Deseci ljekara iz kliničkih centara i kantonalnih bolnica u Federaciji Bosne i Hercegovine rade u privatnim zdravstvenim ustanovama. Najviše je hirurga, ali i dijagnostičara, internista, radiologa, pedijatara…, koji, nakon odrađenih osam sati rada u javnoj zdravstvenoj ostanovi odlaze raditi u privatne ordinacije, poliklinike, bolnice.
Razlozi su uglavnom nezadovoljstvo doktora plaćama koje dobijaju u javnim zdravstvenim ustanovama, ali i nedostatak kadra, naročito specijalista, pa privatne ustanove takve doktore dočekuju raširenih ruku i izdašno plaćaju.
Nisu rijetki ni slučajevi da ljekari čak iz jednog kantona odlaze u drugi kako bi radili u privatnoj ustanovi.
Dopunski rad nigdje nije zabranjen
Iako svako, pa i ljekar, nakon završenog radnog, svoje slobodno vrijeme može provesti kako on to želi, pacijenti s pravom negoduju i pitaju – zašto se doktor koji je sposoban nastaviti raditi i nakon osam sati ne angažuje u javnoj ustanovi u cilju smanjenja listi čekanja za preglede, umjesto da mu se dozvoljava rad kod privatnika?
Preduge liste čekanja na preglede, naročito radiološke, gorući su problem javnog zdravstva u FBiH. Mnogi građani su mišljenja da bi zabrana ili reduciranje rada ljekarima u privatnim te njihovo dodatno angažiranje u javnim ustanovama, riješila probleme listi čekanja.
Kako kažu, ta bi mjera osnažila javni zdravstveni sistem jer kraće čekanje na preglede znači brže postavljanje dijagnoza i bolji ishod liječenja.
Kada je riječ o dopunskom radu ljekara, Ljekarska komora FBiH pristupila je izmjenama Pravilnika na način da ga dodatno liberalizuje, odnosno da se ljekarima dozvoli dopunski rad u dvije ustanove, naravno uz saglasnost poslodavca.
Dopunski rad, prema riječima dr. Rifata Rijada Zaida, predsjednika Komore, ne bi trebao da prelazi 30 posto rada u javnoj ustanovi u kojoj je ljekar zaposlen.
– Tamo gdje ne bude dozvole poslodavca, ljekar neće ni raditi. I u ovom slučaju poštovali smo praksu zemalja u Evropskoj uniji na način da smo prepisali iskustva država koje imaju daleko više ljekara nego BiH, ali su svojim stručnjacima dozvolili da u slobodno vrijeme rade u drugim zdravstvenim ustanovama. Kod nas je specifično to što smo zemlja sa najmanjim brojem ljekara i na neki način smo željeli omogućiti da male sredine priušte sebi ljekare iz raznih specijalizacija – navodi Zaid.
Iz Ljekarske komore poručuju kako ne postoji ni zakonska niti ljudska mogućnost da se ljekarima, u smislu dopunske djelatnosti, zabrani rad u drugim ustanovama.
– To naprosto nigdje u svijetu nije zabranjeno. Nedavno su u Sloveniji pokušali zabraniti dopunski rad doktorima, što je protumačeno kao potpuna zabrana takve vrste rada. Pokušalo se striktno odrediti gdje ljekari mogu dopunski raditi. Imamo konkretne primjere od Austrije do Skandinavije, Amerike, Kanade te konkretne odgovore na ta pitanja od strane predsjednika Ljekarske komore SAD, tako da smo potpuno informisani i protiv da se ljekarima zabrani dopunski rad u njihovo slobodno vrijeme – ističe Zaid.
No građani sve češće postavljaju pitanja o kvaliteti zdravstvene usluge koju dobijaju od ljekara koji rade na više mjesta.
Zanima ih – da li iko, primjera radi, kontroliše rad ljekara koji je jučer do kasno poslijepodne radio u privatnoj poliklinici, a jutros došao na posao u klinički centar u kojem je zaposlen i kakvu su zdravstvenu uslugu dobili njegovi pacijenti?
Zaid ističe da je to lako provjerljivo te da ljekar mora uraditi sve ono što mu je zadano i što se od njega očekuje, bilo da je u pitanju rad u javnoj ili privatnoj zdravstvenoj ustanovi.
