Hotel Internacional, zajedno s pripadajućim dvorištem, nalazi se u Bulevaru Kulina bana 29, na jednoj od atraktivnih lokacija u Zenici. Nekretnina je upisana u zk. uloške broj 1267 i 1317, katastarske čestice 863/1 i 863/7, k.o. Zenica I i iznosi ukupno oko 4.000 m2, odnosno četiri dunuma. Prema nezvaničnim podacima, prodana je za cca 5, 6 miliona KM zeničkoj firmi AE Sigurnost. Nekoliko sedmica nakon prodaje, vlasnik AE Sigurnosti Eldin Vrače predstavio je idejno rješenje rekonstrukcije i izgradnje na parceli, što je u danima i sedmicama koji su uslijedili, izazvalo nezapamćenu buru nezadovoljstva i komentara na društvenim mrežama, ali i reakcija stručne i laičke javnosti u BIH i regionu. Činjenica je da je većina reakcija impulsivna, lična i nema baš utemeljenja niti u činjenicama, niti u stvarnosti. Kad je riječ o stručnoj javnosti, ona je, kao i u svemu, i to je činjenica, polarizovana, nerijetko instrument u rukama politika/politike, pa i ličnih interesa pojedinaca.
Da odmah riješimo dilemu, obzirom da autor ovog teksta poznaje “obje strane”, a uz sve to “kriv” je jer nije “rođeni Zeničanin”, nego je spletom okolnosti rođen u glavnom gradu neke druge države. Meni lično, rješenje koje bi imalo istu ili sličnu etažiranost (broj spratova) sa postojećim objektom hotela i zgradama u nizu na Bulevaru izgledalo bi ljepše, dok bi zidanje objekta visine solitera iza Hotela ili nešto nalik bi bilo manje lijepo. i tu se sva priča završava.
Da imam, a nemam, 5,6 miliona KM za kupovinu, te još barem 15-ak za rekonstrukciju i gradnju, mislio bih drukčije. I djelovao. Ovako. mogu zaželjeti sreću ili okrenuti glavu. I to je to. U državi u kojoj polovina državljana se ne osjeća “kod kuće”, a značajna većina političara radi protiv države i naroda, pravi je mazohizam bilo šta ulagati, praviti. Leći i zaspati s teretom kredita i hipoteke smor je za stan kao egzistencijalno pitanje, a kamoli misliti kako vratiti 20 miliona bankarske pozajmice s kamatama. Za fejsbuk stručnjake Eldin Vrače je svašta nešto, od kriminalca i narkomana, pa do “produžene ruke Milorada Dodika i Vice Zeljkovića”, jer eto mahalaši znaju baš “čiji je u čijoj” pa tako i ko investira u hotel kod Bilinog.
I da ne zaboravim, da odmah otklonimo dilemu. Jedna od najnevjerojatnijih gluposti koje pročitah je da će “ako se dozvoli, to spriječiti proširenje tribina”. Naime, novi objekat, ako i kad se bude gradio, raditi će se na zemljištu koje je jedan kroz jedan u vlasništvu njegove kompanije, dok se stadion, ako se i bude širio na Sjevernoj tribini, moći će to na zemljištu koje se vodi kao “društvena svojina – javni putevi” a obuhvata parking i manji košarkaški teren.
U moru komentara pročitah jedan sjajan, pa ću ga sad parafrazirati – Na objavu da je neko međunarodno udruženje arhitekata reagiralo i tražilo nekakvu “zabranu” jedan sugrađanin napisa da je svom prijatelju, koji je nekad izrazio želju da ukine internet, predložio da prikupi hiljadu milijardi eura, kupi cijeli internet i – ugasi ga. Vezano za to ovaj sugrađanin je “apelovao” na sve one koji žele da “sačuvaju trag stare Zenice” jednostavno prikupe dovoljno novca – i otkupe ga.
Živimo u državi koja je u posljednjih 35 godina doživjela dvostruku agresiju, rušenje, razaranje, a potom i ekonomsko iscrpljivanje istoka i zapada, ali i domaćih, unutrašnjih neprijatelja, od političara svih boja, klasa i opcija, pa do tajkuna koji su grabili, uzimali, a državi i narodu davali ništa ili vrlo malo. Sve navedeno nije razlog da stojimo u mjestu, a Zenica to čini, godinama unazad, u većini segmenata. Uz sve to, pomalo stidljivo, isplivava priča da su i neki “čuvari prošlosti” našeg grada bili direktno uključeni i zainteresovani za isti objekt, ali nisu imali dovoljno novca i ideja.
