Naše

FOTO: U posjeti gradu sporta, ZEPS-a, privrede, shopping-molova i aqua-parkova i bazena, podno Žičare i ski-centra Smetovi

Podijeli ovu vijest:

NAPOMENA PRIJE ČITANJA: Tekst je satiričnog karaktera, napravljen s namjerom da bude kritika nas samih, koji olako vjerujemo ne jednom, ne dvojici, nego svim politikama i političarima. Nije usmjeren ni protiv koga, ali jeste protiv svih. I prije nego izmislite da je poenta teksta kritika neke osobe, zapitajte se sami koliko ste sami dio cijele priče, u nastavku. U nadi da će bar dio vizualizacija iz fotogalerije koja prati radnju teksta, a koje nisu plod mašte autora, nego aktuelni idejni projekti najavljenih i planiranih radova u našem gradu,  biti realizirane. Hvala. Autor.

Nisam odavno bio u svom gradu. Došao sam izgrađenim autoputem, od granice, ušao na ulazu Zenica Jug i odmah me fascinirao mega Shopping grad, sa palmama, toboganima, mega strukturama. Krenuo sam dalje, jer sam mnogo toga poželio obići i prešao sam novi most koji sad spaja GGM i grad, prolazeći drugom obalom uređenom korita Bosne, dok pogled puca na industrijske hale nove Radne Zone Zenica Jug, na platou bivše “Antene”. Ukucao sam u navigaciju put ka McDonaldsu, da štagod pojedemo, pa ćemo kasnije u Lidl, nekako se tamo najbolje opskrbim, prije nego obiđemo par prijatelja.

Do McDonaldsa sam prošao novoizgrađeni Trg Rudara, sa stambeno-poslovnim kompleksom, a dalje Radnu zonu Zenica 1, pred kojom je kolona kamiona koja uvozi sirovine i izvozi robu iz nje. Vozim dalje i razmišljam da li prema prijateljima, kod kojih ću odsjesti, koristim tunel ka Crkvicama ili novom saobraćajnicom idem pravo ka novom Aqua parku, oni naime stanuju prekoputa.

Čim sam prošao Radnu Zonu Zenica 1, dok razgledam okolo, ugledam grupu djevojčica i dječaka kako izlaze iz kompleksa zatvorenih Bazena Industrijske škole, te čekaju “Zenicatransov” gradski bus, na novoizgrađenoj Autobuskoj stanici. Sjetio sam se da sam zaboravio “pokupiti” rođaka koji kaže da me čeka na rekonstruisanom Trgu Alije Izetbegovića, nadomak revitalizirane Stare Čaršije.

Krećem i mimoilazim se sa CIMOS-ovim kamionom koji vozi neku robu. Ne znam da li bih išao dalje autom, ili da jednostavno ostavim auto u nekoj od Podzemnih garaža na M(e)okušnicama i spustim se pješice na kafu s njim. Srećem prijateljicu koja vodi prekrasnog psa na povodcu, veli mi da ga je udomila u Azilu. Primjetih da nema lutalica u gradu, kažu sad je sve ok.

Rođak veli da uglavnom ide tramvajem po gradu. Nekako mu najlakše, a i stanica mu blizu stana, kaže da je nedavno uselio u zgradu prekoputa nove Klinike za srce. Rođak radi na ZEPS-u, koji je sad cjelogodišnji događaj i ima zaseban prostor u gradu.

Rekli su mi da je ne idem puno autom po gradu, jer je sad sve krcato turistima iz regiona. Naime, OKK Čelik je domaćin turnira ABA lige, žene iz KŽK-a istovremeno igraju Ligu prvaka, a istovremeno NK Čelik obilježava povratak u euro-kupove i novog stranog investitora serijom prijateljskih susreta na rekonstruisanom “Zmajevom gnijezdu”, Bilinom polju. Istovremeno, nogometna reprezentacija BiH je u Trening kampu NS BiH, pa ću vjerovatno skoknuti do Čelikove utakmice malo da vidim njihov trening.

