1.
U nekom od brojnih intervjua američki pisac William S. Burroughs kaže: „Nakon samo jednog pogleda na našu planetu, objektivan bi posjetilac iz svemira poručio: ‘Želim razgovarati s vašim menadžerom.’“
Ili, što bi svaki majstor s bosanskog, srpskog ili hrvatskog jezičkog područja rekao: „Ko vam je ovo radio?“
U posebno su teškom stanju gradovi. Pošto su diljem Zemlje odavno postali magnetno privlačni centri migracije, gradske cjeline teško se nose s prilivom stanovništva i znatan broj njih puca po (infrastrukturnim) šavovima. Naravno, ima gradova koji uspješno oplođuju prihode od poreza pa novac ulažu u sopstveni razvoj, ali o njima ovdje nije riječ.
2.
Voda, struja i kanalizacija tri su osnovne infrastrukturne cjeline. Za vrat im puše četvrta: parking prostor, koji postaje globalni problem. Obitelji koje su 2000. godine imale jedan auto danas ih logikom demografskog razvoja imaju tri ili četiri. Od dva turistička centra udaljena pedesetak kilometara, bolje će poslovati i više novca zaraditi onaj koji ima kvalitetnije uređen parking. Tržni centri propadaju ili beharaju ovisno od mogućnosti ostavljanja auta oko njih.
3.
Postoje predviđanja po kojima će sadašnji način posjedovanja automobila postepeno odumirati. Dajemo ogromne novce za nešto što koristimo jedva sat dnevno, a 23 sata je u stanju beskorisnog mirovanja. Druga polovina čovječanstva još je radikalnija po neučinkovitosti. Pet dana auto im miruje, a dva dana koriste ga po sat ili dva.
Ali danas ništa ne možeš uraditi i nigdje stići bez auta. Gradske uprave koje samo krkaju zgrade u ionako pretrpanim urbanim površinama, a ne vode računa o parking mjestima, uskoro počnu otimati kvadrate od parkova i drvoreda, škola i bolnica, kulturnih ustanova. Urbanisti se bore i dovijaju na najrazličitije načine. Svjetlo na kraju tunela mogla bi biti spoznaja da su prošla vremena poslovnih prostora u prizemljima novogradnji i da sve češće na njihovom mjestu niču garaže. Kupiti stan bez parking mjesta smatra se lošom životnom odlukom.
4.
Savremeni grad izazovna je urbanistička, sociološka i arhitektonska disciplina, o njemu mnogi raspravljaju jer zaokružene urbane cjeline doživljavaju ekspanziju koju često prate kolapsi sistema i infrastrukture.
Ovo nije novi fenomen, s njime se uprave bore već decenijama. Prvobitna logika nalaže da se grad svija i formira oko potreba ljudi. Nažalost, već decenijama u prvom su planu potrebe auta. Važnije je kuda će proći neka transferzala nego gdje sazidati vrtić. Vjerovatno se nikada nije desilo da se neki put dislocira zbog obdaništa, ali u Sarajevu se spremaju izmjestiti kompletnu zgradu zbog potreba nove ceste.
5.
U nas još postoje gradovi kroz koje prolazi glavna državna magistrala, u Hercegovini imamo najmanje tri takva, Mostar, Jablanica i Konjic. Saobraćaj u ovoj zemlji mnogo govori o tome ko je sve ugrožen, a ko ne. Nakon što smo kroz Hercegovinu dobili autoput koji nas spaja s Hrvatskom, što je pothvat za pohvalu, paralelno s njim pravi se i brza cesta, vrijedna skoro milijardu maraka. Također, putno smo spojili prenapučeno selo Ravno s mjestom u Hrvatskoj zvanim Slano, ali o vapijućem povezivanju Tuzle i Sarajeva nema ni govora. U gradovima pogledaj parkinge, a u državi puteve i sve će ti se samo reći o politici, racionalnosti i ugroženosti.
6.
Mudro planiran i građen, grad je uvijek mjesto mogućnosti, a u loše vođenim urbanitetima mogućnosti nikada ne pređu u materijalni svijet. Ako postoji neko mjesto u vašoj okolini u kojem je gužva sve veća, a pronalazak parkinga ravan dobitku na lotu, onda znajte da njime ne upravlja struka nego politika. Odnosno korupcija, tj. investitori. Ko je god prodao javni interes zarad sto ili dvjesto hiljada maraka, smanjio je pulmološki kapacitet općinstva, tj. mogućnost disanja za bitan procenat. Bosanskohercegovački gradovi od novembra postanu tako veličanstveno zagađeni da to sad predstavlja ozbiljne prijetnje planinama, u njih nagrne ko god može i ko inače planine očima vidjeti ne može. Na samom smo vrhu svih svjetskih zagađenja. Sarajevo jedva da je napustilo listu najgranatiranijih gradova, a već je suvereno zasjelo na spisak najzagađenijih.
