Istraživanje: Jesmo li sigurni? – Posljednih godina u svjetskoj javnosti sveprisutan je pojam nasilni ekstremizam kojem se često dodaje pojam radikalizam mada kontekstualno često ne pripada tu. Uz ove pojmove stoji i terorizam kao krajni rezultat ovih djelovanja.
Autorice: Bojana Naimarević / Olga Tmušić
Može se konstatovati da su to pojmovi koji podrazumijevaju nasilne ideje i nezakonita djela koji su inspirisani nekom svjetovnom, političkom, religijskom ili socijalnom ideologijom. U kolokvijalnom smislu svi ovi termini, posebno kada govorimo o radikalizaciji, svode se na religijske ideologije. Bilo kakva retorika koja degradira individuu ili grupu ljudi i na taj način odobrava potencijalno nasilje nad njom podliježe radikalizaciji, bez obzira iz koje ideologije potiče.
Radikalizam, esktremizam i terorizam su srodni ali ne identični pojmovi. Svaki terorizam je esktremizam ali nije svaki estremizam terorizam. Terorizam se veže isključivo uz politično djelovanje dok ekstremizam i radikalizam mogu biti vezani uz druge društvene sfere. Ekstremizam se isključivo veže uz negativno društveno ponašanje dok radikalizam može imati i pozitivnu konotaciju (recimo, borba za prava žena je u datom trenutku bila radikalna).
Radikalizam i ekstremizam
Generalno, svakako jeste riječ o promjenama koje uzdrmavaju ustaljene norme i pravila društva. Radikalizam može, a i ne mora, da se pretvori u ekstremizam dok ekstremizam može, a i ne mora, da se pretvori u terorizam. Ljudi s ekstremističkim pogledom na svijet se ponašaju na različite načine. Jedni takve poglede čuvaju za sebe i oni nemaju implikacije na širu društvenu zajednicu, drugi prećutno podržavaju pojedince koji konkretno djeluju u tom smjeru, neki otvoreno i direktno podržavaju nasilno ponašanje bez da se sami uključuju u takve aktivnosti i postoje pojedinci koji su spremni na najradikalnija djela usmjerena kako prema sebi, tako i prema drugima.
Pripadamo generaciji koja se rodila kada je uveliko trajao rat. Možda je odsustvo ratnih dešavanja dovoljan osjećaj sigurnosti. Rat uvijek naglašava postojeće političke trendove radikalizacije, pa tako u državi kao što je Bosna i Hercegovina, višeetnička i viševjerska dovodi do međuvjerskih i međuetničkih sukoba.
Pitanje radikalizma i religijskog ekstremizma predstavlja neiscrpnu temu brojnih razgovora i sastanaka, kako formalnih, tako i neformalnih. Da li smo sigurni?
Odgovor je dalo 257 osoba, 137 muškaraca i 120 žena kroz desetodnevnu online anketu. Radikalizam je aktuelna tema u BiH, kroz anketu smo željeli da vidimo da li građani znaju značenje ovog pojma.
- 89 % anketiranih smatra da zna šta je radikalizacija, 3% ne zna, a 8 % nije sigurno. Radikalizam se može interpretirati na više načina i sa više gledišta. Jedan od pristupa tematici radikalizacije polazi od nastojanja da se objasni specifični proces tog fenomena koji dovodi do ekstremističkog tipa mišljenja i akcije koja se najdrastičnije ogleda u terorizmu. Ko su ljudi koji prolaze proces radikalizacije? Ustaljeni su stereotipi da su to mladi i neobrazovani gdje je jedan od motiva i bijeg od siromaštva. Profile ne treba generalizovati, činjenica je da velik broj pripadnika ekstremističkih pokreta čine različiti društveni slojevi, da su radikalizovani učitelji , doktori, studenti i slično.
- 57% anketiranih smatra da je u njihovoj lokalnoj zajednici prisutan religijski ekstremizam, 29% smatra da nije, 9 % ispitanika ne zna, a 5 % anketiranih nije odgovorilo na ovo pitanje. Potrebno je napraviti jasnu razliku između prihvatljivog i uobičajenog ispoljavanja religijskih uvjerenja i fundamentalističke teorije i prakse. Osim toga, potrebno je predvidjeti kada se pojedine vrste fundamentalizma, iz legitimnog vida ispoljavanja religije, može pretvoriti u vjerski ekstremiram sa ozbiljnim političkim posljedicama. Radikalizacija koja vodi do ekstremizma i terorizma je dinamičan proces tokom kojeg osoba biva dovedena u stanje da opravda i prihvati nasilno djelovanje kao moguću i opravdanu opciju.
