Neki će reći, zlato ali koje ne sija. Tekst ću započeti stihovima grupe Elemental, stihovima koji mnogo govore…-Šuti, jer šutnja je zlato, Bit ćeš bogat, jer šutnja je zlato, Pregrizi jezik, jer šutnja je zlato, Živiš da ti prođe vrijeme neka drugi nosi breme, Nijemi smo, šutimo. Pitaš me puno, ostavi sad to, diraš što ne smiješ, šutnja je zlato, vrtiš se u krug, stani na loptu, previše radiš, ostani duže, kako si druže, Bože pomozi prati moj pogled dobro te vozi, gdje si ti jučer, nisu te našli, bili su svi što niste došli? Pare su petkom, subotu lomiš, birtija, utvrda, napad na juriš, nula od čovjeka čude se ljudi, ebeš mi sve a svi ste vi ludi….
Stihovi su jedno a stvarnost je drugo iako često tekstopisci u svojim tekstovima upravo izražavaju svoje viđenje stanja u drušvu ali na način da ga mnogi ne shvataju iz razloga što ih ta ista stvarnost ne interesuje iz ko zna kojih razloga a počesto i radi ličnih interesa. Pa onda šute, šute da bi šutjeli ili???
Jedan radi po svom, drugi također, ovi treći šute. Ja ne šutim nego da ne bi šutio ja pitam, -Zašto ljudi šute? Pitam i što mnogi pitaju, kako preko raznih printanih medija tako i preko drušvenih mreža koje postaje mjesto svađe i raspravljanja jednih s drugima što se dešava svakodnevno.
Da li oni što šute pravdaju to svojom dobrotom vjerujući da će ih dobrotom pobijediti kao i svojom velikodušnošću. Da li to oni rade da bi izbjegli komplikacije vjerujući da njihova dobrota može neutralisati agresiju i prisiliti ih da promijene svoje omraženo mišljenje o njima.
Svojom šutnjom oni su tu da ugode svima i jednom i drugom, ali i pored toga oni im nisu dovoljno dobri ali ni dovoljno loši. Misle da mogu naći rješenje ako se ne uvlače u probleme sa njima vjerujući u to da ako im se suprotstave da će im dati više moći nad njima i stvarati još veće prepreke od onih koje već stvaraju.
Ili naprotiv, čuvaju svoj lični život, život od stresa pa zato pribjegavaju onim jednostavnim ignorisanjem, šutnjom.
Uvriježeno mišljenje u narodu je da je govorenje slabost, poredeći to time da djeca i starci vole puno pričati, kao i da je šutnja snaga velikih ljudi ili pak misle da o onom o čemu se ne može govoriti da treba o tome mudro šutjeti.
Izreka, mudar je onaj koji zna pametno šutjeti ,ili šutnja je najbolji nadomjestak za pamet, padaju u vodu u ovim našim vremenima. Treba barem reći, šutimo zato i zato, ili jednostavno ignorišemo sve to, ili da ne bi bili pod stresom, ili što reče mudrac: ,, Šutnja je velika budala “!
Reci barem, šuti ili kaži nešto bolje od šutnje, jer, ponekad šutjeti je znak mudrosti, stalno šutjeti je znak gluposti!
Zaključak: Jedan citat nepoznatog autora koji se uklapa u ovaj tekst:
“Znate šta, zaboravite vi i pristojnost i šutnju, zaboravite i te nivoe na koje se ne treba spuštati. Za neke ljude se vrijedi spustiti pa ih staviti na njihovo mjesto, zaboravite vi to zlato od šutnje. Šutnja nije zlato. Šutnja je otrov, otrov koji progutaš svaki put kad nekom ne odgovoriš na uvredu ili omalovažavanje iz pristojnosti, ti šutiš i gutaš ono što bi trebalo da kažeš, a u tebi se malo po malo stvara otrovna kugla koja ti jede iznutricu. Grize te i proždire i svakim danom sve je veća, a ti šutiš”. ZAŠTO?
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
