Poznato lice bh. javnosti, glumac, voditelj i pjevač Aldin Tucić nedavno je objavio svoju knjigu “Vrisak sjećanja” kroz koju je ogolio dušu i otkrio do sada nepoznate detalje o svom životu. O nastanku knjige, životnim situacijama i glumi govorio je za Klix.ba.
Kako je otkrio Tucić, njegova knjiga “Vrisak sjećanja” nastala je u pandemiji koronavirusa kada je zbog viška vremena počeo pisati samo jednu priču, koja je kasnije prerasla u knjigu. Od prve priče, nastavio je pisati dalje, pa mu je kako tvrdi nakon svake priče bilo mnogo lakše.
“U periodu kada sam počeo pisati knjigu dobio sam kćerkicu Daliju, a prije toga mi je preselio otac. Mnogo toga se izdešavalo i nije bilo nimalo lagodno. Na taj način sam počeo liječiti svoju dušu. Zadao sam sebi cilj da napišem 30 priča, što sam na kraju i ostvario. To je samo stajalo završeno četiri do pet godina, jer sam ja sumnjao u sebe. Ipak, odlučio sam svoje spise poslati nekim renomiranim ljudima koji su već napisali mnogo knjiga i svi su mi rekli da sve ono što sam napisao, zaslužuje biti objavljeno. Smatrali su da neko ko pročita sve što sam napisao, može izvući pouku iz mog života. U sadržaj sam dodao 31. priču koja se zove ‘Tebi’ na kraju knjige, koja je posvećena svakom čovjeku koji sumnja u sebe”, poručuje.
“Kroz ovu knjigu mnogo sebe otkrivam”
Tucić dalje ističe da je svoj život odlučio pretočiti u knjigu, a kako tvrdi smatra da nije imao nimalo jednostavan život.
View this post on Instagram
“Upisao sam Akademiju scenskih umjetnosti 2005. godine, a onda nakon treće godine su mi roditelji rekli da nemaju dovoljno novca da me finansiraju pa sam počeo raditi sam. Tad sam počeo pjevati po kafanama, kako bih platio fakultet, počeo sam da se osamostaljujem. U tom period gubim majku, šest godina poslije gubim oca. Sve te stvari dovele su do toga da sve to pretočim na papir. Na početku nisam imao cilj da to dijelim s bilo kim, napisao sam sve i mislio da knjigu neću ni izdati. U knjizi su sve životne priče koje sam ja preživio, koje su moj pečat. Onda sam počeo da se sjećam ljudi iz mahale, prijatelja koji su ostavili utisak na mene. Sva imena u knjizi su autentična. Svaka priča je za sebe. Mnogo sam pisao o mojim roditeljima. Kroz ovu knjigu mnogo sebe otkrivam. Gorčina je izašla na papir”, tvrdi on.
“Činilo se kao da vrištim kroz ovu knjigu”
Ovaj bh. glumac pojasnio je i značenje naziva njegove knjige, za koju tvrdi da se prvobitno trebala zvati “Vrisak soba”.
“U planu imam i pisanje druge knjige, ali sada sa osjećanjima, iskustvima i načinima na koje sada gledam na stvari u životu. Naziv druge knjige bit će ‘Iz druge perspektive’ ili ‘Druga perspektiva’.Već imam započete neke priče. Nazivu knjige je ‘kumovao’ Fahrudin Kučuk koji je jedan od njenih izdavača. Naime, ja sam razmišljao kako bi bilo lijepo da odrasli imaju svoju vrisak sobu, gdje mogu izbaciti sve nakupljene negativne emocije. Kada sam pričao Fahrudinu o knjizi on mi je rekao da je ona upravo to, da su moja sjećanja i sve što sam napisao upravo moj vrisak, a moja vrisak soba, papir na koji sam sve napisao, jer mu se činilo kao da vrištim kroz ovu knjigu”, kazao je Tucić.
Od kafane do glume – kako su se obuhvatile ove dvije krajnosti?
Osim pisanja Aldinova vječna ljubav je gluma, kojom se kako tvrdi počeo baviti još dok je imao osam godina, a u razgovoru nam je otkrio kako ga je put glume odveo i do kafane te i kako je ove dvije krajnosti uspio obuhvatiti u cjelinu.
