Hoće li teret novog pravilnika o pranju novca pasti na računovođe i pravnike?

Da li će implementacija Pravilnika o primjeni Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti u BiH najviše „pasti“ na pleća računovođa i pravnika?

Za Akta.ba piše: Jasmin Omeragić, ekonomist i certificirani računovođa sa višedecenijskim iskustvom u praksi i teoriji finansija, računovodstva, poreza i revizije

Konačno i provedbeni akt!

Da podsjetimo: Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je „samo u dva poteza“ (na 9. hitnoj sjednici Predstavničkog doma, održanoj 21. decembra 2023.godine, i na 2. hitnoj sjednici Doma naroda, održanoj 16. februara 2024. godine), usvojila Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti u BiH[1].

Ali, onda je trebalo da prođe još gotovo dvije godine da bi Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na sjednici održanoj 29.12.2025. godine donijelo Pravilnik o provođenju Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti u BiH[2], koji je dana 03.02.2026. godine – objavljen!

Nemamo baš utisak da je sve ovo „jedva dočekano“, ali, eto, potrajalo je…

Pravilnik je stupio na snagu osmog dana nakon objavljivanja, a zakonodavac je ostavio obveznicima primjene rok od 90 dana od dana objave da svoje interne pravne akte usklade sa ovim pravilnikom.

Nije BiH ni prije bila bez zakonski uređene ove problematike[3] – pitanje je koliko se na tome „radilo“?

Naime, formalno se dešavalo „nešto“ po ovom pitanju, jer su još polovinom 2019. godine objavljene Smjernice[4] za računovođe, revizore i finansijske radnike u Federaciji Bosne i Hercegovine, i to upravo u smislu provođenja obaveza u sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.

Međutim, tek sada se čini da će ova tema u krugovima pravnika i računovođa potaknuti i aktuelizirati značaj ove oblasti; Zapravo, pitanje je: koliko se (i je li se) uopće stari zakon do sada „primjenjivao“, te koliko će se i ubuduće (isto ili bolje) novi zakon provoditi u praksi.

Kada je u ovoj oblasti rad i djelovanje profesionalnih računovođa i pravnika u pitanju, i u starom Zakonu je „to“ bilo predmetno, ali se „to“ posebno podcrtava i u novom Zakonu, a „to“ je vrlo ozbiljna zakonska odredba, prema kojoj se svaka sumnjiva transakcija mora prijaviti nikome drugom do Državnoj agenciji za istrage i zaštitu – FOO, što znači valja pravnicima i računovođama „imati posla“ i sa SIPA-om!

Za utjehu, (a da se malo približimo djelatnostima) sve ovo važi i za bankare, revizore, notare, advokate i sve one koji kroz svakodnevni posao imaju uvida u određene transakcije učesnika u platnom prometu, no „ugroženost“ pravne i ekonomske struke je očigledna!

Šta to može posebno „zaboljeti“ računovođe i pravnike?

Ne čini se samo, nego tako i izgleda, da će u skladu sa odredbama Pravilnika o provođenju Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti u BiH oficijelne državne sigurnosne agencije, inspekcijski organi i istražni i sudski faktori ove države od svake računovodstvene agencije, banaka, notara, pa i advokata moći tražiti – „svašta“. Znalci bi zaključili: ne završava se cijela priča samo na sumnjivim transakcijama, (koje su po svojoj prirodi, a i na temelju raspoložive i vjerodostoje dokumentacije uvijek dokaziv poslovni događaj), jer se ovdje vrlo konkretno govori i o obavezi računovođa da moraju prijaviti SIPA-i sve sumnjive promjene kod svojih klijenata.

Pitaju se pravnici i računovođe, da li to znači da će oni morati „izlaziti“ i iz okvira redovnih poslova zasnovanih samo na raspoloživoj dokumentaciji koju je moguće validirati i regularno proknjižiti, ili se ponekada valja baviti i poslovima „čula – kazala“ tipa: zašto klijent (primjera radi) nije došao svojim starim autom, te da li je doista nabavio novog džipa ili ga je samo „posudio“ jer… njegovi „papiri“ i rezultati poslovanja ne čine se takvima da on finansijski može „regularno“ investirati u novi auto.