Našao sam se s rođakom i on mi kaže, pošto do večerašnjeg “izlaza radi sporta” imamo vremena, umjesto u Čaršiji, kafu možemo popiti nakon što trknemo na Smetove. Predlaže da auto ostavim u podzemnim garažama u Crkvicama i da sjednemo na Žičaru, koja će nas za 8 minuta odvesti na Plato Smetova, odakle počnje vikend-naselje i sportski kompleks, tereni za spust i sankanje, ski-liftovi…

Pogled puca na Zenicu, bistar vedar dan, iz pravca bivšeg zagađivača neobičan miris, kažu mi da su tamo sad polja heljde i indijskog čaja. Čudim se ljudima što svi bulje u telefon, a rođak kaže da je Zenica prvi grad u Evropi koji je potpuno pokriven wi-fi signalom.

Gledam oko sebe i pitam se kako nema snijega na samom platou, pa i cesti koja vodi ka gradu. Rođo se smije i govori – pa imamo višak toplote iz nove Toplane, postavili su grijanje ispod asfalta i betona, tako je po cijelom gradu, sad se Grad grije malo novim sistemom gasa, malo iz toplane, pa čak prodajemo Kaknju i Sarajevu višak toplote.

Kad sam se vratio u grad, hajde rekoh da ga malo poslikam, ionako će raja u dijaspori sa užitkom pregledati cijelu foto galeriju koju sam napravio po gradu.

Dok ja slikam, prolazi reportažno vozilo lokalne RTV. Kažu mi, sad su afilijenti svjetskih kuća, imaju nekoliko kanala, cijeli medijski kompleks na mjestu starog Doma Armije. Od njega, kad sam već u tom dijelu grada, spustih se do završenog Islamskog centra. Rekoše mi da je gotov i onaj kompleks IPF-a u Radakovu. Nekako mi toplo oko srca, da je sve toliko napredovalo. I posebno mi se svidjeli oni niskopodni gradski busevi, kombinacija struja – plin

Srećem prijatelja koji veli da ide radi na sportskom kompleksu Papirna, trenira djecu. Sad ih je izveo malo da prošetaju na “otvoreno”, šetnja do Ragbi centra na Plandilu i nazad. Tamo druženje sa Ragbijašima, a usput pošto gosti NK Čelik već stigli u grad, da pogledaju neke od treninga u susjednoj Akademiji NK Čelik, koja je do ragbi-kompleksa.

Veli mi da su neki strašni popusti u onom Shopping-cityju na ulazu, što sam sam prošao, kaže otkida ponuda, a u ulice s radnjama su taman da sutra ujutro odemo sa ženama i kupimo štagod, što nema kod nas, pa da obradujemo prijatelje i rodbinu. Taman da vidim i taj novi dio GGM-a što vodi gore. Nema puno vremena da mi priča, jer, kako kaže, mora do novoizgrađene Gradske vijećnice, neke papire srediti. Ja mu govorim vikend je, a on meni – pa šta, sad sve sređujemo online, a help desk je tu 24 sata za građane.

Skontam, nemam vremena ni da vidim kako su izmjestili KaPe Dom i Kasarnu, valjda sad negdje prema Gornjoj Zenici. Na mjestu KaPe Doma je Kampus, Univerzitet je postao najveći na Balkanu, a u Kasarni je umjetnički Paviljno, ipak, zasluženo, Zenica je Evropska Prijestolnica kulture ove godine. Moraću doći još jednom, jer neću stići sve. Odoh nabrzinu vidjeti Vijećnicu, uzeti dokumente koji mi trebaju i popiti kafu u Gradskoj.

Toliko je toplo da sam počeo i kašljati, kažem konobaru, da otvori prozor. Sebi govorim – jesi budala što nisi prvo otišao na sprat Gradske, kažu iznad je Biblioteka. Kako je konobar otvarao prozor, a ja se trznuh, nehotice me prozor udari. Otvorih oči.

Ugledah otvoren prozor i nekakvu izmaglicu ispred sebe. Ustvari, nije to izmaglica, nego smog. Mati kaže – otvorila prozor, jer je toplije vani, nego u stanu. A opet, s vana ulazi taj “miris” od kojeg sam se zakašljao. Preko ledeno hladnog radijatora zatvorih prozor i pogledah dolje na Trg Alije. Vidim, moj Grad je i dalje samo Studen. Uh, zajeban san. Ili – sam.

J.L. za Z.B.

 

 

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala su Agencija za promociju PRmedia s.d. i portal Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010