Naše

FOTO REPORTAŽA: NOVI  VRANDUK – Istorijat – Nastanak – Sadašnjost

Autor: Ekrem Imamović; foto – lična arhiva, FB

U ovom prilogu želja mi je da zabilježim kako je nastalo naselje Novi Vranduk, udaljeno oko 12 km od Zenice, koje je smješteno preko rijeke Bosne od, nadaleko poznatog, drevnog grada Vranduka.

 Nešto iz historije prije nastanka Novog Vranduka

Stari grad Vranduk je, vjerovatno, podignut krajem 14. stoljeća na strateški vrlo važnom putu. Od osnivanja do 1463. godine, Vranduk je banski, a zatim kraljevski grad. Bio je jedini utvrđeni grad u župi Brod, jednoj od 7 župa srednjovjekovne Bosne.

Ime Vranduk se prvi put spominje 1410. godine.

Kroz sadašnje naselje Novi Vranduk prolazila je uskotračna pruga Sarajevo-Brod, sagrađena 1879.godine. Pruga je obilazila vrlo oštru isturenu planinsku padinu, kod sadašnjih Šehića kuća, i imala je oko 1.000 metara dužine, obilazno.

Zabilježeno je nekoliko iskakanja vozova na ovoj oštroj krivini, a nakon iskakanja i željezničke nesreće 1896.godine, odlučeno je da se sagradi tunel, kod sadašnjih Šarića kuća, koji je i sagrađen 1910. godine. Tunel je građen radi sigurnosti saobraćaja, bujice i klizišta su znali odnijeti po više desetina metara pruge, a njegovom izgradnjom put je skraćen za cca 700 metara.

Tunel već desetljećima služi kao jednosmjerna saobraćajnica drumskog saobraćaja prema naseljima Ponirak i Koprivna. Kroz tunel prolaze vozila, koja voze nizvodnim tokom Bosne, a oko tunela vozila koja voze uzvodno.

Krajem II Svjetskog rata, Nijemci su, prije povlačenja, minirali ovaj zapadni ulaz u tunel, koji je nakon miniranja i naknadne sanacije skraćen za oko 25 metara, a udubljenje nakon miniranja je i sada vidljivo kod sadašnje kuće Zekerijaha Šarića.

Oko ovog miniranja bilježim legendu, koju je meni ispričao moj rahmetli babo, hadži Muhamed Imamović (1926-2015). Naime prije miniranja naređeno je svim stanovmicima Vranduka da se isele iz svojih kuća na bezbjednu udaljenost, npr. u selo Zabrce, koje je sa druge strane brda. Nakon ove eksplozije vagona eksploziva, Vranduk je pretrpio znatna oštečenja, a na tavanu naše porodične kuće, koja se nalazila u donjem dijelu Vranduka i oko 200 m vazdušne linije od tunela, nađena je i tu bačena iščupana šljiva, koja se nalazila u području iznad tunela.

Na gornjoj slici je neka njemačka jedinica na zapadnoj strani tunela, koji je i miniran i na donjoj slici je sadašnji skraćeni tunel, na kojoj se jasno vidi jaka udolina-udubljenje iznad tunela, koja je ostala nakon, miniranjem, obrušene zemlje u tunel, 1945.godine;

 

Na proširenju kod sadašnje škole u Novom Vranduku, istureno odjeljenje OŠ „Ćamil Sijarić“ Nemila, bila su dva kolosijeka uzane pruge, a jedan od kolosijeka služio je kao mjesto na koje su dolazile parne lokomotive i tu su punile vodom iz rijeke Bosne. Taj dio Bosne, odakle su crpili vodu za lokomotive i danas se zove Pumpa. Samo naselje se prvih 10-ak godina zvalo Stanica.

Vranduk iz 1927.god. na kojem se jasno vide dva kolosijeka u sadašnjem Novom Vranduku
Novi Vranduk 2015.god., proširenje gdje je bila Stanica sa dva kolosijeka uzane pruge

 

 

 

Pogled na Novi Vranduk i Vranduk, u dubini slike Ponirak i Zabrce, sa područja puta uz tzv. Kamenu

 

Pogled na Novi Vranduk i Vranduk sa kose – odmorišta iz Zabrca, 2000.god.