Pitaju se, zapravo, računovođe i pravnici, jesu li oni na temelju svoga redovnog školovanja spremni i obučeni baviti se „istragom“, jesu li i od koga će biti plaćeni i za „te poslove“ (jer ih plaćaju oni koje bi oni morali „prijavljivati“), te ono najvažnije: ko će njima garantirati fizičku i svaku drugu sigurnost?

Na koncu, pitaju se računovođe i pravnici i to: otkuda baš njima tolika stručnost da baš oni mogu preuzeti na sebe odgovornost procijene svih argumenta neke krivične radnje, i zašto da baš oni „presuđuju“ koga, kada, gdje i zašto treba prijaviti.

A, kada se o takvim stvarima radi, onda su i vremena – „ružna“, bezbeli!

Nema dileme u jednome; misija i vizija sprečavanja pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti jasna je – k’o dan

Pranje novca, kao jedna od formi organiziranog kriminala, sigurno parira korupciji, kojoj su neki intelektualno-satirični krugovi „priznali“ status osmog padeža po nazivu koruptiv, jer odgovara na dva jednostavna pitanja: kome i koliko. Za pranje novca ne postoji baš jedinstvena definicija, jer je pranje novca mnogo izraženije u onim društvenim zajednicama u kojima organizirani kriminal putem „operacija“ pranja novca legalizira kriminalom zarađenu dobit te je tako infiltrira u privredu i finansijske tokove, naravno s ciljem kontrole određenih ekonomskih i političkih procesa.

Uglavnom, jasno je o čemu se zapravo radi, ali zakonski i podzakonski akti koji reguliraju sprečavanje nedozvoljenih djelatnosti pranja novca i sprečavanja finansiranja terorističkih organizacija upravo ukazuju na to: da imovinska korist stečena pranjem novca, zapravo i jeste novac koji bi se, sukladno propisima, trebao oduzeti od „vlasnika“ jer je nastao kao rezultat kaznenog djela. Nažalost, taj novac vrlo često koristi se kao i svaki drugi materijalni oblik sredstava koji je stečen na zakonit način. Time se prikriva (i zaboravlja) počinjeno kazneno djelo, a nelegalno stečena imovinska korist daljnjim obrtom toga novca nelojalno konkuriše svim onim firmama koje ostvaruju prihode zakonitim obavljanjem svoga biznisa. Nauka je utvrdila, a praksa je potvrdila da se proces pranja novca događa u tri faze (faza polaganja, faza oplemenjivanja i faza integracije), a ova „djelatnost“ se strahovito brzo razvijala i vrlo često sezala i preko međunarodnih granica, (jer joj prethodi različitost predikatnih kaznenih djela), tako da cijela problematika pranja novca upućuje na izuzetnu kompleksnost samog procesa pranja novca.

A, kakve to obaveze (u kratkim crtama) – donosi Pravilnik?

Treba istaći da je Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti u BiH u članu 5. utvrdio obveznike primjene ovog zakona. Između ostalih, kao obveznici primjene Zakona utvrđeni su i privredna društva za reviziju (alineja 1), te pravna lica i poduzetnici koji su registrirani za pružanje računovodstvenih i knjigovodstvenih usluga, kao i porezni savjetnici, koji su dužni, prilikom obavljanja poslova iz svog djelokruga određenih drugim zakonima, provoditi mjere sprečavanja i otkrivanja pranja novca, te finansiranja terorističkih aktivnosti i postupati prema odredbama ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona, kojima se utvrđuju zadaci i obaveze drugih obveznika, ako to ovim zakonom nije drugačije određeno.

