Glumica Lana Zablocki jedno je od najprepoznatljivijih lica Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, što i ne čudi jer ova Sarajka s adresom u “gradu čelika” član je ove kuće više od 30 godina, još od djetinjstva, i na čijim daskama je ostvarila mnoge uloge.
U intervjuu za Raport Lana je veoma otvoreno govorila o svom životu, pozivu, ulogama, karijeri, svojoj velikoj ljubavi…
Imala sam tremu
BNP Zenica slavi 75.rođendan i kako mi se čini lijepe stvari se dešavaju tim povodom. Kako Vi, kao članica ove pozorišne kuće, doživljavate ovaj jubilej?
Pa veoma emotivno. Doduše, rođendani su svake godine, ali sam čini mi se tek ove godine osvijestila da sam dio te kuće već više od 30 godina, od djetinjstva i Dječije scene. Ponosna sam, sretna, osjećam privilegiju što mi je život darovao da stvaram, živim, dišem i starim u ovoj kući i sa ovim ljudima.
Šta je trenutno aktuelno kod Vas?
“Nedavno smo, u februaru, baš za naš jubilej, imali premijeru predstave “Mala”, koju su pisale tri bosanskohercegovačke spisateljice- Emina Kovačević – Podgorčević, Emina Omerović i Nedžma Čizmo, koju je režirala naša Lajla Kaikčija i u kojoj igram jako zanimljiv ženski lik u koji sam se zaljubila na prvo čitanje. Predivan proces, pun razgovora, promišljanja, zezanja, zabave, ali i truda na svim poljima, ali što je najvažnije i najljepše, rad pun neke lakoće, ljubavi i drugarstva. To se na sceni vidi. Publika naprosto vidi koliko nam je drago što smo tu i koliko uživamo u igranju predstave.
Još jedna stvar u kojoj sam beskrajno uživala bio je i koncert “Glumci pjevaju”, koji smo uz naš Kamerni simfonijski orkestar izveli za otvaranje Međunarodne kulturne manifestacije “Zeničko proljeće”, 1. aprila. Muzika je moja velika ljubav, volim da pjevam i stalno nešto pjevam, tako da sam se obradovala tom projektu, iako mi nije bilo jednostavno i imala sam tremu, ali je publika bila oduševljena i nagrađivala nas je aplauzima tokom cijelog koncerta. Nadam se da će ta saradnja postati tradicionalna.
Koliko su danas pozorište i pozorišni umjetnici cijenjeni u društvu?
Ako mjerimo ljubavlju i vjernošću i redovnim dolascima naše publike, ako mjerimo time koliko nas djeca vole, koliko dolaze na naše predstave, izgrađuju ljubav prema pozorištu, a i samim tim odgajamo nove generacije publike, a moguće i neke nove buduće glumce, onda je to izuzetno značajna uzajamna ljubav, podrška i poštovanje. Često mi se desi da me na ulicu ljudi sretnu, kažu neku lijepu riječ, pohvale predstavu. To je meni zaista najdraže.
Mnoge uloge su iza Vas. Postoji li neka uloga o kojoj još sanjate?
Ne sanjam više o ulogama na taj način. Možda sam kao mlada glumica imala tako neke snove i želje. Neke su se ostvarile, neke ne. Sad se radujem svakoj ulozi, uživam u radu s kolegama, u probama, u druženju na probama i učenju kroz svaki proces. To me čini potpuno sretnom.
Koliko je izgled bitan u karijeri jedne glumice?
Ne znam da li je. Ne znam da li je bitan i u životu inače. Nije mjerilo sreće ni u čemu čini mi se. Lijepo je biti nasmijan, ljubazan, brinuti o sebi, svojoj pojavi, kondiciji, zdravlju, to je u našem poslu važno. A što se uloga tiče, svaki lik nađe svoga glumca koji će ga oživjeti, koji izgleda baš onako kako treba.
Jesu li glumci koji ne žive u Sarajevu u nekoj mjeri zapostavljeni u odnosu na one koji žive?
Moguće, to je vjerovatno i prirodno jer nismo u centru zbivanja. Već dugo ne razmišljam o tome na taj način. Naša kuća, naše najljepše pozorište i kolege s kojima smo trideset i više godina, kako ko, pa i oni kojih više nema s nama, učinili su ovaj glumački život predivnim, punim odličnih predstava, saradnji, usavršavanja u ovom našem zanatu, ali i mira koji u životu pruža manja sredina. To je naš dom i naša druga porodica. Iako sam ja Sarajka koja neizmjerno voli svoj grad i provodim puno vremena tu, velika je radost ovaj posao živjeti baš u zeničkom pozorištu.
U četiri zida
Jesi li nekada osjetili zavist kolegica ili kolega na svojoj koži?
Moguće, ali sam zaboravila kad i od koga.
Ko ja Lana u svoja četiri zida?
Vrlo sam jednostavnog, običnog svakodnevnog života i obaveza mimo posla, zaista. Puno šetam, to je neka moja nova strast, brojanje koraka, vježbam, puno čitam, u torbi mi je uvijek ili knjiga ili kindle za svaki slučaj, kuham, to jako volim, redovne kafe s drugaricama, druženja s djecom, poneko putovanje, poneka serija. Tražim neki mir kojem vremenom svi težimo i čini mi se da sam blizu toga. Trudim se biti zadovoljna i zahvalna za sve što imam i što jesam. Od onih sam ljudi koji vjeruju da što sam dobila to mi je bilo i suđeno, što nisam to i nije. Učim biti sretna sa tim.
Autor: raport.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
