenstveno registrovana kao pozorište za djecu. U ovo ne ubrajam ona pozorišta koja su registrovana kao pozorišta za djecu. Dječija, omladinska i lutkarska scena postoji od 1951. godine. U januaru ćemo imati 68. rođendan. Moramo imati na umu da nepunu godinu nakon osnivanja Pozorišta u Zenici su se počele pripremati predstave za djecu. Predstave se pripremaju po tri modela. To su djeca koja su glumci u predstavama za djecu u profesionalnom pozorištu, kombinovano djeca glumci i profesionalni glumci i ono što dominira prvenstveno u lutkarskim predstavama – profesionalni glumci u predstavama za djecu. Puno modela, puno načina i puno posla za nekog ko se želi baviti pozorištem za djecu u produciranju i pravljenju predstava za djecu, njihovoj izvedbi, kompletnoj edukaciji o pozorištu i dramskoj pedagogiji unutar toga. Dakle, mnogo je posla koji mi nastojimo ispunjavati što profesionalnije. Naš benefit je to što smo naslonjeni na BNP Zenica, zapravo bitan smo dio ove teatarske kuće. Tako da DOL scena ima kompletan inženjering profesionalaca iza sebe.

Otkud Miroljub Mijatović u ovom poslu?

– Davno je počela ta ljubav. Bilo je to 1984. kada sam nekako zajedno sa Vučkom došao. Vučko je otišao na Olimpijadu, a ja sam otišao u tadašnje Narodno pozorište Zenica na audiciju za Dječiju scenu, kojom je tada rukovodio pokojni Slobodan Stojanović. U toj masi mladih ljudi koji su pokušavali ostati i opstati tu, ja sam se izborio. Završio sam kasnije u ansamblu BNP-a Zenica.

Edukativna funkcija

Posljednjih petnaestak godina, pored svog profesionalnog glumačkog dijela posla sam u pozorištu za djecu. To sam i magistrirao – Pozorište za djecu u sistemu bh. pozorišta, doktorat mi se tiče dramske pedagogije, specijalizacija se tiče dramske pedagogije, mogućnosti pozorišta u nastavi. Smatram da se to pozicioniralo tako da trebam biti tu i nastojim dati svoj maksimum kad je u pitanju sve ovo čime se bavim u Pozorištu.

Koja je bila Vaša prva dječija, a koja prva profesionalna predstava?

– “Idi mi, dođi mi, u Nedođiji”, bila je prva dječija predstava. Radi se o predstavi koju su radili Mima i Bane Janković. Sreli smo se prije tri-četiri godine na jednom dječijem festivalu u Beogradu. Oni su bili jako bitni za razvoj Dječije scene BNP-a Zenica. Lutkarske predstave koje su oni pravili su zapravo ono što se smatra početkom lutkarstva u zeničkom pozorištu. A prva profesionalna predstava je bila “Hasanaginica” u režiji Žarka Mijatovića.

S kim od kolega iz Pozorišta Vam je bilo najkomfornije sarađivati?

– Najkomfornije mi je bilo sarađivati sa Žarkom Mijatovićem i Slobodanom Stojanovićem, koji više nisu među živima, a koji su bili vrsni pedagozi. A od kolegica sa Anđelom Ilić. Sa njom najviše sarađujem. Nekako smo skupa došli u Pozorište. Kasnije se to dopunjavalo sa Sabinom Kulenović, Erminom Nišić-Kurevija, sa kojom zajedno sada vodim edukacijski dio unutar DOL scene. Naravno, tu su i ostale drage kolege iz našeg ansambla.

Ima li neka uloga, neka određena predstava u kojoj biste željeli glumiti?

– Ima jako puno toga. Ali, ja nemam neke stvari koje zacrtavam sebi u životu. Sve ono što treba doći da odigram ću sigurno odigrati. Ne mislim da pošto-poto moram da se krvnički borim za bilo šta u životu. Jadni su oni ljudi koji nisu ispunjeni onim što dobiju u životu pa idu preko leševa.

S obzirom na to da je BNP Zenica jedino profesionalno pozorište u Zeničko-dobojskom kantonu, da li uspijevate sa DOL scenom da pokrijete ostale sredine, ostale općine u Kantonu?

– Kao centralna kulturna institucija u cijelom kantonu, BNP Zenica ima obavezu saradnje, odlaska i pokazivanja onoga što je naša osnovna funkcija – igranje pozorišnih predstava širom ZDK-a. S tim u vezi, BNP Zenica obavlja i svoju edukativnu funkciju. Dakle, pored dramskog studija, koji već 15 godina egzistira unutar Dječije, omladinske i lutkarske scene BNP-a, mi smo proširili svoju misiju, pa smo već deset godina u Kaknju, u JU Kulturno-sportski centar Kakanj, gdje realiziramo školu glume koja na kraju godine ima dvije svoje produkcije. Prave predstave za djecu i za odrasle. Zadnje dvije godine radimo sa JU Centar za kulturu Zavidovići.

Mirza Dajić

 



Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala su Agencija za promociju PRmedia s.d. i portal Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Zadnje objavljeno