Najave o „spašavanju“ Nove Željezare Zenica otvaraju ozbiljno pitanje na čemu se zaista temelji finansijska stabilnost Energoinvesta. Dok iz sarajevskih političkih krugova dolaze najave da bi Energoinvest, uz podršku Vlade FBiH, mogao imati ključnu ulogu u preuzimanju i stabilizaciji Nove Željezare Zenica, finansijski podaci dostupni javnosti otkrivaju značajno drugačiju sliku. Firma čija je finansijska stabilnost u velikoj mjeri zavisila od specifičnih tržišnih okolnosti i odluka o formiranju cijena gasa u Federaciji Bosne i Hercegovine nije garant prosperiteta.
Kad minus postane plus
Dio javnosti smatra da je Energoinvest jedna od rijetkih velikih kompanija koja je uspjela preživjeti tranziciju, rat, privatizacijske lomove i višedecenijsko urušavanje industrije. Međutim, analiza poslovanja samo posljednje dvije godine (2024. i 2025.) pokazuje da je dobit kompanije prvenstveno rezultat zadržavanja razlike u cijeni gasa, a ne posljedica investicija, modernizacije, proizvodnje i izvoza. Pad cijena gasa tokom 2024. i 2025. godine bio je direktno povezan sa formulom obračuna koju Energoinvest koristi prema ruskom dobavljaču Gazpromu, ali i sa globalnim kretanjima cijena i oscilacijama između dolara i eura.
Tri smanjenja cijena (10/24 – 1,40%; 01/25 – 2% i 10/25 -1,63%) su osjetili građani, ali ne i (uglavnom) industrija što je omogućilo prihode. Da je kompletno pojeftinjenje preneseno na tržište, Energoinvest bi izgubio više od 15 miliona konvertibilnih maraka prihoda i godinu završio u minusu. Umjesto dobiti od 13,56 miliona KM kompanija bi imala gubitak od približno 1,8 miliona KM. Hvalisanje menadžerskim sposobnostima u uslovima monopola nad gasom stoga je neutemeljeno, jer ostvarena dobit nije rezultat upravljačke izvrsnosti, već tržišne pozicije.
U tom kontekstu, postavlja se logično pitanje: kako kompanija koja balansira između simbolične dobiti i potencijalnog minusa može nositi teret stabilizacije industrijskog sistema kakav je Nova Željezara Zenica, koja zahtijeva ogromne energetske kapacitete, povoljne cijene energenata i investicije mjerene stotinama miliona eura. Bez realnih investicija i održivog poslovnog modela, priče o „spašavanju“ ostaju politički narativ, a ne ozbiljno industrijsko rješenje.
Problemi na tržištu
Državna makedonska kompanija za prijenos električne energije (MEPSO) pokrenut će arbitražni spor protiv sarajevskog Energoinvesta težak 19 miliona eura zbog propalog projekta izgradnje dalekovoda od Bitolja do granice sa Albanijom, objavio je 360stepeni.mk, prenose mediji u regionu. Naime, Energoinvest je trebao da gradi dalekovod od Bitolja do granice sa Albanijom, ali je MEPSO jednostrano raskinuo ugovor nezadovoljan kako napreduju radovi. Međutim, u predarbitražnom postupku odlučeno je da MEPSO mora platiti šest miliona eura odštete Energoinvestu.
Nakon toga u makedonskom preduzeću donose odluku o pokretanju arbitraže, a to je prije nekoliko dana novinarima saopštio generalni direktor MEPSO-a Burim Ljatifi. On kaže da će tražiti odštetu od 19 miliona eura jer je Energoinvest, u predviđenom roku izgradio samo 24 od planiranih 269 stubova, što predstavlja svega 4,4 posto ukupnih radova. Govoreći o hronologiji događaja, Ljatifi je rekao da je ugovor sa sarajevskim Energoinvestom potpisan 2020. godine kao ključ u ruke, što prema zakonima obuhvata vrijednost svih nepredviđenih radova i strogo isključuje mogućnost promjene cijena.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