Slijedom toga, Pravilnik o primjeni Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti (sažeto ukratko) tretira slijedeće detalje:

• obaveze donošenja smjernica za procjenu rizika (to jest, kriterije za izradu smjernica za procjenu rizika od pranja novca, finansiranja terorističkih aktivnosti i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje, provedbu zahtjeva, načine i uslove provođenja u pogledu identifikacije i praćenja klijenta). To također uključuje i izvještavanje Državne agencije za istrage i zaštitu (FOO), povezane gotovinske transakcije, dostavljanje isprava i podataka, kao i način i parametre za utvrđivanje indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija, organizaciju interne kontrole, provođenje obuke zaposlenih kod obveznika, kao i dostavljanje podataka o ovlaštenim licima;
• obveznici će morati usvojiti pisani interni program kojim će se odrediti uslovi i sadržaj (nivoi rizika, geografsko područje rada, poslovni odnos, transakcije i ostali detalji u vezi sa mogućom zloupotrebom u svrhu pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti;
• od strane obveznika mora se provoditi utvrđivanje svih faktora koji utiču na procjenu rizika, a samo neki od mnogobrojnih faktora su: (procedure, analize djelatnosti, aktivnosti i strukture vlasništva, obima poslovanja, ugled stvarnog vlasnika, priroda i ponašanje klijenata i njegovih transakcija, kreditna zaduženost i obim transakcija, učešće trećih lica u poslovnom odnosu, transakcije koje su povezane sa trgovinom oružjem, plemenitim metalima, kulturnim dobrima, dragim kamenjem, umjetničkim predmetima, zaštićenim vrstama, virtuelnim valutama, itd);
• obveznik mora izraditi, objavljiviti i redovno ažurirati listu indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija;
• posebno se moraju kategorizirati klijenti koji se mogu svrstati u kategoriju niskog rizika od pranja novca, finansiranja terorističkih aktivnosti i širenja oružja za masovno uništenje;
• moraju se utvrditi vrste poslovnih odnosa, usluga ili transakcija koje mogu biti svrstane u kategoriju niskog rizika, u koje mogu biti svrstane: (polisa i ugovori životnog osiguranja sa niskom premijom, članstvo u dobrovoljnom penzijskom fondu, penzija ili slična naknada za zaposlene nakon penzionisanja, ugovori o lizingu vrijednostri ispod 30 hiljada KM, vrijednosno vrlo niske transakcije sa digitalnom imovinom, i tome slično);
• obavezi ažuriranja procjene rizika u cijelom procesu mora se posvetiti posebna pažnja, što obveznicima nameće i posebna zaduženja. Između ostalih, to su i:
• potencijalni rizik koji može proizaći iz uvođenja novog proizvoda ili usluge;
• uticaj na ukupnu izloženost obveznika riziku;
• mogućnosti adekvatnog upravljanja novim rizikom;
• procjena rizika pojedinačnog poslovnog odnosa i povremenih transakcija;
• obveznik je dužan kategorizirati poslovne odnose i povremene transakcije u skladu s procijenjenim nivoom rizika u rizične kategorije, koje obuhvataju zloupotrebe pojedinačnog poslovnog odnosa i povremenih transakcija za pranje novca, finansiranje terorističkih aktivnosti i finansiranje širenja oružja za masovno uništenje: visokog, srednjeg i niskog rizika. Pored toga, (a na temelju dokumentirane procjene rizika), obveznici moraju identificirati klijente, poslovne odnose i povremene transakcije koji su neprihvatljivi za obveznike, moraju provesti procjenu rizika cjelokupnog poslovanja kojem je klijent izložen u svim segmentima svog poslovanju, moraju odrediti ocjenu nivoa rizika u smislu manjeg, umjerenog, značajnog i/ili vrlo značajnog rizika;