 

 

 

Pogled iz Vranduka na Novi Vranduk

 

 

Drugi dio naselja Novi Vranduk, nizvodno

 

Novi Vranduk, Vranduk i Zabrce 2000.godine

 

Foto: Ekrem Imamović i arhiva

 

Još malo historije prije nastanka naselja Novi Vranduk

Neke podatke u narednom dijelu priloga su mi dali Midhat Šarić i Munir Šehić, koji su stariji od vašeg autora 10-15 godina. Naime, prije sadašnjeg tzv. Plavog mosta u Novom Vranduku, bio je, gotovo na istom mjestu, viseći most u tzv. Velikom stogu, koji je sagrađen od 1948.-1950.godine. Ovaj viseći most je bio namjenjen samo za pješake, ali su oni hrabriji prelazili sa autom, tzv. fićom i natovarenim zaprežnim kolima. Bilježim i jedan nesretan slučaj iz 70-ih godina, kada su natovarena zaprežna kola sa dva konja i njihovim gazdom, rahmetli Šefkom Begićem, propali kroz most sa visine oko 10-ak metara. Konji su uginuli, a Šefko je preživio sa težim povredama.

Prije izgradnje visećeg mosta prelazilo se preko buradi, na kojima su bile učvršćene deblje daske i sa sajlom za pridržavanje pješaka. Ovako se prelazilo preko rijeke Bosne u Velikom stogu, malo niže od sadašnjeg mosta u Novom Vranduku. Preko buradi se prelazilo i išlo u školu u Ponirak, koja se prvobitno nalazila u prostorijama mekteba na vrhu Ponirka, a kasnije u školi u Ponirku, koja je prethodno bila stanična zgrada uzane pruge. Ova škola je počela sa radom 1948.godine, a u Novom Vranduku škola je sagrađena 1955/1956.godine.

Za prelazak na drugu stranu obale korištene su i male porodične drvene lađe, koje su, uglavnom, bile smještene i privezane lancima u području tzv. Zagrožđa. Lađe su godinama korištene i za prevoz vode u kantama sa izvorišta Vepar, jer je Vranduk godinama bio sa slabom vodom, a vaš autor je dosta puta prevezao pune lađe sa vodom u kantama.

Novi most je sagrađen neposredno prije agresije na BiH i rata 92-95, oko 1988/1989.godine.

 

Početak gradnje na Stanici, sadašnjem Novom Vranduku – društveno-politička aktivnost

Naselje Novi Vranduk se u početku nazivalo Stanica, a početkom sedamdesetih godina, naselje su počeli interno nazivati Novi Vranduk, a među prvima, zagovornici novog imena, bili su Ferhad Šehić i Ekrem Imamović, vaš autor ovog priloga. Naselje se kasnije ozvaničilo kao Novi Vranduk.

U Novi Vranduk se doseljavalo iz okolnih naselja, Vranduka, Zabrca, Višegrada, Hanova…

Poslije II svjetskog rata na Stanici je sagrađena baraka, u blizini sadašnje OŠ, u kojoj bio smješten Narodno-oslobodilački odbor (NOO), čiji je prvi predsjednik bio Osman Begić iz Vranduka.

U baraci je bio i matični ured gdje su se uzimali podaci, a išlo se u Nemilu kod matičara, jer su knjige bile odnešene u Nemilu (matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih). Matičar u II svjetskom ratu i neko vrijeme poslije rata bio je Sulejman ef.Imamović, moj rahmetli dido (1896.-1969.).

Prvi odbornik u NOO Vranduk bio je Zaim Ibrahimagić iz Ljubetova. Nakon njega odbornik je bio Mustafa Fetić (dvije godine stanovao u Vranduku, a onda odselio u Zenicu i iz Zenice bio u dva mandata po dvije godine odbornik za Vranduk). Sljedeći odbornik u jednom mandatu bio je Asim Čamdžić sa Varošišta. Nakon toga u tri mandata po četiri godine predsjednik je bio Midhat Šarić.

U ovom periodu, umjesto Socijalističkog saveza radnog naroda (SSRN), formirane su mjesne zajednice (MZ), a prvi predsjednik MZ Vranduk, kojoj su pripadali i Gladovići, bio je Midhat Šarić.

Prva gradnja kuća počela je 1948.godine i prvu kuću prizemnicu napravio je Omer Horić, a kasnije, na istom mjestu, nakon Omerove smrti, veliku kuću po pola su sagradili njegovi sinovi, Midhat i Mustafa Horić. Nakon toga sagrađena je i šumarska kuća, kod bivše barake, u kojoj su stanovali šumari sa svojim porodicama, Mato i Mara, Savo i Jovanka Karan, te Reko i Mersima Duraković.

Početkom sedamdesetih godina šumarsku kuću je prodala Šumska uprava, a kupio je Ismet Burić.

