Kako od malog napraviti maksimum? Poslije gledanja sjednice općinskog vijeća Zenica i slušanja izlaganja o prijedlozima rješenja grijanja grada Zenice, u prosjećno obaviještenom slušaocu javi se mnogo pitanja i nedoumica. Naročito ih je mnogo nakon izlaganja činjenica i načina kalkulisanja investicionih troškova i konačne cijene grijanja, što je obrazložio predstavnik firme Arcelor Mittal Zenicai gđa Azra Sivro.
Pođimo redom od nekih nespornih činjenica kao :
– u svakom metalurškom postrojenju tipa proizvodnje željeza i čelika se izgradi i postrojenje visoke peći u kojem se vrši proizvodnja čelika. Da bi se proces obavio vrši se punjenje agragata visoke peći sa rudom, svim ostalim potrebnim sirovinama, energentima tipa koksa i ostalim potrebnim komponentama. Osnovni proizvod dobijen obavljanjem čitavog procesa je ŽELJEZO koje ide na daljne tretmane. Pri odvijanju ovog procesa dobijate i visokopećni plin i činjenica je da je on u ovom procesu nus-proizvod.
– da bi dobili koks koji je osnovni energent za ovaj proces trebate imati i postrojenje koksare. Za ovo vam treba kvalitetan ugalj i postupkom koksovanja u postrojenju koksare dobijate osnovni konačni proizvod – KOKS. U toku odvijanja procesa, pored ostalih materija nastaje i koksni plin – koji je takođe nus – proizvod.
– prema ovome u oba postrojenja pri odvijanju procesa dobijate pored osnovnih proizvoda- željeza i koksa i NUS PROIZVODE – visokopećni i koksni plin, koje možete poslije prečišćavanja koristiti kao energente u daljnim procesima.
– šta ćete raditi sa ovim plinovima je vaš izbor i često u situaciji limitirannog korištenja, nepostojanja potrebe za iskorištenjem ili nemogučnosti korištenja za određene svrhe vrši se spaljivanje ovih plinova na. tzv bakljama i to je česta situacija i u željezari u Zenici.
Nakon ovih napomena koje nisu sporne, nastupa predstavnik Mittala koji nam elaborira njihov način razmišljanja u ovoj situaciji. Ulazna cijena ovih energenata ( da ne izgubimo iz vida – NUS PROIZVODA ) se hipotetički pretvara po energetskoj vrijednosti u ekvivalent snage električne energije što je osnova na koju se kaleme svi ostali troškovi da bi na kraju “zidanja” došli do njihove konačne cijene grijanja prema gradu.
Ako se vratimo na činjenicu da ova postrojenja ( i sa i bez sistema grijanja grada Zenica ) prvo trebaju MITTALU i da ih oni svakako trebaju graditi radi daljeg rada kompanije , pa je nakon ovoga prethodno iskorištena otpadna toplota na daljnem raspolaganja za ili bacanje ili grijanje grada Zenice, Kada zamijenite teze ( što bi političari rekli ) onda u prvi plan dođe zadnja stavka. U ovom slučaju umjesto nezaobilazne potrebe za obavljanjem normalnog tehnološko procesa dođe potreba grijanja grada i onda ste u stanju i dirigovati uslove gradu. Uprkos činjenici da se i čitav proces grijanja grada odvija kao NUS PROCES poslije zadovoljenja tehnolških procesa u Mittalu.
Ovako obrnuto postavljenim slijedom riješavate još neke probleme kao:
– dobijate alibi da postrojenje koksare koje je zastarilo i kojem je več istekao vijek trajanja MORA POSTOJATI i raditi i dalje, zasad takvo-kakvo je,
– da možete spaljivati koksni plin koji ima veći procenat SO2 i za što se Mittal već izjasnio da ne misle ulagati u proces odsumporavanja koksnog plina što im je veliki trošak,
– skriveno riješavate i eliminaciju aromatskih ugljikovih jedinjenja koji su najopasnija hemijska jedinjenja koja nastaju u procesu koksovanja kao benzena, benzen-apirena i koji su jedna od najopasnijih jedinjenja po ljudsko zdravlje i koja su dokazano kancerogena i mutagena.
Prema ovome, kada Vam na osnovu korištenja visokopećnog i koksnog plina ( koje Mittal dobija besplatno tokom procesa ) iskalkulišu cijenu grijanja prema gradu, možete nagađati koja bi cijena bila u slučaju da moraju “ložiti” zemni plin, ako ga i bude dostupno u kriznim situacijama.
Ovako postavljenim redosljedom i prioritetima naturili ste svoju tehnološku potrebu bez koje ne možete raditi kao nus pojavu jer je grijanje došlo u prvi plan, uvlačite u sufinansiranje i grad koji ruku na srce ne može bez grijanja, s time da je konačni većinski vlasnik postrojenja Mittal, koji će ( kojeg li apsurda ) sutra sam sebi naplačivati troškove isporučene energije. Još da nam je ovu filozofiju ( kako bi bilo kad bi bilo – tj. dobijeni vosokopećni i koksni plin pretvoriti u el.energiju ) primjeniti i na stvarnu situaciju pa recimo zamisliti da smo površinu na kojoj je Mittal zasijali ljekovitim travama ili cvijećem. Kako bi nam mirisalo i koliku bi zaradu imali. Nažalost, stvarna je situacija je mnogo crnija. Dakle, ako pretpostavimo da grad Zenica neće grijanje iz Mittala, firma opet MORA investirati i nabaviti opremu i ložit će nesmetano i dalje obe vrste plina, čiji će vjerojatni višak ljeti opet spaljivati. A nama tek predstoji borba protiv i SO2 i poliaromatskih jedinjenja iz koksare.
PS. Ovaj komentar je stav građanina Alibegović Zlatana.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