• obveznik mora redovno provodititi ažuriranje procjene rizika (a najmanje jednom godišnje), i to uz korištenje relevantnih internih podataka, ali i operativnih, transakcionih i drugih izvora iz eksterne dokumentacije, kao i smjernice nadležnih domaćih, regionalnih i međunarodnih institucija;
• sistem redovne procjene i ažuriranja procjene rizika klijenata podrazumijeva uspostavu modaliteta kojima se određuje kada je u skladu sa stvarnim aktivnostima klijenta potrebno promijeniti (povećati ili smanjiti) nivo rizika klijenta, što također mora biti dokumentirano;
• Obveznik je dužan ustanoviti politike kontrole i postupke u kojima će propisati mjere otklanjanja identificiranih slabosti u sistemima procjene rizika (ukoliko je identificiran rizik ili ako su utvrđene greške koje utiču na efikasnost i djelotvornost procjene rizika), ali ima obavezu preispitati i vlastiti uspostavljeni sistem procjene rizika i (po potrebi) provesti dodatne mjere pojačane identifikacije, odbiti obavljanje određene transakcije, raskinuti poslovni odnos, te o sumnjivim transakcijama, sredstvima i licima obavijestiti FOO – Finansijsko-obavještajni odjel Državne agencije za istrage i zaštitu;
• obveznik ima i obavezu provoditi procedure identifikacije i praćenja klijenata u mjeri i obimu koji su primjereni djelokrugu njihovih poslova. Praćenja klijenta podrazumijeva uvid u odgovarajući dokument koji može omogućiti: utvrđivanje identiteta klijenta i provjeru njegovog identiteta, utvrđivanje stvarnog vlasnika, utvrđivanje identita zastupnika pravne osobe, opunomoćenika i drugih pravnih osoba, dobijanje podataka o svrsi ili prirodi poslovnog odnosa ili transakcije, kao i drugih podataka propisanih Zakonom, stalno praćenje poslovnog odnosa, posebno transakcija, poslovnog profita, rizičnosti poslova, izvora sredstava, ažurnosti dokumentacije, podataka i informacija, itd, ali ukoliko sve podatke u postuku identifikacije i praćenja klijenta nije moguće pribaviti na propisani način, podaci koji nedostaju prikupljaju se neposredno na osnovu pisane izjave klijenta ili njegovog zakonskog zastupnika. Provjera idenditeta ima svoju svrhu, jer je obveznik dužan odbiti uspostavljanje poslovnog odnosa sa klijentom ukoliko ne može provesti gore navedene mjere, odnosno dužan je prekinuti uspostavljeni odnos i o tome obavijestiti FOO i dostaviti mu svu raspoloživu dokumentaciju. Identifikacija može biti manifestirana kao: redovna, pojačana i/ili pojednostavljena. No, suština identifikacije klijenata ipak se ogleda u:
• identifikaciji pravnih aranžmana;
• identifikaciji klijenta preko trećih lica;
• mjerama pojačane identifikacije i praćenja klijenata;
• prikupljanju dodatnih informacija za identifikaciju koje su neophodne u skladu sa drugim propisima;
• praćenju politički eksponiranih lica, kao i u poštivanju ograničenja oslanjanja na izjavu klijenta o statusu političke eksponiranosti;
• mjerama pojačane identifikacije i praćenja koje se primjenjuju na politički eksponirana lica;
• korištenju ažurne liste funkcija i javnih pozicija koje su indikativne za političku izloženost prilikom procjene da li je klijent politički eksponirano lice, kao i liste funkcija i indikatora političke izloženosti;