Među prvima sredinom pedesetih godina kuće su počeli gradili Mehmed Burić, Eniz Šehić, Rasim Šehić, Salih Šehić. Oko 1960.godine kuću, po pola, grade braća Jusuf i Ibro Šarić.

1962/1963. godine kuće grade Đulaga Šehić, Salih Šarić i Husein Šarić. Narednih godina, 1964/1965. kuće su sagradili Mehmed Sinanović, Ibro Sinanović, Fejzo Šarić na tzv.Lazini (prva kuća na Lazini).

Nakon toga kuću je sagradio Zaim Šehić, te Hasan Šarić (u tzv.Zagradu). Osman Sinanović i Sulejman Sinanović kuće su sagradili oko 1966/1967.godine.

Godine 1969.  i 1970. kuće su sagradili, na Begluku, Enes Sinanović i Muhamed Imamović, a 1974. i Jusuf Šarić (Zagrad). Osamdesetih godina vikendice, a kasnije kuće za stanovanje sagradili su na Begluku braća Mehmed i Mensur Imamović.

Početkom osamdesetih godina, kuću je u Zagradu sagradio i Aziz Mujezinović. Godine 1981.godine kuću gradi Ibrahim Burić, a 1984. Ferid Šehić.

Godine 1978., nakon prolaska drugog kolosijeka pruge od Doboja do Zenice, naselje Hanovi, koje je

bilo smješteno uz samu prugu i kod izlaza iz dva tunela Vranduk, nije bilo bezbjedno za stanovanje, te im je naloženo da moraju odseliti odatle, a kuće su im isplačene.

Oko 1984/1985.godine oni su dobili zemljište u Novom Vranduku kod škole, gdje su gradili svoje nove kuće i tu su doselili: Abdulah Ibrahimagić, braća Sidik i Ibrahim Ibrahimagić po pola kuće, Sulejman Gazić, Ibrahim Selimović, a kasnije i Asim Ibrahimagić.

U blizini mosta kod puta M-17 kuću su sagradili braća Rasim, Safet i Fadil Horić, osamdesetih godina.

Ova kuća je srušena oko 2015.godine, kada je započela gradnja HE Vranduk.

Nakon zadnjeg rata, 92-95., kuću je dovršio i Alija Gazić, koju je bio započeo graditi pred sami zadnji rat. Pored tunela, iza zadnjeg rata, kuću su napravili i Zekerijah Šarić iz Ponirka, Nedžad Šarić, Alija Šarić, te Edin Šarić na području Zagrada. Od 2015. do 2019. nove kuće su izgradili Mirnesa Šarić, Zlatko Ahmetspahić i Muris Šehić.

Na području Lazine, nakon Fejze Šarića kuće su napravili Muhamed Muratović, Mustafa Fetić, Avdo Fetić, Nuzhet Fetić i Nermin Šarić. Prijašnji vlasnik zemlje na Lazini bio je Omer Šarić iz Ponirka.

Sadašnjost naselja Novi Vranduk

Naselje se snadbjeva pitkom vodom iz vlastitog vodovoda iz podnožja planine Vepar, a i samo izvorište zove se „Vepar“. Izgrađen je veliki akumulacioni rezervoar sa dvije komore i dvije linije vodovoda, za kuće ispod i iznad puta radi ravnomjernije potrošnje. Jedan krak vodovoda prolazi kroz tunel do pet kuća Horića u naselje Lađa. Od viška vode iz rezervoara i sa obližnjeg vrela iz obližnjeg posjeda rahm. Derviša Begića iz Vranduka, vrijedni mještani Novog Vranduka i Vranduka,  izgradili su  javnu hair česmu, 20-ak metara ispod rezervoara. Udaljenost ove hair česme je oko 300 metara od mosta na putu M-17 u Vranduku i izgrađena je uz lokalni put za naselje Koprivna, na lokalitetu zvanom “Vepar”. Njenom izgradnjom i uređenjem terena ispod rezervoara riješen je i odvod oborinskih voda sa planine Lokva-Vepar, koje su usljed zatvaranja otvora ispod postojećeg mosta na lokalnom putu, znale nanositi  mulj i kamenje na put. Inače, ovaj teren je godinama stajao neiskorišten i poprilično  zapušten.

2017.godine kroz naselje je urađena kanalizacija, koja je bila jedna od infrastrukturnih problema, a nekoliko godina ranije postavljena je i rasvjeta kroz naselje.