Nesuđeni balkanski Dubai osta malo, neuhranjeno Sarajevo.
7.
A kada se smog pun toksina spusti i do vjetrovite Hercegovine, onda je jasno da ćemo još decenijama biti dio svijeta koji ne zna za napredak. Kako se koja politička grupacija bori za vlast, iz opozicije poručuje da je zagađenje nepodnošljivo i da nešto hitno treba poduzeti. Čim se dokopaju fotelja i tendera, mijenjaju mantru i ona u novom obličju glasi – ne može to preko noći.
8.
Jedna od težih, a slabo registriranih posljedica prelaska s novina na portale je gašenje gradskih hronika.
Gradska hronika bila je najpotcjenjenija rubrika u svakoj novini, u njoj su se klesali početnici, a urednici završavali po kazni, a zapravo govorimo o fundamentalnom segmentu svakog medija. I života. Pitanje kanalizacije, asfalta, vode i parka važnije je od toga kakav su burek jeli stranački pregovarači po hotelima i restoranima širom Bosne, dok zarađuju svoje precijenjene plate. Iskreno govoreći, zaboli nas sve zajedno neka stvar kakav je njihov burek, ali nam je prevažno kakvu vodu pijemo i da li fekalije prodiru u vodovodne cijevi.
Možete li navesti makar jedan portal koji danas ima razgranatu gradsku rubriku s deset ili petnaest novinara?
Shvatate li koliko je vaš život lošiji otkako nema novina? Tada vas je deset ljudi po jednoj redakciji izvještavalo o ključnim dešavanjima u gradu, općini, mahali, danas počesto nema ni jednog.
9.
Efikasna uprava zamišljena je kao servis koji rješava probleme vode, zelenila, čistog zraka i svega što svrstavamo pod udomaćeni pojam komunalija. U Sarajevu je vlast zakazala u većini oblasti. Dok je gradom harala SDA, sve se znalo, ovi su rođeni lopovi, ukrast će cipele ispred džamije, a kamoli neće budžet i građane koji glasaju za njih. E onda su došli novi, kunući se da će okrenuti list i riješiti najteži problem Sarajeva – zagađenje. Pod njihovom upravom malo je šta krenulo na bolje. Najveći pomaci napravljeni su u javnom prevozu i saobraćajnoj infrastrukturi. Začudo, stara vlast, aktuelna opozicija, najviše osporava baš taj segment funkcioniranja. Što li?
U međuvremenu, indeksi zagađenja samo čekaju novembar. Sarajevo pa Lahore, Lahore pa Sarajevo i tek ponekad uleti New Delhi, kao faktor iznenađenja.
10.
Tuzla, Banja Luka, Zenica, Lukavac, Kakanj, sve su to sarajevski nivoi zagađenja, a u igru se – teško je povjerovati – povremeno uključuje čak i tradicionalno prozračni Mostar. Moderna država u Bosni i Hercegovini doživljava neke od težih trenutaka u povijesti vladanja. Pa nama je vjetar postao najveći prijatelj, samo od njega zavisi koliko će beba u život krenuti s oštećenim plućima. Političke pravde radi, Sarajevu bi trebalo oduzeti status grada i dodijeliti ga Piramidi vjetra u Visokom. Tamo se pozitivni joni bar ne vide, a u nas se zagađenje može rezati, da prostite – nožem, toliko je gusto i vidljivo.
E eto šta društvo gubi samo zato što izumire tradicionalno novinarstvo, a vi slobodno raspalite da su novinari lažljivi, jer time direktno amnestirate one koji su vam sve ovo uradili. Čisti zrak je test. Pravo na čisti zrak je fundamentalno ljudsko pravo, a ovdje su ga stotine hiljada ljudi lišeni. Kad bi se sada nekim čudom pojavila ekspertna snaga kadra da riješi nagomilane probleme, znate šta bi se desilo? Zatjerali bi je i vlast i opozicija, jer nikom od njih ne odgovara da se problemi riješe.
11.
U zemlji u kojoj svi kradu, poštenje je postalo pobuna. Ubi nas loš javni menadžment. Zadnji put nešto što se zove dobra politika imali smo prije prvih demokratskih izbora, a ta je vlast, iako pristojna u usporedbi sa svime što je došlo nakon nje, zapravo bila vrlo, vrlo loša.
A onda je počeo pičvajz.
Iz lošeg u gore. Loša politika generira nezadovoljstvo.
Nezadovoljstvo generira bijes.
Bijes generira novu lošu politiku.
Nikad se nećemo iščupati…
Autor: Ozren Kebo/analiziraj.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