• mjerama pojačane identifikacije i praćenja koje se primjenjuju na složene, neobične i neuobičajene transakcije;
• mjerama pojačane identifikacije i praćenja klijenata iz zemalja sa strateškim nedostacima i zemalja u kojima postoji veća vjerovatnoća pojavljivanja pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti i druge visokorizične situacije;
• identifikaciji slučajeva na koje se mogu primijeniti pojednostavljene mjere identifikacije i praćenja.
• treba istaknuti da je obveznik dužan za sve provjeriti i originalne dokumente, uključujući identifikacione dokumente, (koji se ne mogu ostaviti kod obveznika), što praktično znači da obveznik mora da izvrši uvid, te da originalne dokumente kopira ili skenira na zakonom propisan način. Također, u cilju provedbe zakonom propisanih mjera, procjene rizika, identifikacije i praćenja klijenata, kao i provođenja UN restriktivnih mjera i restriktivnih mjera BiH protiv terorizma i finansiranja terorističkih aktivnosti, finansijske institucije dužne su uspostaviti informacione sisteme koji mogu omogućiti efikasnu primjenu navedenih mjera. Ova obaveza će se posebno utvrđivati i za druge obveznike u slučajevima kada nadzorni organ procijeni da je to neophodno;
• kada se osnovano utvrdi da, u vezi sa određenim klijentom ili transakcijom, postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili finansiranje terorističkih aktivnosti (slučaj svakog pokušaja ili obavljene sumnjive transakcije, sumnjivih sredstava nezavisno od transakcije), dužnost obveznika je da bez odlaganja obavijestiti o tome FOO;
• granični iznos prijave novca od 30.000 KM ima i određena izuzeća od prijavljivanja gotovinskih i povezanih gotovinskih transakcija u slučajevima polaganja dnevnih pazara od prodaje roba i usluga klijenta, zatim prenosa novca sa jednog računa klijenta na drugi račun klijenta (kod istoga obveznika), zamjeni novca na računu klijenta za drugu valutu (ukoliko novac ostaje na računu klijenta kod obveznika, te kod razročavanje novca na računu klijenta u svrhu ponovnog oročavanja novca klijenta kod istoga obveznika. Sve ovo, naravno, uvijek će biti predmet prijavljivanja – ukoliko se radi o slučaju kada postoji sumnja da je u pitanju pranju novca;
• u dosljednoj primjeni pravilnika koji tretira sprečavanje, blagovremeno otkrivanje i otklanjanje nedostataka internih sistema za otkrivanje lica i transakcija za koje postoje osnovi sumnje o pranju novca, finansiranju terorističkih aktivnosti ili finansiranju širenja oružja za masovno uništenje, obveznik je dužan uspostaviti i usvojiti procedure i sistem interne kontrole i revizije, što uključuje i obavezu provjere usvojenih procedura. Ujedno, obveznik ima obavezu da sačini i godišnji izvještaj o izvršenoj internoj reviziji i poduzetim mjerama, te je obveznik dužan još da:
• vrši kontinuiranu i svrsishodnu obuku svojih zaposlenika vezanu za sprečavanje pranja novca, finansiranje terorističkih aktivnosti i finansiranje širenja oružja za masovno uništenje. Obuka podrazumijeva i odgovarajući program kojim se moraju osposobiti zaposlenici obveznika da mogu edukativno djelovati na klijente, s time što obveznici moraju voditi evidenciju o provedenim obukama, uključujući datum, trajanje, sadržaj, popis učesnika i opise radnih mjesta ili funkcija.
• Pored svega navedenog, obveznici su dužni da usklade svoje interne pravne akte sa ovim pravilnikom u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog pravilnika.