Pored područne škole ima i igralište za mali nogomet, za koje je urađena i zaštitna ograda 2017. godine. Prošle 2019.godine, ovdje je odigran Prvi Memorijalni turnir u malom nogometu u znak sjećanja na svoje poginule i umrle mještane (Ferid Šehić, Nihad Šehić, Sejo Mujezinović-Prga, Mirnes Muratović, Ibrahim Begić-Ibre, Enes Begić, Hidajet Begić, Omer Mujezinović, Munir Sinanović i drugi). Na turniru je učestvovalo sedam ekipa, a prvi pobjednik bila je ekipa Novi Vranduk.

Organizatori turnira bili su džemat Vranduk i Mjesna zajednica (MZ) Vranduk.

Kroz naselje prolazi lokalni put za Ponirak, Koprivnu i Gladoviće (jedan smjer uzvodno), koji se proteže od mosta na putu M-17 do skretanja kod drugog mosta na putu M-17 u dužini oko šest kilometara i ide trasom bivše uzane pruge. Jedan smjer ovog lokalnog puta prolazi nizvodno kroz postojeći tunel od bivše uzane pruge.

Neki od učitelja koji su radili u školi u Vranduku

 Kroz Vranduk je prodefilovalo dosta učitelja i učiteljica. Nabrojat ću neke koji su radili do zadnjeg rata, 92-95, a prisjetio sam se sljedećih: Safet Tanković, Jovanka Karan, Lazar Novaković, Branko

Ostojić, Vida i Ivan Bošković, Iva i Mile Listeš, Branka i Duško Milošević, Anđelka, Dragan Marković, Zorica Ćurko, Radinka, Stjepan, Vlado, Mira Krolo, Amira Imamović, Suljo Kunić, Alija Šteta, Zora Prole, Milica Todorović-Mica, Milka Dmitrović, Zlata Pojskić-Šehić…

Umrli iz Novog Vranduka do 17.marta 2020.godine

Pokušat ću sjetiti umrlih iz Novog Vranduka, uz napomenu da ću nabrojati i one koji su tu živjeli, a poslije odselili iz N.Vranduka. Počet ću po redosljedu kuća od tzv.plavog mosta do Zagrada i Lazine:

Ibro Sinanović, Senad Sinanović, Sulejman Sinanović, Fadila-Dilo Sinanović, Elvedin Sinanović, Eniz Šehić, Fatima Šehić, Asim Šehić, Rasim Šehić, Hasna Šehić, Nihad Šehić, Ferid Šehić, Salih Šehić, Safija Šehić, Haris Šehić (Ćazimovo dijete), Sabiha Šehić, Mehmed Sinanović, Zarfa Sinanović, Safija Šehić (Đulagina žena), Mehmed Burić, Tifija Burić, Jusuf Šarić, Rebija Šarić, Ibro Šarić, Mireta Šarić, Sulejman Gazić, Safija Gazić, Ibrahim Selimović, Salih Ibrahimagić, Hata Ibrahimagić, Sidik Ibrahimagić, Ibrahim Burić, Muniba Imamović, Nusreta Imamović, Muhamed Imamović, Omer Horić, Hata Horić, Midhat Horić, Mehmed Imamović, Salih Šarić, Husein Šarić, Pemba Šarić.

ZAGRAD:

Safija Mujezinović, Aziz Mujezinović, Hasan Šarić, Rasim Horić.

LAZINA:

Omer Muratović, Hata Muratović, Muhamed Muratović, Zahida Muratović, Mirnes Muratović, Fejzo Šarić, Nezira Šarić, Avdo Fetić, Latifa Fetić, Nuzhet Fetić, Zejna Fetić, Fatima Fetić.

Zaključak

Ovim prilogom imao sam želju i namjeru da generacijama poslije mene ostavim zapisane podatke o historji i nastanku naselja Novi Vranduk, imajući na umu, što nije zapisano, teško se pamti.

Molim čitaoce da mi oproste za sve eventualne i zasigurno, nenamjerne pogreške koje sam načinio prilikom sakupljanja i zapisivanja ovih podataka. U prikupljanju ovih podataka i podršku, imao sam od svoje porodice, sestre Edibe Imamović, te Midhata Šarića (1936.) i Munira Šehića (1938.), na čemu im se puno zahvaljujem.

Pogled na dio naselja Novi Vranduk i Vranduk

 

Hair česma u Novom Vranduku

 

 

Autor Ekrem Imamović, Zenica, mart 2020.god

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala je UG Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Instalirajte android aplikaciju ZENICABLOG - link na GOOGLE PLAY STORE
i aplikaciju za Apple-IOS operativni sistem