KADA ODU DRAGI LJUDI h. AMIRA IMAMOVIĆ, prof. (1931.2022.)
Jučer je u Zenici klanjana dženaza h. Amiri Imamović, dugogodišnjoj profesorici u Prvoj zeničkoj gimnaziji, potom i asistentici na Mašinskom fakultetu u Zenici.
Njen odlazak s ovog svijeta vraća u meni sjećanje na anegdotu iz maja 1945. godine koju sam čuo od njenog rođaka, mog dragog prijatelja rahmetli h. Hasana Šestića.
Naime, kada je književnik Edhem Mulabdić, nakon desetomjesečnog boravka u zatvoru zbog v e r b a l n o g d e l i k t a, izašao na slobodu, svratio je do svog prijatelja h. Asimage Šestića, predsjednika Muslimanskog kulturnog društva “Zajednica” u Zenici, da predahne dok dočeka polazak voza za Maglaj.
Domaćina nije bilo u kući, ali su se ukućani potrudili da učine sve što mogu za uvaženog i dragog gosta.
Trinaestogodišnja Amira, Asimagina kćerka, bila je zadužena da bude uz gosta kojeg nije znala, ali je znala da je veliki prijatelj njenog oca.
U jednom trenutku Edhem Mulabdić, vidjevši da Asimaga ima bogatu kućnu biblioteku, reče Amiri: “Daj mi, dijete, neku knjigu da šta pročitam.”
Amira uze stoličicu, pope se i prope i iz gornjeg dijela vitrine izabra jednu knjigu čiji naslov nije mogla ni da vidi.
Gost se nasmiješi i pomilova je po kosi
Amira je, od nekoliko stotina knjiga u vitrini, potrefila i dala mu njegovo “Zeleno busenje”.
Rahmet duši moje drage profesorice.
Midhat Kasap
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