– Tu nema kompromisa. Mi u manjim sredinama imamo ljekare koji rade u kontinuitetu po 36 sati i niko ne postavlja pitanje – da li su oni sposobni i da li se radi evaluacija njihove sposobnosti. Ujutro dođu na posao, a onda tog dana nastavljaju noćnu dežuru. Sutradan ostaju u ambulanti u prvoj smjeni – objašnjava Zaid.
Ljekar u FBiH po Zakonu o radu i važećem Kolektivnom ugovoru u Kantonu Sarajevo radi puno radno vrijeme od 40 sati sedmično. Poslodavac ljekaru po potrebi može odrediti i malo duži vremenski period za rad, kaže prim. dr.
Izet Hočko, predsjednik Sindikata doktora medicine i stomatologije KS.
– BiH ima problem sa nedostatkom ljekara i mi smo prinuđeni da radimo na ovaj način iako smatram da je posao ljekara vrlo težak i odgovoran i da u većini slučajeva svi oni u javnoj ustanovi za osam sati rada potroše svoj kapacitet. Međutim, prinuđeni su, zbog potrebe pacijenata, zastarjele opreme i lošeg materijalnog stanja, raditi i kod privatnika.
Naravno, postoji razlika i među ljekarima, pa se neki “potroše” u toku redovnog radnog vremena od osam sati, ali postoje i oni jačeg kapaciteta i mogu iznijeti veći teret. Po meni država je ta koja je trebala riješiti sistem, osigurati dobre uvjete za rad u javnom zdravstvu što bi sigurno rezultiralo time da mali broj ljekara ode raditi u privatnom sektoru. Ovako u ovim teškim vremenima ljudi moraju dodatno raditi kako bi sebi i svojim porodicama osigurali bolji život – navodi Hočko.
Dodaje da razumije revolt građana koji mjesecima kod određenih ljekara čekaju preglede u kliničkim centrima i bolnicama, a onda kad zbog zdravstvenog stanja to više ne mogu i odluče otići kod privatnika, tamo zateknu istog doktora.
Svi potezi tromi i nedovoljni
– To je nažalost tako, ali to pitanje je za menadžmente javnih zdravstvenih ustanova koji trebaju organizirati rad. Druge države su taj problem riješile na način da, gdje ima potrebe za dodatnim radom, one ustupe prostor svoje ustanove i na taj način omogućavaju pacijentima da uslugu dobiju u javnom zdravstvu. Kod nas toga nema, svi ti potezi su tromi, spori i nedovoljni – naglašava Hočko.
Ministar zdravstva KS prim. dr. Enis Hasanović nije za zabranu dopunskog rada, ali jeste, kako kaže, za saonkcionisanje svake zloupotrebe.
– I u privatnim zdravstvenim ustanovama su liste čekanja. Zamislite da se ukine mogućnost da pacijenti budu primljeni u tim ustanovama. Imali bismo dodatni pritisak u kliničkim centrima i bolnicama. Zavod zdravstvenog osiguranja KS plaća deficitarne usluge u privatnim ustanovama kako bi se smanjile liste čekanja. Što se tiče Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu magnetna rezonanca može se raditi i subotom i nedjeljom kako bi se smanjilo čekanje. Ministarstvo ustanove tjera i stimuliše, ali imamo zakonska ograničenja kada je u pitanju prekovremeni rad, a to je osam sati u toku sedmice, tri sedmice uzastopno, odnosno 10 sedmica godišnje – navodi Hasanović.
Iz Ljekarske komore naglašavaju kako će uz pomoć nadležnih ministarstava u ovoj godini pokušati riješiti problem listi čekanja.
– Moramo napraviti sistem u kojem teški pacijenti ne smiju čekati na preglede sedmicama ili mjesecima. Pacijentima kojima nastavak liječenja, tek započeto liječenje ili uspostavljanje terapijskog protokola zavisi o nekom dijagnostičkom postupku ili pregledu, ne smiju čekati ni dana. Oni koji nisu hitni slučajevi za njih nije problem da čekaju koliko je potrebno, jer takve pacijente imamo svugdje u svijetu – zaključuje Zaid.
Autor: faktor.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