Znači, vrijeme za „veliki posao“ će ubrzo „iscuriti“!!!

Ali, kako stvari „stoje“, računovođe (ali uz njih i pravnici) bi opet mogli izvući najdeblji kraj. Jer, kada na temelju poslovnih evidencija računovođe sačine, potpišu, ovjere i predaju u FIA finansijske izvještaje i kada poreznicima „podastru“ svoje porezne prijave, od toga trenutka svi učesnici na tržištu kapitala, sve državne institucije, poslovni partneri, finansijski analitičari, fondovi, konsultantske kuće, banke, agencije i mnogi drugi korisnici…, ali i organi nadzora i kontrola), pa sada i mnogo ozbiljnije institucije, jer je tu i SIPA), opet – svi će se „hvatati“ ponajviše za računovodstvene informacije.

A eventualne posljedice, koje mogu proisteći iz pogrešnih informacija dobijenih ili preuzetih iz netačnih, friziranih i/ili lažnih finansijskih izvještaja mogu biti veoma „opasne“, tako da korisnici tih informacija, pa i šira javnost, s razlogom od računovodstvene profesije daleko više traži (nego što očekuje)?!

Naravno da za pranje novca i finansiranje terorističkih aktivnosti računovodstvo i računovođe nisu (možda) nikada bili jedini, glavni i isključivi krivci, niti su izričito oni uzrokovali skandale i krizu, ali (nažalost i uglavnom) u njima su uvijek „ovako ili onako“ participirali.

Stoga, nimalo se ne čini, nego je zapravo surova istina da ulaskom u primjenu Pravilnika o primjeni Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti u BiH, značaj finansijskih izvještaja dolazi u centralnu poziciju svih činilaca poslovnih procesa. Niko ne bi trebao finansijske izvještaje „kvalificirati“ kao „robu široke potrošnje i uz to još i lošeg kvaliteta i kratkog roka trajanja“ jer izvještaji o poslovanju upravo zbog toga mogu biti itekako pogubna i čak „smrtonosna stvar“ za mnoge poslovne subjekte.

Istina, kada „anamo oni stručnjaci izučavaju“ moguće modele pranja novca, onda ni finansijsko izvještavanje nije egzaktan i posve siguran proces, jer ni taj proces (kao i sve drugo) nije „imun“ na subjektivizam. Samo jedan naoko banalan primjer svjedoči tome: procjena vrijednosti imovine, kapitala, obaveza, prihoda i rashoda „trpi“ subjektivna prosuđivanja, pri čemu uvijek mogu postojati legitimna objašnjenja za različite rezultate procjene, jer prostora „za manevar“ koji „dozvoljavaju“ profesionalna[5] i zakonska regulativa, kako za profesionalne znalce, tako i za manipulatore, uvijek ima „dovoljno“ da bi se omogućio subjektivni uticaj na konačnu sliku finansijskih izvještaja.

Stoga i inovirana zakonska rješenja, čime možemo s pravom smatrati i novi Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih organizacija i njegov prateći provedbeni akt – pravilnik, donose i prijeko potrebnu „težinu“ sankcija i kazni, mada i dalje stoji pravilo da profesionalna etika mora podrazumijevati određene moralne norme kojih se moraju pridržavati pojedinci kao nosioci vlastite struke i profesije. Imajući u vidu postojanje, širenje i stvaranje novih sivih zona poslovanja (u čemu „važno“ mjesto zauzima pranje novca), i još ako i propisi nisu sasvim jasni, profesionalne računovođe i pravnici ponekad moraju donositi odluke koje i nisu baš u interesu menadžmenta „koji ih plaća“ (kako to neki menadžeri, biznismeni i vlasnici kapitala vole reći kada govore o „svojini“ zvanoj njihovi radnici), tako da s punim pravom možemo ustvrditi da je biti etičan ipak najzahtjevnija profesija.

I, na kraju

Lanac učesnika u procesu otkrivanja i procesuiranja počinilaca pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti može biti bezgranično dug, može biti mali, veliki (pa i ogroman), može biti politički i na svaki drugi način „ojačan i obojen“, te je stoga uvijek bio (i biti će) i posebno kompliciran.

U tome lancu (pored pravnika i računovođa) i pripadnici drugih profesije bivaju nekada (ne)namjerno (po)neka od karika, a Zakonom i Pravilnikom (bar se tako čini) svim učesnicima u poslovnim procesima se naređuju slične ili iste obaveze, te se očekuju podjednake odgovornosti koje se po difoltu traže i očekuju ponajviše od profesionalnih pravnika i računovođa.

U tom kontekstu dvije navedene struke „glavne“ su na meti onih koji prihvataju odgovornost, ali njihovi pripadnici računaju i na značajnu podršku, kako akademske zajednice koja treba da odigra važnu ulogu u unapređenju kvaliteta edukacije i promoviranja profesije, tako i od organa nadzora i kontrole (države) – da, za što uspješniju implementaciju i sprovođenje ovih propisa, primjeni istovjetan, konstantan i kontinuiran tretman svih zaposlenika i obveznika (svako prema vlastitoj radnoj i platnoj participaciji)!

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala su Agencija za promociju PRmedia s.d. i portal Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010