Đulferi Avdić je umrla prošle godine i tako postala dio tužne statistike osoba iz Bosne i Hercegovine koje su preminule tokom čekanja na terapiju za karcinom koji je, u njenom slučaju, metastazirao.
Možda je i prigodnije reći da je umrla od posljedica nebrige nadležnih, riječima onih koji znaju kako su hladne bolničke čekaone i duge noći bez lijeka. Tačnije, lijeka ima, ali su od svega duže liste čekanja ili “liste smrti”.
Tu su i liste lijekova za onkološke pacijente koje već šest godina nisu revidirane. Tako, recimo, pacijentima se prepiše terapija, ali ona nije registrovana u Bosni i Hercegovini ili nije dostupna pa su pacijenti osuđeni na humanitarne organizacije ili liječenje van zemlje, ukoliko im finansijsko stanje to dopušta.
Postoje i primjeri kada je neki lijek namijenjen za liječenje više vrsta raka, ali nije na listi lijekova ili jeste samo za jednu vrstu raka. To uzrokuje da pacijenti od javnog zdravstva ne mogu dobiti lijek, ukoliko boluju od drugih vrsta raka.
Stručni kadar je više puta urgirao da se uradi revizija lijekova jer se nekada koristi i terapija koja se u svijetu davala prije, na primjer, deset godina. U drugim zemljama se koriste inovativni lijekovi, a u BiH zastarjeli.
Ovo isto neažuriranje znači da se kršio i zakon (op.a. Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata) koji nalaže da se barem jednom godišnje ovo učini dok neke zemlje to čine i više puta godišnje.
Statistika koja govori dramatične podatke
Nažalost, statistika je zaista obojena tamnom bojom u ovim slučajevima. Grafikon koji prikazujemo pokazuje broj oboljelih žena od karcinoma dojke (C50) i broj umrlih žena od karcinoma dojke (C50) u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu od 2013. do 2024. godine.
Tako je 2013. godine taj broj iznosio 304 žene, a deset godina kasnije 335.
Zabrinjavajuće su i smrti pacijentica pa je tako 2013. godine taj broj iznosio 265, a 2023. godine 320.
Međutim, teško da ove podatke zabrinjavaju nadležne koji se u rijetkim istupima bave upravo ovim.
Ko kome duguje novac?
Novac za finansiranje lijekova potječe od Fonda solidarnosti koji je osnovan za pružanje zdravstvenih usluga i liječenja u inostranstvu te da se osigura kupovina lijekova za najteža oboljenja.
Ovaj fond se finansira od doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje te bi Vlada FBiH trebala dalje uplaćivati te iznose iz budžeta. Međutim, to se ne događa pa je tako prošle godine uplaćen “najveći iznos”, tačnije 26 posto od onoga koliko je traženo.
Ovo je, kao posljedicu, dovelo do lista čekanja. Napomenimo da se radi o problemu koji ni ranije vlade nisu riješile.
Ured za reviziju institucija FBiH je utvrdio da ranije komisije Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH nisu uspostavljale liste čekanja onako kako to nalaže uputstvo, o čemu je Žurnal pisao. Fokus su stavili i na to da se nije mogao utvrditi način kako su liste sastavljene.
“Prezentovane su liste čekanja, uvidom u koje smo konstatovali da komisije za izdavanje saglasnosti za liječenje osiguranih osoba na teret Fonda solidarnosti FBiH u radu nisu koristile propisani obrazac LP-1, već su vodile liste čekanja u formi koja ne sadrži sve podatke koji su navedeni u obrascu LP-1. Imajući u vidu da ove liste ne sadrže broj bodova, nije moguće utvrditi način na koji su sastavljene, odnosno da su sastavljene u skladu sa kriterijima propisanim u Uputstvu o uspostavi liste čekanja za lijekove sa Liste lijekova Fonda solidarnosti FBiH”, naveli su revizori.
Enida Glušac, predsjednica Udruženja Renesansa je za Klix.ba rekla da je nešto bolja situacija u Kantonu Sarajevo i Bosansko-podrinjskom u vezi lista čekanja jer su donijeli odluke da preuzimaju svoje pacijente.
Bez pacijenata iz ova dva kantona, na listi čekanja za kupovinu lijekova je oko 1.000 pacijenata iz drugih kantona u FBiH, kao i na listi za terapiju.
“Grade autoputeve, samo je pitanje ko će im se voziti?”, upitala je Glušac.
Šutnja i “guranje pod tepihom”
Nažalost, ovo nisu nikakvi novi problemi već oni koji su se trebali mnogo ranije riješiti. Federalni ministar zdravstva Nediljko Rimac se povukao, prema svemu sudeći, te ne odgovara ni na pozive ni poruke novinara.
Najavio je ažuriranje liste lijekova, ali se od tada ništa značajno nije desilo. Pokušali smo stupiti u kontakt s njim, ali bezuspješno. Međutim, saznali smo da se ažuriranje liste lijekova očekuje tek sljedeće godine jer je komisija za reviziju lijekova Fonda solidarnosti formirana tek u maju ove godine.
On je prošle godine rekao kako Vlada FBiH duguje Fondu solidarnosti milijardu i po KM. Nije poznato kako je taj “višak” utrošen.
Istina je da je Rimac imao prijedloge, poput onih da se novac od PDV-a, akciza na alkohol i duhanskih proizvoda prebaci u Fond solidarnosti.
“Za prevenciju malignih oboljenja tražio sam milion KM, a dobio nulu. U normalnom svijetu ljudi bi dali ostavku. Ja da dam ostavku, pala bi vlada jer sami znate kako je ona sastavljena. Nemoćan sam, nemam prostora tamo, ali ću se boriti i sebi sam zadao – ili će biti tako ili neću biti tamo. Ja ne moram biti ministar, ali neću biti šugo koji neće ništa napraviti”, poručio je Rimac na konferenciji za novinare.
Ipak, od tada se Rimac nije mnogo pojavljivao ni davao izjave.
Ne može se poreći kako je zdravstvo u velikoj krizi i nedopustivo je da se federalni ministar ovakvog sektora ne pojavljuje ni na sjednicama Doma naroda Parlamenta FBiH. Vrlo je jasno da problemi postoje, ali neće nestati “guranjem pod tepih” ili šutnjom. Sistem ne smije iznevjeriti one koje bi trebalo da štiti, a upravo to se desilo.
Izvor: klix.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