I niko ne pita gdje završi novac, stotine hiljada KM idejnih rješenja, 3d vizualizacija, idejnih rješenja, projekata, crteža, silnih istraživača, stručnjaka, arhitekata, proteklu deceniju, pa i više, u našem Gradu. Zašto nismo dobili nacrtanu “Gradsku kafanu” i do nje nacrtani “Trg BiH” sa nacrtanom “podzemnom garažom”, a onda dalje nacrtanu “Gradsku vijećnicu”, malo dalje nacrtani “Trg Alije Izetbegovića”, stotine metara dalje nacrtani “Trg Rudara”, na južnom ulazu u Grad nacrtani “grandiozni spomenik u Kružnom toku”.,… Sve to smo platili našim novcem, ali tad nije bilo bitno “očuvanje stare Zenice”, nego samo pinka od nezamislivih i neizvodljivih projekata…
Odrastao sam, kao i Zeničani, u gradu monostrukturne privrede, i znam dobro o čemu pričam. Već trideset godina slušam žalopojke “o Željezari majci”, nade koje se nikad neće ispuniti – o povratku na “dobra stara vremena” koja nisu bila dobra, ali jesu stara. U međuvremenu, Doboj Istok, Klokotnica, Gračanica, Doboj Jug, Matuzići, Jelah, Tešanj, da ne pričam o Vitezu, da ne pričam o drugim sredinama su se prilagodili, nisu čekali “spasioca”. U Zenici teško možete kupiti jednu od “milion sitnica” koje trebaju svakom domaćinstvu, dobri restorani se mogu prebrojati na prste jedne ruke. Nemojmo se lagati, ali djeca nam idu u okolna mjestašca da se zabave. I sad odjednom, ne možemo živjeti bez starog izgleda Internacionala. Lično, kultna najbolja šampita u kafiću u prizemlju, nekoliko političkih skupova i zabava na spratu, te nekoliko sindikalnih presica u salonu me “vežu” za ovaj objekt, ali i da sam se rodio, odrastao, vjenčao i život proveo u njemu, svjestan sam činjenica da je 21. vijek, 2025. godina i da vlasnik objekta ima pravo da s njim pravi sve što poželi, u skladu s zakonima.
Ne tako daleko, u Travniku, privatna kompanija je rekonstruisala Austrijsku kuću uz rijeku Lašvu i u nju smjestila – slastičarnu. Na ostatku kupljenog placa napravili su ultra moderni objekt od metala, stakla, inoksa i keramike i u njemu – ćevabdžinicu. Jesu li bili protesti, šta su rekli arhitekti, da li je narod pisao peticije po internetu? NIJE. Jer Travničani cijene prošlost (obnova starog objekta) ali i gledaju u budućnost (izgradnja novog). Zato Zeničani sad idu u Travnik da šetaju uređenim centrom…Za kraj, slatko sam se nasmijao na još jedan FB komentar – “Ne treba mu dozvoliti da gradi bilo šta što bi pokvarilo pogled na sadašnji hotel iz pravca mosta, Kamberovića i Lamele”. Pazi to. Ne treba mu dozvoliti.
Ne znam hoće li Eldin Vrače dobiti dozvole i graditi što je zamislio. Znam da su on, kao i Almir Begić i Almy, uložili u grad u kojem živim milione koje su mogli uložiti negdje drugdje, a da ih mnogo manje boli glava. Ako bi na kraju i propala priča o spoju starog/novog na placu Intera, predlažem da prijavi mnogo skromniji objekt za gradnju – kuću, s bazenom i zabavnim sadržajima, bez visokih ograda. Naravno, da bi dobio na komociji, postojeći objekt hotela, koji je “zaštićeno blago” samo u glavama nostalgičara i interesnih grupa, poravna sa kotom “nula. A da na mjestu srušenog hotela okači sliku objekta u prirodnoj veličini, naprimjer ovu s naslovnice ovog teksta s natpisom “Pogled od 20 miliona KM”.
A. Dž.
O Hotelu: Hotel Internacional je prvi put bio na prodaji u avgustu 2018. godine, a i tada je početna cijena bila 9 miliona i 118 hiljada KM. Od tada je uslijedio niz neuspješnih prodaja i snižavanja prodajne cijene u procesu pokušaja naplate tokom stečajnog postupka firme Željezara Zenica, koja je bila njegov vlasnik. Hotel Ineternacional je otvoren 1978. godine, kada je postao jedan od simbola Zenice. Otvoren je kako bi ugostio visoke državne i privredne delegacije koje su u Jugoslaviju dolazile zbog sklapanja dogovora sa Željezarom, a mogao je primiti do 120 gostiju među kojim su bili i brojni poznati i utjecajni ljudi.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
