Referendum održan u Italiji 8. i 9. juna ove godine, a na kojem su se građani trebali izjasniti u vezi sa pet pitanja, između ostalog i da li su za to da se reformira strogi zakon o državljanstvu, je propao. Zbog nedovoljne izlaznosti, koja je iznosila oko 30 posto, što je daleko manje od 50 posto plus jedan glas, koliki je zakonski prag, referendum je proglašen nevažećim. Ovakav rezultat predstavlja značajan poraz za stranke lijevog centra i građanske inicijative koje su ga podržavale.
I dok predlagači optužuju italijansku premijerku Giorgou Meloni i njenu vladajuću desničarsku stranku Fratelli d’Italia (Braća Italije), da su učinili sve da referendum propadne, unutar Melonine stranke slavi se otvoreno, te poručuju da je “pravi cilj referenduma bio rušenje vlade”, a ne poboljšanje prava migranata i radnika.
Optužbe opozicije i vlasti
Opozicioni lideri optužuju vlast da je namjerno ugušila javnu debatu o pitanjima koja direktno utječu na živote miliona ljudi. “Ovo nije bila obična politička kampanja – ovo je bilo pitanje ljudskog dostojanstva,” izjavila je Elena Ferri, zastupnica lijevog centra. “Vlada je izabrala strah i tišinu umjesto dijaloga.”
Kritičari također ukazuju na nedostatak medijske pokrivenosti i institucionalnog angažmana tokom priprema za glasanje. Udruženja za prava migranata optužuju vlast da je stvorila “namjerni vakuum”, kako bi se spriječilo informisanje građana i umanjilo interesovanje, posebno među mladima druge generacije migranata.
Kako je ranije Forbes BiH pisao, prema podacima Istat-a, nešto više od 2,5 miliona stranaca radi u Italiji. Referendumsko pitanje predlaže da se ukine dio zakona iz 1992. godine koji propisuje da punoljetni državljani zemalja izvan EU moraju živjeti 10 godina u Italiji da bi mogli podnijeti zahtjev za državljanstvo. Da je referendum uspio period bi se smanjio na pet godina, kao što je bilo prije 1992. godine. Premijerka Giorgia Meloni i njena desničarska stranka Fratelli d’Italia (Braća Italije) javno su pozvale građane da ne izlaze na glasanje. Oni koji su se protivili ovom prijedlogu, smatrali su kako je pet godina premalo za istinsku integraciju.
Uskraćen pravni identitet zemlje
Prema važećem italijanskom zakonu, djeca rođena u Italiji od roditelja koji nisu državljani moraju čekati punoljetstvo da bi uopće započela proces naturalizacije – odlaganje koje mnogi vide kao klasičnu politiku prema migrantima. Predložene reforme trebale su uvesti elemente ius soli (“pravo tla”) i omogućiti lakšu integraciju porodica koje već godinama žive i rade u Italiji.
“Ova djeca pohađaju italijanske škole, govore italijanski, osjećaju se kao Italijani – ali im je uskraćen pravni identitet zemlje u kojoj su rođeni,” rekao je Khaled El-Masri, lokalni aktivista iz Napulja.
U istom tonu je govorio i opozicioni zastupnik Riccardo Magi, iz lijevo orijentirane stranke Più Europa (Više Evrope). „Zakoni o državljanstvu su način na koji zemlja definiše svoj identitet, kao i način na koji gleda u svoju budućnost“, rekao je. „Trenutno imamo mlade ljude, možda 25 ili 27 godina, koji su ovdje rođeni, ovdje su studirali, a ipak nemaju italijansko državljanstvo. Mislim da je ignorisanje toga i njihovo nepriznavanje vrsta samopovređivanja za zemlju“, kazao je Magi.
Šta je bilo pet referendumskih pitanja?
Četiri pitana su se odnosila na radna prava, koje je predložio sindikat CGIL, a jedno koje se tiče uvjeta za sticanje italijanskog državljanstva, pokrenula je stranka +Europa. Prvo pitanje ticalo se ukidanja dijela tzv. Jobs Act reforme, zakonodavnog dekreta 23 iz 2015. godine kojim su uređena prava radnika zaposlenih nakon 7. marta 2015. u firmama s više od 15 zaposlenih. U slučaju da ih poslodavac nezakonito otpusti, oni prema zakonu imaju pravo na novčanu odštetu do 36 plata, ali bez automatskog vraćanja na posao. U slučaju da su građani glasali da se izmijeni zakon, radnici bi dobili ista prava kao i radnici koji su zaposleni prije 7.marta, po tzv. Fornero zakonu iz 2012, koji u određenim slučajevima omogućava povratak na posao. Ovakvo rješenje sindikati su smatrali pravednijim i efikasnijim.
Ugovori i nezakoniti otkazi
Odgovornost za povrede na radu kod ugovora o izvođenju radova – pitanje se, pojasnio je Corierre della Sera, odnosilo na zajedničku odgovornost naručioca i izvođača (ili podizvođača) radova za sigurnost na radu. Trenutno, naručilac nije odgovoran za tzv. “specifične rizike” izvođača. Predlagalo se ukidanje ovog izuzetka (član 26, stav 4, zakona br. 81/2008). Da je večina glasala za, odgovornost bi se proširila i na naručioca, uključujući i specifične rizike izvođača. Cilj je bio suzbijanje smrti na radu.Protivnici su s druge strane upozoravali na moguće zaustavljanje radova zbog povećanih troškova i rizika.
Još jedno pitanje koje se ticalo radničkih prava bilo je vezano za razloge koje poslodavac mora navesti prilikom sklapanja ugovora na određeno. Trenutno oni imaju obavezu da razlog navode ako ugovor s radnikom traje duže od 12 mjeseci. Predlagači su tražili da se razlozi navode od prvog dana rada, jer bi se tako spriječila zloupotreba ugovora na određeno vrijeme. Protivnici prijedloga su smatrali kako bi promjena mogla dovesti do toga da poslodavci ne zapošljavaju.
U Italiji zakon trenutno predviđa da se radniku u slučaju otkaza u malim firmamam do 15 zaposlenih, isplati do šest plata, a u firmama koje se smatraju srednjim po veličini i zapošljavaju do 60 radnika, isplati 14 plata. Predlagači referendumskog pitanja tražili su veću slobodu suda u slučajevima odlučivanja visine isplate radniku, što bi značilo fleksibilnost u odlučivanju, jer u velikim firmama prag je do 24 ili 36 plata.
Autor: FORBES
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
