Ljudi

Maja Hadžiselimović: BiH treba saradnju sa evropskim visokoškolskim ustanovama

Maja Hadžiselimović: BiH treba saradnju sa evropskim visokoškolskim ustanovama – Bh. stručnjaci su traženi, bilo da se radi o zanatskim zanimanjima ili onima za koja tek dolazi potreba. Jedno od njih je i robotika, gdje je Zeničanka Maja Hadžiselimović iskazala svoj talenat, a svoje znanje danas unapređuje u Njemačkoj. Nastoji ga kao inžinjerka robotike prenijeti i na mlade u BiH kojima preporučuje da se bore i iskoriste prilike koje se nude za studiranje u inostranstvu. Smatra da fakultetima u BiH nedostaje više saradnje sa evropskim visokoškolskim ustanovama, kao i da nedovoljno koriste mogućnosti koje bi im otvorila saradnja sa stručnjacima koji su porijeklom iz BiH.

Inžinjerka robotike Maja Hadžiselimović iz Zenice radi na razvoju robotskih sistema i industrijskog egzoskeleta u njemačkom gradu Augsburgu. U jednu od najrazvijenijih država svijeta stigla je tokom postdiplomskog studija.

„U Augsburg sam došla zapravo iz Novog Sada, gdje sam radila svoju posljednju godinu na master studiju. U toku tog master studija bila je obavezna studentska praksa koja je trebala da se odradi. Naravno, prioritet je bila Njemačka, zbog stanja industrije i stepena razvijenosti robotike u Njemačkoj, ali sam sasvim slučajno došla do ove prakse u Augsburgu na koju sam se prijavila. Nakon šest mjeseci prakse ostala sam da odradim praktični dio svog master rada. Nakon toga sam ostala stalno zaposlena.“

„Ja se bavim integracijom robota u neki proizvodni proces. Najčešće je to auto industrija, u Njemačkoj ali i u svijetu. Radila sam na sistemima BMW u Americi i Kini, trebala bih, vjerovatno, ove godine i u Meksiku.“

U Njemačkoj je dobila priliku da unaprijedi vlastito znanje, ali i da pomaže mladima u Bosni i Hercegovini.

„Nastojim da svoje znanje koje sam stekla ovdje prenesem i na mlade, na studente, ali i na srednješkolce, možda i djecu u osnovnoj školi. Tako sam postala i nacionalna koordinatorica za Evropsku sedmicu robotike za Bosnu i Hercegovinu, te sam organizovala različite radionice u mnogim gradovima BiH. Prošle godine, u novembru, organizovali smo jednu edukativnu ekskurziju za trideset učenika iz svih gradova Bosne i Hercegovine i deset njihovih nastavnika. Iskoristila sam, tako da kažem, svoje konekcije koje sam ostvarila ovdje u Augsburgu, kako bih doprinijela i edukaciji djece u Bosni. Kroz razne inicijative organizacija, kao što su Naša djeca iz Zenice, Inicijativa IT girls, koja podupire djevojke da se bave programiranjem i tehnologijom, sa njima sam imala dosta radionica, njihova sam ambasadorica da promoviramo tu ideju da okupimo što više djevojaka u IT sektoru. Nadam se da ćemo uspjeti u tome.“

Svoje obrazovanje Maja Hadžiselimović je započela na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu. Nakon tri godine studiranja u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, školovanje je, kao dobitnica jedne evropske stipendije, nastavila u Mariboru, u Sloveniji.

„Tu sam živjela godinu dana i studirala. Nakon toga sam se preselila u Novi Sad, gdje sam okončala svoje studije. Posljednja diploma mi je Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu, sa odsjeka mehatronika, tako da mogu reći da sam poprilično kroz školovanje iskoristila prilike koje se nude u obliku prakse, stipendija, nekih radionica, razmjena koje se nude, što svakako preporučujem svim studentima, s kojim god pričam, da što više iskoriste opcije koje im se nude, jer ih u današnje vrijeme zaista ima mnogo.“

BiH

Studenti iz Bosne i Hercegovine dragocjena iskustva mogu steći kao volonteri širom svijeta, a kao ilustracija može poslužiti i primjer naše sagovornice.

„Ja sam, na primjer, obavljala volontersku praksu u Tajvanu, gdje sam radila kao učiteljica u jednoj osnovnoj školi. To iskustvo zaista, ne da kažem da mi je promijenilo život, ali ga je oplemenilo u svim pogledima. Zato mislim da je stvarno šteta pored svih ovih prilika ne probati i ne vidjeti šta ima vani. Ne zato da bismo ostali vani, nego da bismo proširili svoj krug prijatelja, krug poslovnih konekcija koje kasnije mogu i doprinijeti da u BiH ostvarimo neki posao, neku stručnu karijeru.“

Nakon školovanja u Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Srbiji, Maja Hadžiselimović kaže da postoji dosta prostora za poboljšanje nastave na elektrotehničkom i drugim fakultetima u Bosni i Hercegovini.

„Mislim da imamo slab broj časova prakse. Studentske prakse na našim fakultetima uopšte nisu obavezne, što je velika šteta. Da bar jedan student u pet godina bar sedam dana odradi u nekoj firmi. Također, učešće naših fakulteta u evropskim projektima je poražavajuće. Ne radimo dosta na umrežavanju sa evropskim fakultetima. Mi se uvijek hvalimo stručnjacima koje imamo vani, ali nekako nikako da ih integrišemo u to naše školovanje, nikad da iskoristimo te stručnjake na način da pokušamo promijeniti nešto u obrazovanju. Sve je to super, oni će doći, održati neko predavanje, ali kako zaista iskoristiti te veze vani? Poslati studente na praksu, pa kada se vrate, započeti s njima nešto. Mislim da nam fali tog planiranja i fali nam kontakata s Evropskom unijom, sa pojedincima, sa fakultetima, s univerzitetima.“

Kao primjer iz kojeg nadležni za visoko obrazovanje u Bosni i Hercegovini mogu dosta naučiti, inžinjerka robotike Maja Hadžiselimović navodi Fakultet tehničkih nauka u Novom Sadu.

„Ako ne možemo da se baš poredimo s nekim univerzitetima u Njemačkoj ili Francuskoj, možemo bar od ovih naših, bliskih fakulteta da prepisujemo. Možemo da prepišemo od fakulteta u Novom Sadu čije su inicijative na kraju dovele do otvaranja prve digitalne farme u Srbiji. Ne moramo težiti baš najboljem, ali sigurno možemo iskoristiti neke konekcije koje imamo, koje su bliže nama.“

slobodnaevropa.org

loading...