U teškim ratnim godinama Hasib Hodžić se, skupa sa Sulejmanom Haračićem, prihvatio nezahvalne dužnosti – vođenja Okruga Zenica. Izbjeglice su stizale sa svih strana, njih nekoliko desetina hiljada, privreda je bila na koljenima, škole su bile ostale bez znatnog broja stručnih kadrova.
Od posla nikada, pa ni tada, nije bježao. Odabrao je izuzetno dobar tim saradnika i krenuo u rješavanje problema na svim poljima. On i ekipa s kojom je radio i sarađivao časno i odgovorno obavili su povjereni im posao.
Treba spomenuti da su njegovi saradnici u Okrugu Zenica tih teških ratnih godina bili i: Šefik Džaferović, Mirko Bošković, Duško Šender, Fuad Đidić, Mirsad Čajo, Zahida Šišić, Nedžad Spahić, Amir Hodžić, Adamir Jerković…
Osigurani su uslovi za rad osnovnih i srednjih škola, uz zeničke fakultete dislocirana nastava obavljana je u Zenici i na Medicinskom fakultetu Tuzlanskog, te Pravnom i Ekonomskom fakultetu Sarajevskog univerziteta. U to vrijeme u Zenici je pokrenuta i Islamska pedagoška akademija (danas Islamski pedagoški fakultet), a od nekoliko iskusnih i, uglavnom, mladih novinara te znalaca tehničkog dijela posla formirana je Televizija Okruga Zenica.
Vremena su bila ratna i, za potrebe odbrane, u Zenici je uspješno pokrenuta i namjenska proizvodnja. Uz to, Zenica je bila i sjedište Trećeg korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.
I u srednjoj školi Hasib Hodžić važio je za čovjeka koji ne priča puno, više je volio da o njemu govore djela. Podosta onog što su on i njegova ekipa iz Okruga radili i uradili prolazilo je bez velike pompe, onako ispotiha, što bi se reklo u Bosni.
Njegovi i učenici Mustafe Uzunovića i Midhata Subašića dobro su savladali ono čemu su ih učili njihovi profesori. O tome su najbolje svjedočile nagrade i priznanja koja su dobivali na takmičenjima u Bosni i Hercegovini, kao i na prostoru bivše nam domovine. Neki su, po uzoru na njih, danas vrsni srednjoškolski profesori, a neki su ugledni stručnjaci i univerzitetski profesori.
Volio je da čita, da preporuči knjigu koju je pročitao, ali i da s prijateljima porazgovara o onome što je pročitao. Ipak, jednu knjigu nije dočekao – onu koju je pisao njegov džematski imam hafiz Fahir-ef. Arnaut, o učenicima Zeničke medrese, a jedan od učenika te ugledne odgojno-obrazovne ustanove bio je njegov otac Arif-efendija Hodžić.
Tiho i dostojanstveno, onako kako bi on i volio da je znao da će se o njemu govoriti i na prigodnom skupu nakon smrti, od Hasiba Hidžića oprostili su se njegovi prijatelji i saradnici profesor Faik Uzunović, Bedrudin Salčinović, Sulejman Haračić i Mirsad Čajo.
Često se, u vrijeme dok je radio kao profesor, govorilo: Nije važno samo znanje znati, važno je i znanje dati, a profesor Hasib Hodžić bio je baš od onih što su znanje nesebično davali. Oni koji vjeruju u proživljenje i nastavk života znaju da prava nagrada za takav rad tek slijedi.
Autor: Midhat Kasap
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