Prevencija najbolji način sprječavanja
Prevencija nesumljivo predstavlja najbolji način sprječavanja radikalizma koji jeste preduslov za ekstremizam i to ne samo generalnom prevencijom odnosno strahom od kazne u slučaju kršenja zakona nego i radom na uklanjaju uzroka koji dovode do postojanja ovih pojava kod pojedinca. Najčešći uzroci pojave radikalizma koji potom može dovesti do ekstremizma vežu se za slijedeće: uticaj globalne politike (radikalizam i esktremizam su posljedica složenih socijalnih, ekonomskih i političkih uslova koji mogu da destabilizuju određeni region, pokrenu tenzije u određenom društvu što može biti okidač za nasilne reakcije), ekonomska isključenost, najčešće u vidu nezaposlenosti, što može dovesti do frustracija i nasilnog djelovanja, politička isključenost i smanjivanje prostora za građanski aktivizam, kršenje ljudskih prava, nepravda, korupcija, nejednakost, nezadovoljstvo i odbacivanje postojećeg političkog i socio – ekonomskog poretka, odbacivanje raznolikosti u društvu i smanjena tolerancija na drugo i drugačije, slabi kapaciteti države i nedostatak sigurnosti.
Navedene okidače ne treba posmatrati zasebno, oni su najčešće prisutni kroz međusobno djelovanje zajedno s osobinama koje određeni pojedinac posjeduje, primjerice otuđenje, potraga za dostojanstvom i identitetom, osveta zbog prethodno doživljenog nepoštovanja i zlostavljanja, pripadnost određenim zajednicama na društvenim mrežama itd.
Radikalizacija nije nova pojava ali u savremenim društvima ima nekoliko novih elemenata koji se vežu uz proces globalizacije i upotrebu novih komunikacijskih tehnologija (prije svega društvenih mreža) preko kojih se pojedinci i grupe lakše povezuju i regrutuju te prati ponašanje potencijalnih članova grupe. Internet omogućava da informacije budu dostupne svima u svako vrijeme, što znači da se ruše sve barijere.
Sve ovo dovodi do faktora nepredvidivosti uslijed čega je teže kontrolisati ove procese. Oružje i druga sredstva potrebna za planirane radnje se lako mogu dobiti na Internetu zbog neometanog i širokog pristupa informacijama.
Zbog navedenog, nije iznenađujuće da se najviše anketiranih „upoznalo“ sa pojmom radikalizma putem ovog medija. Kada govorimo o prevenciji ovih kompleksnih pojava najvažnija i ključna stvar jeste obrazovanje. Iako i visokoobrazovani ljudi pristupaju ektremističkim organizacijama i često u njima imaju liderske pozicije, obrazovanje je ključ za mlade ljude i marginalizovane skupine.
Vrlo je važno dati teorijsko i praktično razumijevanje o tome šta znači biti odgovoran građanin, jer pojedinci kojima nedostaje građanska perspektiva i svijest da svojim djelovanjem mogu napraviti doprinos, koji se osjećaju isključeni iz zajednice i društva, kojima nedostaje prilika da učestvuju u konstruktivnim aktivnostima češće dolaze u rizik da postanu pripadnici ekstremističkih grupa koji im nude taj osjećaj pripadnosti i svrsishodnosti koji im nedostaje.
Ovakve pojave su sveprisutne, posebno u postratnim i tranzicijskim društvima u kojima je uništen stari sistem vrijednosti a novi nije usvojen ili su nove vrijednosti takve da ne odražavaju jednakost i reprezentativnost za sve građane. Obrazovanje koje uključuje koncepte kao što su pravičnost, ljudska prava, vladavina prava, davanje praktičnih vještina za rad u zajednici i aktivizam mogu dati doprinos povezivanju individue i društva.
Informatička pismenost
Rad na informatičkoj pismenosti kako u tradicionalnom smislu tako i po pitanju online platformi i društvenih mreža može doprinijeti stvaranju kritički nastrojenih pojedinaca prema informacijama koje im se pružaju na Internetu kao i smanjiti online regrutacije što je česta pojava novijeg doba kada govorimo o ovoj temi.
Pored zagovornika prevencije putem obrazovanja postoje i oni koji zagovaraju ideju da su ovakva djelovanja kao sigurnosna prijetnja u svojoj srži politička pa da se, samim tim, protiv njih može boriti samo uključivanjem vojske i policije. O kojem god pristupu se radilo, jasno je da se dobro organizovano i demokratsko društvo lakše bori, prevenira i sprječava ovakve pojave i kroz obrazovanje, i kroz efektivnu i dobru upravu.
Da li smo sigurni? Nakon ankete ostajemo zbunjeni a ovo pitanje „postaje“ retoričko koje se „vrti“ u nedogled. Od ukupnog broja anketiranih, 109 smatra da je Bosna i Hercegovina sigurna za život, 110 je suprotnog mišljenja, dok 38 anketiranih nema stav.
Iz svega navedenog jasno je da je problematika radikalizma i nasilnog ekstremizma kao njegovog produkta veoma kompleksna. Prevencija zahtijeva sveobuhvatan i ozbiljan pristup od pojedinca, nevladinih organizacija, medija do instituacija i zakonodavstva koji trebaju, kroz jačanje međusobne saradnje i ozbiljno posvećivanje ovoj problematici uticati na smanjenje pojave društvenih „praznina“ pogodnih za nicanje radikalizacije i ekstremizma.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
