Kultura

Krajinović čita poruku za Svjetski dan teatra

Primaj prvi vijesti na viber - besplatno - PRIJAVI SE NA OVOM LINKU
Podijeli ovu vijest:

Krajinović čita poruku za Svjetski dan teatra  – Na inicijativu Međunarodnog pozorišnog instituta (ITI), već više od 50 godina, od 1961. godine, svakog 27. marta širom svijeta obilježava se Svjetski dan pozorišta.

Bosansko narodno pozorište Zenica ovaj će Svjetski dan tradicionalno obiježiti izvedbom predstave. Ove godine publika će ovim povodom moći gledati predstavu “Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali”, u režiji Mirjane Karanović, a ovogodišnju međunarodnu poruku će pročitati glumac BNP Zenica Robert Krajinović.

Ova tradicija je započela 1961. godine, na devetom ITI kongresu, kada je tadašnji predsjednik Arvi Kivimaa iz Finske, predložio na oduševljenje svih da se započne sa proslavom Svjetskog dana pozorišta. Od tada se svakog 27. marta (na dan otvaranja Teatra nacija 1962. u Parizu) obilježava Svjetski dan pozorišta.

Svake godine nacionalni centri Međunarodnog pozorišnog instituta i čitava međunarodna pozorišna zajednica organizuje razne pozorišne manifestacije u znaku obilježavanja ovog dana, od kojih je najvažnija tradicionalna međunarodna poruka koju, na poziv ITI-ja, uvijek piše pozorišna ličnost svjetskog ugleda. Poruka se čita pred desetinama hiljada gledalaca u pozorištima, prevodi na više od 20 jezika, štampa i emituje u stotinama novina, časopisa, radio i tv stanica na svim kontinentima.

Žan Kokto (Jean Cocteau) je napisao prvu poruku za Svjetski dan pozorišta 1962 godine, a autor ovogodišnje poruke je svjetski priznati pozorišni reditelj, profesor i osnivač Moskovske škole dramskih umetnosti Anatolij Vasiljev iz Rusije.

MEĐUNARODNA PORUKA ZA SVJETSKI DAN POZORIŠTA 2016.

“Da li nam je potrebno pozorište? Pitaju se hiljade profesionalaca razočaranih u pozorište i milioni ljudi koji su ga se zasitili. Zašto nam je potrebno? U godinama kada je scena toliko beznačajna u poređenju sa trgovima gradova i državama gde se odigravaju prave tragedije stvarnog života. Šta će pozorište nama? Pozlaćeni balkoni, baršunaste fotelje, grimizne kulise, uzvišeni glasovi ili naprotiv – crne kutije, isprskane blatom i krvlju, gomile bjesnih, nagih tijela. Šta pozorište može da kaže? Sve! Pozorište može da kaže sve. I kako bogovi na nebu žive, i kako zatvorenici čame u tamnici, i kako strast podiže, i kako ljubav nestaje, i kako nam dobri ljudi ne trebaju, i kako vlada obmana, i kako ljudi žive u stanovima, a djeca – u izbjegličkim kampovima, i kako se vraćaju u pustinju, i kako se rastaju sa najbližima, pozorište može da govori o svemu tome. Pozorište je postojalo i zauvijek će ostati. I sada, u ovih pedeset ili sedamdeset posljednih godina, naročito je potrebno. Zbog toga što od svih drugih umjetnosti samo pozorište ide iz usta u usta, od oka do oka, iz ruku u ruke i od tijela ka tijelu. Njemu ne treba posrednik između čovjeka i čovjeka svijetla strana svijeta nije jug, ni sjever, nije istok, ni zapad – pozorište je svijetlo samo po sebi, svijetli na sve četiri strane, odmah prepoznatljivo svakom neprijateljskom ili prijateljskom čovjeku. Potrebno nam je raznovrsno pozorište. Arhaične forme teatra biće nam potrebne prije svih drugih. Ali ritualne teatralne forme ne bi trebalo da budu u suprotnosti sa pozorištem civilizovanih naroda. Sekularna kultura je isključiva, „kulturna informacija” zamjenjuje jednostavne suštine i susret sa njima. Pozorište je otvoreno. Ulaz je slobodan. Dođavola sa gadžetima i kompjuterima – idite u pozorište, zauzimajte redove u parteru i na balkonima, slušajte riječi i gledajte u žive slike – pozorište je pred vama, nemojte ga zanemariti i ne propuštajte ga u svojim užurbanim životima. Pozorište je potrebno svima. Samo jedno pozorište nije nam potrebno – to je pozorište političkih igara, političko pozorište mišolovki, pozorište političara, pozorište politike. Pozorište dnevnog terora – pojedinačnog i kolektivnog, pozorište leševa i pozorište krvi na trgovima i ulicama u glavnim gradovima i u unutrašnjosti, između religija i etničkih grupa”.

Anatolij Vasiljev



Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala su Agencija za promociju PRmedia s.d. i portal Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Zadnje objavljeno