“Glumom sam se počeo baviti još sa osam godina. Kao klinac sam dobio udarac u glavu koji je doveo do epilepsije u vidu migrena koju sam liječio do svoje 12. godine. Na kraju sam uspio dovesti sve pod kontrolu. Zbog svega toga nisam bio dostojan da se bavim sportom i desila se jedna prilika kada sam dobio priliku biti dio predstave ‘Do posljednjeg šaha’. Nakon ove predstave dobio sam poziv na audiciju u Narodnom pozorištu u Zenici gdje sam odigrao predstavu za odrasle uz glavnu ulogu. To je bila velika prekretnica za mene jer sam nakon toga ostao na dječijoj omladinskoj lutkarskoj sceni Zenica do upisa na fakultet, gdje sam odigrao mnogo predstava. Sa 13 godina sam sasvim slučajno počeo pjevati. I danas pjevam i ne stidim se toga, jer je to dio mene. Jedan profesor sa fakulteta mi je rekao: ‘Nastavi Aldine pjevat, ne možemo svi biti glumci. Morat ćeš naći način da prehraniš svoju porodicu’. To je bio ujedno i moj mentor, Senad Bašić i zahvalan sam mu na tim riječima. Zahvaljujući mojim nastupima u kafani, nastala je i predstava ‘Kafana kao zločin’. Čak i u svojoj knjizi imam priču pod istim nazivom, koja je objašnjenje svog tog puta”, pojašnjava on.
“Pripremam se za ulogu u filmu Harisa Dubice”
Aldin je i dalje aktivan na glumačkoj sceni, a kako tvrdi trenutno igra predstavu “Kome treba pozorište” gdje je sa kolegama radio na kolektivnoj režiji. Naime, riječ je o dječijoj predstavi kroz koju se govori o jednom od najvećih problema današnjice, “ekranizmu”.
“Pokušavamo osvijestiti djecu i roditelje i pozvati ih u našu svjetlost, koja je pozorište. Aktuelna je i predstava ‘Kafana kao zločin’, zatim predstava ‘Ja, Bosanac’. Sada se pripremam za film po istoimenoj knjizi Harisa Dubice, ‘Pisma snova’ gdje sam dobio ulogu za koju moram smršati devet kilograma. Također, pišem i jednu novu predstavu o najvećem problemu odraslih ljudi današnjice, a to su razvodi. Volio bih da premijera te predstave bude već naredne godine”, tvrdi Tucić.
“Sloboda je raditi što voliš, na način na koji to želiš”
U umjetnosti kako tvrdi Tucić jedan od najvažnijih segmenata je sloboda, a za njega potpuna sloboda je “da te niko ne cenzuriše, da ukažeš na problem koji su prisutni u zajednici i da istrpiš sve kritike koje ti dolaze”.
“Smatram da je bitno i ne ovisiti o ničijoj plati. Sloboda je i raditi ono što voliš, ali na način na koji to želiš. Moj cilj je ostaviti nešto iza sebe od čega će drugi ljudi imati koristi. Jedan od načina da ostavim nešto iza sebe je upravo moja knjiga, a drugi rad sa djecom. Posvetio sam se radu s djecom i s njima radim dramske i glumačke radionice. S njima pokušavam da napravim neke lijepe stvari. Bitno je da radimo na tome da oplemenimo sebe, da oplemenimo svoj duh. Smatram da je to pravi put”, poručuje.
Govoreći o statusu glumaca u BiH, Tucić ističe da on nije nimalo dobar.
“Oni koji su zaposleni na budžetu imaju tu platu, ali znam da ni oni nisu zadovoljni. Divne predstave prave. Mislim da imamo mnogo toga da radimo, jer sama opcija da se u Srbiji mjesečno snima uporedo između 20-30 serija i pet do 10 filmova, u odnosu na BiH gdje jedva snimamo tri serije mjesečno i dva filma godišnje, govori mnogo. Ansambli ne mogu pokriti sve, našim pozorištima su poteebni vanjski saradnici. Bili smo i uvijek ćemo biti izvoznici fantastičnih glumačkih talenata. Svaki mladi glumac mora napraviti sebi posao. Mene su osuđivali jer sam pjevao Sinana Sakića, a zatim dolazio i izgovarao Shakespeara. Znao sam svoj cilj. Tada sam radio i pokušavao izliječiti svog oca koji je bio bolestan. Planiram pokrenuti jedno udruženje koje će okupiti ekipu koja će snimati svoje produkte koje bismo plasirali domaćim i stranim produkcijama. Da bismo mijenjali neke stvari, moramo naporno raditi”, zaključuje on.
Autor: klix.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
