Bosanskohercegovački umjetnik Bojan Stojčić sa svojim filmom “Steel Hotel Song” nalazi se u takmičarskom programu dokumentarnog filma na ovogodišnjem SFF-u. O temi patriotizma u filmu i važnosti festivala govorio je za Klix.ba.
Ovaj bh. umjetnik već se 2023. godine predstavio publici SFF-a s kratkometražnim filmom “Hope Hotel Phantom”. S tim u vezi, Stojčić ističe koliko je važno da se i filmovi koji su u kratki i u dokumentarnoj formi prikažu na jednom ovakvom festivalu.
“Mislim da su generalno festivali koji imaju selekciju dokumentarnog filma nekako prirodno stanište tih kratkih formi jer one nas u svom festivalskom životu imaju puni svoj smisao. Neću reći da one nemaju smisao bez festivala, ali zapravo najveći broj publike pogleda kratku formu kroz festivale. To je jako bitno u sredinama ili u kontekstima gdje zapravo finansijske i produkcijske mogućnosti nisu tako dobre ili su nikakve. Tako da je zapravo jako važno imati tu selekciju kratkog filma kad već dugometražni nije dostupan”, rekao je Stojčić na početku.
Ono što je interesantno kada je riječ o filmovima koje je režirao, jeste da oba filma u svom nazivu nose riječ “hotel” – “Hope Hotel Phantom” i “Steel Hotel Song”. Stoga, pitali smo kako je došao do ideje da snima o hotelima.
“Meni se hotel pokazao kao dobar motiv kroz koji mogu promatrati bh. stvarnost i budući da ja dolazim nekako iz šireg svijeta vizuelne umjetnosti, film je jedna od stvari kojima se bavim, hoteli su mi kroz razne forme kroz nekih sedam, osam godina bili tema. Kreirao sam knjigu ‘Hotel Bristol’ koja je promatrala upravo Sarajevo i arhitektonsku promjenu u neoliberalnoj tranziciji s divljim kapitalom i i kako se ono nasilno vršilo”, objašnjava.
“Prvi film koji je predstavljen na SFF-u bio je ‘Hope Hotel Phantom’, a nastao je kada sam otišao u Dayton u Ohio i zapravo proveo neko vrijeme u hotelu gdje je pregovaran Dejtonski sporazum i to mi je bilo jedno mjesto zapravo gdje je dejtonska stvarnost osmišljena i napravljena. Ovaj drugi film koji prikazuje hotel Internacional u Zenici mi je sjajno mjesto koje pokazuje kako ta stvarnost djeluje na terenu”, ističe.
Kako kaže, kod motiva hotela privlači ga taj odnos privatnog i javnog jer u hotelu smo na neki način u privatnom prostoru, ali koji također ne pripada nama.
“Isto tako, hotel kao motiv privremenosti mi je privlačan jer u hotelu smo uvijek privremeno, niko ne planira u hotelu živjeti, zato mi je sjajan motiv kao promatranje dejtonske stvarnosti BiH”, naveo je.
Prema samom opisu filma, može se reći da je jedna od tema “Steel Hotel Songa” i patriotizam i to iz dvije perspektive – tihog i glasnog patriotizma.
“Kroz patriotizam zapravo možemo razgovarati o klasnom i identitarnom pitanju i rekao bih da je zapravo hotel Internacional simbol jednog kolapsa industrije, dok je zapravo Bilino Polje, koje je stotinjak metara udaljeno od hotela, domaći teren fudbalske reprezentacije gdje prvenstveno mladi muškarci dolaze navijati i slaviti svoju zemlju, ali isto tako izbaciti svoje frustracije kroz različite navijačke frakcije”, navodi.
U sinopsisu filma koji je nastao u produkciji Galerije Manifesto i Obojene Klape se navodi: Hotel, nekoć u vlasništvu bivšeg industrijskog giganta, čeka svog novog kupca dok ga čuvaju bivši radnici. Nasuprot hotelu, na stadionu fudbalske reprezentacije, igra se kvalifikacijski meč Lige nacija.
“Generacijska je stvar prvenstveno u tome što su u hotelu ti radnici bivšeg hotela. To su ljudi pred penzijom ili u penziji, dok je sto metara udaljena generacija njihove djece i to je taj generacijski kontrast ljudi koji su bili prvenstveno radnici i njihove djece koja su prvenstveno identitarna bića – bilo to kao religiozni, nacionalni ili državni identitet”, govori.
Stojčić je potom naveo kako mu je kontrast i činjenica da željezara Zenica u čijem je vlasništvu bio i hotel Internacional, zapošljavala 24.000 ljudi, dok Bilino Polje prima do 10.000 navijača.
“Meni kao jak kontrast zapravo sama činjenica da je željezara Zenica u svom vrhuncu, bila druga najveća željezara u Evropi. Zapošljavali su 24.000 ljudi i to kad se uporedi s Bilinim Poljem čiji je kapacitet nekih 10.000 navijača, to je manje od pola uposlenih jednog velikog industrijskog giganta. Zapravo to sučeljavanje meni su vrlo ilustrativno vezana za našu svakodnevnicu”, rekao je.
Za njega patriotizam ima mnogo aspekata. Istovremeno može biti performativan, a i skriven.
“Patriotizam ima mnogo aspekata. Može biti performativan, možemo se ‘busat’ i cijepat košulje, govoriti koliko volimo zemlju, a patriotizam je isto tako ekologija, klasna svijest, poštivanje svakog drugačijeg ili drugog, patriotizam može imati puno oblika i voljeti svoju zemlju zapravo znači doslovno voljeti zemlju po kojoj hodamo i prirodu kojom smo okruženi”, navodi.
Ističe kako ljudi uglavnom vide taj performativni patriotizam kojeg “koriste” i vladajuće strukture.
“Vidimo kako je zemlja zapravo jedan resurs koja vrlo lako može biti za kopanje litijuma, vađenje baruta, za zlato, rijeke se mogu prodati kao tečna voda, drvo se može izvoziti, a što je najtragičnije, najvredniji resurs na svijetu je zapravo radna snaga. Mi znamo da je ovo zemlja sa drugom najvećom dijasporom na svijetu, da trećina do polovine ljudi ove zemlje je izvan granica i to se ispostavilo kao ‘najpatriotskiji’ čin koji se posljednje tri decenije desio. Bez obzira, šta ko identitarno smatrao sebe u kojoj nacionalnoj kategoriji, te bazične stvari od te klasne osviještenosti, klasnog udruživanja pa do ekologije, kroz njih možemo vidjeti totalni poraz ove zemlje”, poručio je.
Budući da Bojan Stojčić kao umjetnik djeluje u različitim formama trenutno radi na nekoliko projekata. Naime, trenutno je kustos izložbe umjetnika Kemila Bektešija, koja je postavljena u Nacionalnoj galeriji Kosova, a u Regensburgu je postavljena izložba “Obrnuti Dunav”.
Također, uskoro planira i jednu izložbu u Sarajevu, gdje će kroz svoj prvi film “Hope Hotel Phantom” dati jednu drugačiju perspektivu. U sklopu izložbe održat će se i diskusija s umjetnicima iz Kijeva, gdje će govoriti o modalitetima mira, šta on znači te kako se uspostavlja.
Autor: Lejla Riter/klix.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
